beats by dre cheap

Spodobe

Znate kad me je par procetnicki orjentisanih komentatora na blogu pitako kakav sam je to specijalac kad ne pisem o krvi, ubijanju, klanju ... malo sam stao i zapitao se. Meni je to bilo nepojmljivo. Proveo sam godine u ratu sa nekim od najboljih boraca Armije BiH ili MUP-a a da nisam nikad cuo da se neko busa u prsa takvim stvarima. Sjecam se sjedeljki sa borcima iz Lasti, Sedme, IDC-a, Sedamnaeste. Pricaju ljudi o dugim marsevima, ofanzivama, napadima ili odbranama ali niko ne prica o "rupama u potiljcima, sjekirama odsjecenim glavama, klanju". Nikad, nikad, niko. Pocelo mi je postajati jasnije da oni ocekuju da ja pisem o necemu sto su oni navikli da cuju od svojih "boraca". Ocekivali su od bosanskog specijalca da je isti kao i njihovi specijalci - dobro utomljenje, dobro naoruzane ogrezle siledzije zasticene i podrzane ogromnom silom i specijalno namijenjenji za egzekucije. Jer zna se sta su bile "specijalne" operacije u Hrvatskoj, Bosni, Kosovu: Ovcara, Bratunac, Srebrenica, Racak, podrum Pristevskog zatvora ... Metak u potiljak, rafal, krik, sjekira, vatra. Protjera, siluj, zapali, popljackaj. To su bile srpske specijalne operacije za koje su trebale specijalne jedinice. One koje nece postavljati nikakva pitanja, i nece konsultovati svoju savjest pri izvrsavanju zadataka. I onda, da mi potvrdi utiske "locked and loaded" poce prenositi ove price cetnika koji se ovih dana vole predstavljati kao "Vojska Republike Srpske" jer to zvuci malo civilizovanije, zvanicnije. I cita covjeka tako te price i dize mu se kosa na glavi. Ne zato sto opisuje rat, progon, ubijanje i stradanje jer smo se toga u njihovom izdanju dovoljno nagledali i naslusali. Dize mi se kosa na glavi jer citam rijeci spodobe u ljudskom izdanju. Dize mi se kosa na glavi jer znam da te spodobe koje su svom mentalnom, dusevnom i fizickom mraku uzivale u unistavanju ljudskog roda i danas hodaju ovom nasom zemljom i vode svoju djecu u skolu, kupuju mozda u istim radnjama, vracaju svoje stanove. I onda, kao da im je neko dao to pravo, dodju kod nas da nam postavljaju idiotska pitanja (kao da smo mi optuzeni) o Caci, o izmisljenom ubijanju hiljada srpskih civila u Sarajevu (), itd. Moj problem, kao covjeka i kao vlasnika ovog bloga, je da sam rodjen tolerantan, neiskvaren, pomalo cak naivan. Dopustam ljudima da govore, da pitaju, da komentarisu. Znas sta? To je greska. To je moja velika greska. To je moja greska zbog nasih malenih kojih vise nema, zbog djevojca kojima su unistili zivote, zbog majki i oceva onih bezazlenih momaka koje su ovi djavoli gurnuli u smrt ili pakao na zemlji. Ja sam od prvog dana izbjegavao da sirim mrznju, osjecaje negativnih strasti na mom blogu i vjerovatno ce tako i ostati. Ono sto ce se definitvno promjeniti je prisustvo sanse da ikada promijenim misljenje prema ovim spodobama koje ne zasluzuju da se zovu ljudima. Dio moje najblize porodice proveo je sest mjeseci u njihovom zarobljenistvu. Vidjeli su i prozivjeli strahote o kojima nisam htio pricati. Mozda je vrijeme da na internetu ostane i to svjedocenje. Price su teske, sumorne ali kad covjek sve uzme u obzir vazno je da sto vise kaze da ne bi sutra ove spodobe opet pocele nama postavljati pitanja kao da smo mi za nesto krivi. Ali prvo cu da kazem koju o Azicima ...

Vikicev Specijalac o Ponorima Rata
http://ponor.blogger.ba
19/07/2006 20:18