beats by dre cheap

Operacija Trebevic

Znatan broj citalaca spomenjiao je ovu temu u komentarima tako da je red da i ja kazem par rijeci sta ja iz prve ruke znam o ovoj po nekim kontraverznoj unutrasnjoj operaciji. Da ispricam pa da opet predjem na hronoloski dio pisanja. O operacijima Trebevic 1,2,3,... ili operacijama okvirno poznatim kao Trebevic '93 dosta se zna iz medija. Ukratko: cilj operacije Trebevic bio je da se ugusi unutrasnji kriminal i da se jedinice koje su voljele voditi stvari na svoju ruku stave pod centralnu kontrolu Armije BiH. Ova je operacija ostala ponajvise poznata po sukobu sa kontraverznim komandantima brigada iz sarajevskog starog grada Cacom i Celom, po Cacinom zlocinu nad policajcima, po njegovom hapsenju i pogibiji. Mediji su vise pisali o ovoj operaciji nego sto ja znam tako da necu ici u previse globalnih detalja. Takodje necu doticati kontraverzne teme sa kojima nisam dovoljno upoznat. Ja nisam bio tamo ni kad je Caco poginuo, ni kad je akcija planirana, ni blizu ljudi koji su vukli kljucne konce tako da ne mogu pisati o tome. Ono sto ja znam je kako je akcija izvedena i kako su je nasi ljudi u srcu prihvatili. Prvo da kazem da su Cacini borci bili izuzetno cijenjeni u mojoj jedinici. Oni su bili poznati kao beskompromisni borci koji su ostavljali utisak boraca koji su se uspjesno borili protiv cetnika na sarajevskom ratistu. Narodu je izgledalo da se cacini za razliku od nekih drugih manje bave politikom i svercom a vise ratovanjem. Medju ljudima se znalo da Caco i cacini vode ljude na kopanje ali se uglavnom nije znalo za raspon ubijanja o kojima se poslije rata saznalo. Cuo sam za par incidenata sa kopanja ali u gradu u kojem su cetnici sa brda znali poubijati po dvadesetak gradjana u jednom danu ovi incidenti nisu bili najalarmantija vijest. Jednom sam prilikom od jednog mahalasa cuo o takozvanim 'golubijim vecerama' kao cinu inicijacije u Cacin najblizi krug ali obzirom da je ovaj sto mi je to ispricao bio vrlo nepouzdan tip i tracibaba nisam ga tada uzimao previse ozbiljno. Pocetkom '93-ce unutrasnji kriminal poceo je ozbiljno narusavati nasu ionako krhku ekonomsku i vojnu sposobnost. Kad nam je HVO zabio noz u ledja i kad smo pali u stratesko srpsko-hrvatsko okruzenje protok roba na slobodnoj teritoriji bio je prekinut pa su cijene preko noci vrtoglavo skocile. Ova nova situacija dala je podstreka psihopatsko gramzivim mafijasima da postanu jos gramziviji i jos drskiji u svom ratnom profiterstvu. Ono malo oruzja sto je uspjevalo uci u Bosnu kroz ko zna koje kanale u Herecegovini otimano je od strane mafije u Konjicu i onda prodavano Armiji i MUP-u po vrtoglavim cijenama. Tako je na primjer moja jedinica da bi odrzala nivo opremljenosti morala kupovati oruzje iz "privatnih" izvora. Komanda jedinice odredila je dva momka iz Prve cete ciji je jedini zadatak bio da pretrcavaju pistu i da po Sjevernoj Hercegovini kupuju oruzje za odred ili za korpus. Oni bi kupovali oruzje koje god da se moglo naci a onda bi u komandi to kasnije razvrstavali. Uzimali bi sto nam treba a sto vise pase Armiji mijenjali bi sa korpusom za ono sto nama treba. Tako su jednom u ruksacima prevukli lanser za Maljutku i rakete koje su onda mijenjane u korpusu za municiju i pjesadijsko naoruzanje. A oruzje su kupovali od onih na nasoj strani koji su ga imali na prodaju. Najcesce je to bilo od tipova koji su svoje mutne operacije vodili iz Konjica. Dok su heroji na mostarskom i drugim heregovackim ratistima imali pune ruke posla spasavajuci ono sto se u tim najtezim trenucima moglo spasiti mafijasi su u pozadini organizovali sverc