beats by dre cheap

Specijalne jedinice Republike Bosne i Hercegovine na okupu

Dorucak u kasarni. Standarne stvari - caj, frtalj kruha, feta.

Onda se idemo okupiti ispred spavaonice
i vidjeti "stal' ce dalje bit'".
(ako se ko jos sjeca ove fraze iz ja mislim
Sipadove reklame iz osamdesetih)

Tako se i okupismo u parkicu uz stazu koja vodi
iz spavaonice prema kupatilima.

Dok smo tako cekali neko pokaza prema siroj stazi
koja je vodila od igralista kroz kompleks
spavaonica u kojima smo mi boravili.

"Eno ga Karina."

"Kakva karina?"

"Karic ba. Vehbija sa pratnjom."

"Sprema se nesta zaj#bano jarane kad je karina dos'o."

Niko se specijalno ne pretrgnu sto tu vidimo
ovog generala bez karizme. Samo nam je bilo jasno da se
sprema nesta veliko jer je bivsi artiljerac
Vehbija bio drugi covjek u generalstabu.  

Iz nekog razloga, ove bivse jeneaovce niko nije volio.
Osim Talijana nijedan drugi bivsi oficir JNA u prvom korpusu
nije bio specijalno popularan.
A Vehbija nam nekako posebno nije nam lezao.
Neko ga nije mogao jer
je bio bivsi oficir koji je jos radio kao
glasnogovornik/predstavnik za stampu
kukanjceve Sedme armijske oblasti dok je moja
jedinica sa Zelenim Beretkama
i Jukom gonila SDS cetnike i snajperiste oko Sarajeva.
Neko ga nije mogao zbog Juke. Juka je bio
popularan medju mnogim Sarajlijama
pa i onim iz moje jedince sa Ali Pasinog.
Ja licno nisam volio vidjeti njegovu pratnju
koja je ukljucivala i njegovog sina.
On je po Sarajevu hodao u vijetnamci i sa M16
dok su moji i drugi ratnici iz Hrasnice, Sarajeva,
Konjica, Mostara, Tarcina i drugih mjesta u blatu i pod
granatama muku mucili da zaustave ofanzivu.
Jednostavno nisam volio vidjeti pratnju koja je
izgledala k'o najzaj#banije face na svijetu
a naoruzana k'o americka tajna sluzba
- sve u svrhu hladjenja muda nekom
bezveze generalu sto je do juce pricao ekavski
i slusao sta mu Blagoje Adzic "zapoveda".

Ja sam brate cijenio ublacenog, umornog mangupa iz Sarajeva,
seljaka od Konjica, sandzakliju iz Hrasnice, lisku iz Mostara,
mudzu iz Travnika sto je cekajuci u rovu pod treskom
granata smo instiktivno saginjao glavu, stezao pusku uz rame,
cekao neprijatelja na nisam i cuvao onaj rov
k'o da mu je ocev grob.
To je za mene bio ratnik, borac, Bosanac.
Porastao na piti i cevapima, mozda papak, mozda saner
ali zato jakog srca brate k'o da je izliven od celika.
A ne k'o ovi supci sto vole da dobro
izgledaju sa M16 jer "to zene vole".


(Raja su voljela Jovu Divjaka ali je on bio
marginaliziran od strane SDA orijentisanih politickih
i vojnih struktura.
Kao nije mu se moglo vjerovati.
Koliko znam on je bio zasluzan za prvu pravu
konsolidaciju linija odbrane na Hrasno Brdu.
Srbi su tu u rejonu Ozrenske i Milinkladske
pocetkom '92 izgubili gotovo citavu cetu.
(to je naravno prvenstveno bio rezultat odsudne
odbrane boraca iz tog rejona. )

Al' nema veze.

Pocesmo se okupljati uz juzni rub kasarne.
Dole, nize od nas vidim poznate svijetlo-smedje
kombinezone sa crnim prslucima. Jedan nosi minobacac 60mm
na ledjima. Drugi ima Milkor ("nitroglicerinku") na grudima.
Poznata ekipa. Laste!
Nasi kolege iz MUP-a, jedinica posebne namjene
Centra Sluzne Bezbjednosti (CSB) Sarajevo.
Pozdravljamo se. Znamo se dobro sa ratista.
Zdruzile su nas situacije u kojim ti zivot visi o koncu.