oruzjemdrogom, i ko zna jos kime ili cime sa onima koji su bili imali sta prodati ili kupiti bez obzira na 'stranu'. Sto se oruzja tice oni su koristili tesku sitaciju da se nasite. Borci u BiH nisu imali izbora. Oruzje se moralo nabavljati - kako kod i kako gdje. To je bila nasa jedina karta za opstanak. Mi smo znali da ova ponizavajuca situacija ne moze dugo potrajati. Ili cemo mi zbog svege ovoga osiromaseni konacno izgubiti rat ili ce vlast nesto konacno poduzeti. I tako je onda doslo dugo prizeljkivano naredjenje. Grupa sastavljena od pripadnika iz moje cete (ne sjecam se vise je li isla i druga. Cini mi se da su oni isli na ratiste u Srednju Bosnu) prebacena je tajno i hitno u siri rejon Konjica. Zadatak je bio da se bukvalno unisti mafija na prostoru Sjeverne Hercgovine. Imali su odrijesene ruke u pogledu metoda izvrsenja zadatka. Mozete misliti kako je izgledalo kad su mojim momcima dali odrijesene ruke da se obracunaju sa onim istim okorjelim kriminalcima koji su im do juce uzimali pare za ono sto je izbjegli narod izdvajajuci od usta kupovao za odbranu Bosne i Hercegovine. U par dana potpuno je eliminisan najokorjeliji organizovani kriminal. Na Konjicke pirate stustila se u ratu ogrezla specijalna vojna formacija koja se samo jos fomalno mogla zvati policija. U kratkom vremenu nad onima koji su terorisali grad zaveden je teror. Kriminalci su lovljeni kao divljac. Nakon par slomljenih zuba i kostiju tim djelom Bosne i Hercegovine ponovo je civilnu vlast preuzela policija a borcu je vraceno dostojanstvo koje su mu kriminalci oduzeli. ... Nakon ove operacije i mi a i mafijasi u Sarajevu mogli smo osjetiti da je Sarajevo sljedece na redu. U Sarajevu je situacija sa kriminalom i bezvlascem takodje postajala sve losija. Veliki broj gradjana koji je imao radnu dozvolu nije smio ici u Stari Grad. Govorilo se da je granica normalnog Sarajeva kod Katedrale. Cak je i policija postajala ugrozena 'stranka' u tom dijelu grada. U Novom Gradu takodje je bilo previse samovolje. Edo Omerovic i sve bivse Jukine jedinice koje su se vezale oko njega izrazavale su prilicnu neposlusnost. Iz Edinog staba na Otoci konstantno je dopiralo brektanje agregata, muzika, ulazile su i izlazile razne zenske, cak se znao vidjeti i koji legionarski transporter ispred staba ali je njegova vojska rijetko kada izlazila u intervenciju. Isprika je bila da oni nece da ih zaloze Seferove Sandzaklije. Moze biti, ali za razliku od Ede i njegovih momci iz drugih brigada iz Novom Grada bez pogovora su ratovali po Azicima, Nedjaricima i Hrasnom Brdu ne pitajuci ko je Sandzaklija a ko Bosanac. Civili su cesto znali pitati moje kolege sa Alipasinog kako to da ovi lokalni kriminalci lumpuju, dernece, zavode strahovladu dok njihovi sinovi ginu po najtezim ratistima. Pitali su se gdje su sad ti Vikicevi specijalci, gdje je MUP, gdje su "Laste" da srede situaciju. Nas odgovor samo je bio: "Nemamo naredjenje." Mi smo svi takodje mrzili taj lumperaj ali kao disciplinovane jedinice kojima je komanda bila svetinja i sluzba gradu i odbrani Bosne nismo mogli nista ciniti na svoju ruku. To je bila potpuno paradoksalna situacija. U istom gradu imao si jedinice kao nasa, "Laste", rezervni MUP koje su imale apsolutnu, neprikosnovenu disciplinu kao u najidealnijem vojnom sistemu. Takodje si imao Armijske jedinice na Zuci, Stupu, Hrasnom itd. koje su posteno i herojski odradjivale svoj teski zadatak. I onda si imao ove hahare po stabovima koji nakon Dogloda i Jukinog odlaska vise nigdje nisu htjeli mrdati. Ili jos gore, koje su pocinjale uzimate dijelove grada pod svoju kontrolu. ... U Sarajevu je uvijek bilo kriminala ali je u sustini to bio miran grad dostojan svojih gradjana a ne mafije i mafijasa. Ljudima je ova nova situacija gdje bande vladaju gradom pocela dolaziti do guse. U ovim poslijeratnim danima procitao sam da je prava inspiracija za Operaciju Trebevic 2 bila namjera tzv. sandzacke linije (Caco, Celo, Sefer, Delte) da izvrse vojni udar. Moguce, ali i bez toga je u Sarajevu bilo dovoljno materijala da se izvede akcija koja ce uvesti red i disciplinu. U mojoj jedinici ljudi nisu bili zainteresovani da ratuju sa Cacinim. Sa Celinim mozda, sa drugim bandama svakako ali sa Cacinim ne. Kao sto rekoh, ljudi su cijenili Cacine borce i nisu ih nikako mogli vidjeti kao potencijalnog neprijatelja. Na zalost Caco i par Cacinih su nas svojim akcijama jednostavno gurnuli u situaciju iz koje nije bilo povratka. Cacina 10. brdska i Celina 9. motorizovana su u '93-oj postale manje vise nezavisne strukture. Stari Grad i ratista oko Starog Grada presla su manje vise pod ingerenciju ova dva komandanta. Na vladu u Sarajevu pojacavao se unutrasnji i vanjski pritisak da se nesto ucini po pitanju ove neugodne samovolje koja je vrlo cesto nosila i ugrozavanje civila - pogotovo nakon krvavog izleta jurisnika iz ovih brigada na Heregovackom ratistu. Ta epizoda kao i dogadjaji po Trebevicu umrljali su za sva vremene inace zasluzeno dobru reputacije Armije BiH kao vojske koja postuje naredjenja i koja ratuje po konvencijama. I onda je valjda doslo naredjenje da se ova dva komandanta podrede komandi Prvog (sarajevskog) korpusa. Sestorica iz MUP-a poslani su u Cacin stab da ga mirno privedu. Kao sto je poznato sam Caco i njegov najuzi krug zarobili su i zvjerski izmrcvarili ovu sestoricu MUP-ovaca (ukljucujuci i sina jednog najvise pozicioniranih sluzbenika MUP-a - Avde Hebiba). Ono sto je zadesilo ove kolege MUP-ovce ostalo je zapamceno kao jedna od grozomornijih epizoda u sarajevskom ratu i ja je necu i ne mogu ponavljati ovdje. U medjuvrmenu Celo i interventne jedinice 9. brdske zaposjele su dio grada vise katedrale, zabarikadirale se i protjerale sve pripadnike MUP-a sa svoje "teritorije". Preko Predsjednistva i Centra Sluzbe Bezbjednosti doslo je ultra tajno naredjenje u gluho doba noci za pokret. Niko nije nista znao do samog razvoja snaga. U pokret su stavljene jedinice Vojne Policije, MUP-a, "Laste" i mi. Zadatak regularnog MUP-a bio je da iz sigurnosnih razloga izolira grad u ovim kriticnim trenucima Vojna policija i "Laste" poslani su u pregovorima zakomplikovani krkljanjac oko skidanja barikada i predaje komande 9. motorizovane u centru grada. "Lastama", elitnoj borbenoj jedinici Centra Sluzbi Bezbjednosti (CSB) grada, povjereno je razoruzavanje (milom ili silom) celinog staba i njegovih jurisnika. Mojoj je jedinici povjereno je razoruzavanje Cacinog poznatog (ili zloglasnog) interventnog odreda 10. brdske brigade. Ovo je bila "ljuta" jedinica sastavljena od cacinih najboljih boraca. Interventni odred imao je je satelitske baze na potezu od kasarne na Bistriku do Dobrovoljacke ulice a kojoj je sam stab bio na Bistriku. Jos prije svitanja odred se pokrenuo. Krenulo se iz nekoliko pravaca - preko stare Poste, obale, Skenderije. Moja jedinica nije imala velikog problema ovladati vecinom cacinim jurisnika. Na par mjesta zauzeli smo stabove cistim lukavstvom ili prepadom. Njegovi jurisnici bili su nauceni na sumu i na borbu po Trebevicu - ne na grad. Mi smo opet ispekli sav svoj dotadasnji zanat na komplikovanom urbanom terenu - Skupstini, Dobrinji, oteskom i stupskom ratistu. Najveci otpor pruzao je upravo sam stab cacinih jurisnika. Poseban problem