Malo dalje manja grupa u crnim uniformama i
sa M16 i sijacima. Neki imaju crne trake oko glave.
Crni labudovi!
Takodje nasi stari poznanici.
Momci koje sam vidio u akciji i koje sam
takodje izuzetno cijenio.

Uz spavaonicu stoji desetak momaka u maskirnim uniformama.
Neko kaze da su to "Ose". Nisam se stigao upoznati sa
njima tako da nisam to nikad potvrdio, ali
ko god da su svidjalo mi se kako izgledaju.
Ozbiljni, izgledaju iskusni.
Nekad mozes prepoznati ratnika po izgledu.
Imaju neku ozbiljnost i zrelost u izgledu.

A nekad, ko ova moja banda, izgledaju k'o kolumbijska narko-mafija
naoruzana do zuba, spremni da te ubiju ako namignes krivo.
Svaki drugaciju uniformu, drugacije oruzje, drugaciji sljem,
jedan bilder, drugi nema pededeset kila, onaj jedan k'o planina,
onaj treci metar i zilet, jedan lud k'o duga, ovaj drugi samo suti,
jedan samo provaljuje, jednom oko probodeno pa izgleda ko Herr Flick.
Da te strah uhvati.
(i taj Herr Flick je jos, masala, nasao zenu u Tuzli.)


Tu je i jedinica specijalne namjene drugog korpusa.
Pa jos i specijalna jedinica MUP-a Tuzla koje je bila ustrojena
po ugledu na nasu jedinicu. Njima Vikic zakletva.

Tu je i jedna muslimanska jedinica.
Ne mogu reci je li sedma ili neka druga.
Samo ih primjecujem po zelenim oznakama na unformama.
To su oni sto klanjaju sebi dzenazu prije borbe
i sto pjevaju ilahije kad idu u napad pod granatama.
Kad njih vidis znas da tu nema zaj#bancije.

Gledam tako ove trupe a srce hoce da mi eksplodira
od ponosa sto imam cast da budem dio ove velicanstvene ekipe.
Beton prijatelji. Pravi beton!


Srbi imaju Lune, Nore, Game, M-84-vorke i Orkane.

Hrvati imaju gardijske brigade HV-a i strucno probranu opremu.

A ovo je jedino specijalno oruzje sto Bosna ima.
Ali zato ova pjesadija zna da udari. A kad udari, onda te i zaboli.
Onako, do jaja.

Uzivam u prizoru.
Mjesaju se smedji kombinezoni i nocni nisani,
njemacki snajperi sa sijacima, pancirni sljemovi
i zelene marame sa zlatnim arapskim slovima,
kratko osisani specijalac u crnom prsluku,
i heklerom na prsima prica sa momkom u maskirnoj
unifromi i sa zelenim grbom na ramenu,
plavokosi "svedjan" sa zuckastim G3 na ramenu
i crnomanjasti momak sa crnom M16 i u crnom kombinezonu se rukuju,
razgleda se oruzje, jedan navija nitroglicerinku
da vidi kako to radi, nas Milivoj Klaftovic se sepuri sa pamovkom,
drugi tamo gledaju gdje je zatvarac na M16, pokazuju se pistolji.

Prica se gdje se bilo od kad smo se zadnje sreli,
sta ima sad na ovom ili onom ratistu gdje smo zajedno bili.
Sta je palo a sta se uzelo.

Dobra ekipa.
Nema nadmetanja, napuhavanja, ufuravanja.
Ovo je izabrana ekipa - ne nekakvi balavci pa da se sad tu prepucavamo.
Nismo mi stavili glavu u torbu da bi jedni drugima nabijali komplekse
nego da se nesto ucini kako treba.
Ovo je zaj#bano breme i mi ga zajedno nosimo.

Pricaju nam ovi momci sto zive van sarajevskog
obruca o saradnji sa Hrvatima.

"Ulazi svega prijatelju.
Navlaci se za federaciju svakakvih cuda, ne bi vjerovao.
Bice velikog belaja."


Spekulise se gdje se ide.

Neko kaze da ce se otvarati dionica kod Kladnja.

Neko spominje udar prema Zvorniku.

Neki spominju Majevicu, Koridor.

Nas komandir poziva komandire vodova na razgovor.
Eto ga. Pocinje.

U sljedecem izdanju: Nocna mora

Vikicev Specijalac o Ponorima Rata
http://ponor.blogger.ba
19/12/2006 05:39