bio je snajper koji je pokrivao brisani prostor i koji je zaustavio nase dalje napredovanje. Do tada nismo morali nikoga upucati jer smo akciju izveli munjevito i na prepad tako da su se ljudi uglavnom ispredavali. Nas nacin agresivne bliske borbe imao je, hvala Bogu, vjerovatno zastrasujuci efekat tako da nije bilo potrebe da padaju glave. Ovaj snajper bio je drugaciji slucaj. Bio je prilicno opasan i odlucan da skine sve sto se mice ukljucujuci civile. Komandir krila naredio je da se mora smaknuti. Razvili smo lovca sa zadatkom da ga nadje i neutralise. Ovaj je to bez problema i uradio. Skidanjem snajperiste automatski se otvorio prolaz jurisnicima. Oni su munjevito upali u stab i da pod prijetnjom cijevi repetiranih automatskih pusaka natjerali jurisnike na predaju. U stabu smo nasli ogromnu kolicinu oruzja, municije, protivoklopnih sredstva, 'sapuna' (trotilskih eksplozivnih punjenja), 'posudjenje' opreme od njihovih plavokapih komsija od cega je vecina predata nazad korpusu. Nasli smo snajperistu sto ga je nas momak "skinuo". Nasli smo ga na veliko cudo zivog i djelimicno zdravog. Lezao je u potpunom panicnom soku, blijed kao krpa, jedva disuci. Imao je na sebi dva velika pancira sa plocama tako da ga snajperski metak naseg lovca nije ranio nego samo zestoko uzdrmao. Vjerovatno mu je samo izbio zrak i natukao rebra. Njega je ocigledno najvise sokirao dozivljaj 'zivog' pogodka jakim snajperskim metkom tako da je ostao potpuno oduzet i bez rijeci. Kasnije smo saznali za Cacinu pogibiju. Saznali smo zvanicnu verziju. Sve ostale verzije cuo sam samo kasnije kroz medije. Da spomenem samo jos da je u sklopu akcije Trebevic stab Ede Omerovica stavljen pod kontrolu. Taj je zadatak u poredjenju sa akcijom na Bistriku bio maciji kasalj. Gotovo nikakav otpor. Vecina boraca u njegovom stabu bila su djeca koja su se furala na Edin banditski image - oruzje, crni kombinezoni, ray ban, skupi auti, zenske ... U sklopu operacije pod punu kontrolu korpusa stavljena je i HVO Brigada "Kralj Tvrtko". (O ovome sam vise pisao prosle godine) Cinici bi mogli reci da je citava akcija Trebevic bila planirana da bi se eliminsali Alijini politicki neprijatelji ili da bi se stvorio izgovor za razoruzavanje HVO-a u Sarajeva. Moguce ali ne sjecam se da je iko u Sarajevo tada od boraca, intelektualca, medija, civila shvatio ovu operaciju kao nesto neprirodno ili subverzivno. Svi su osjecali da je Caco otisao predaleko sa svojom samovoljom, diranjem civila i dogadjanjima na hercegovackom ratistu. Svi su znali da je Caco ubijen ali niko to nije prihvatio kao neku konspirativnu egzekuciju. Vecina je njegovu sudbinu prihvatila kao zlocin i kaznu. Svi su znali da je Celo glavni sarajevski diler. Svi su znali da HVO Sarajevo ne sluzi nikakvoj svrsi a da njihovi kolege po Herceg Bosni aktivno rade na razaranju ovo malo Bosne sto je ostalo. Ono sto treba spomenuti o ovoj operaciji je da je ovo bila jedina operacija ikada na prostorima bivse Jugoslavije u kojoj se jedna strana dobrovoljno obracunala sa vlastitim kriminalnim i ekstremnim elementima. Mozete traziti koji hocete razlog ali je cinjenica da su MUP i Armija BiH jedine snage koje su okrenule cijevi protiv svojih suboraca i da je ovo bila jedina akcija na prostorima bivse Jugoslavije koja je rezultirala unaprijedjenjem zivota gradjanima Sarajeva. Nakon ove akcije svi su gradjani ponovo mogli slobodno hodati po svim pravcima Sarajeva naravno rizikujuci da ih pogode cetnici koji su grad drzali u okruzenju. U sljedecem izdanju: Flashback zima '92/93

Vikicev Specijalac o Ponorima Rata
http://ponor.blogger.ba
11/07/2006 04:37