Vikicev Specijalac o Ponorima Rata

Rat je skupa lekcija. Mnogo naucis ali i previse platis. Ovaj blog je posvecen Odredu Specijalne Policije RMUP "Bosna" (poznatim kao "Vikicevi Specijalci"), herojstvu bosanskog borca i mojim kolegama - Vikicevim specijalcima.

05.06.2006.

Specijalisticka obuka 2 - Snajperska obuka

Paralelno sa obukom u borilackim vjestinama isla je i prakticna i teorijska obuka
u poznavanju naoruzanja, pjesadijskoj taktici i taktici specijalnih jedinica.

Prva je na redu bila obuka iz snajperske borbe. Vjerovatno deseta po redu od pocetka rata.
Iako se predmet obuke cesto ponavljao svaka nova obuka donosila je neko novo znanje i informacije.
Jednom se paznja usmjeravala na maskiranju, drugi put na osmatranje terena, otkrivanje, ...
Obuku su uglavnom drzali poznati strijelci pri odredu i strucnjaci za ovu oblast.

Ovaj put obuku je drzao visoki, suhonjavi momak iz druge cete
(kojem sam naravno zaboravio ime. Sjecam se samo da je imao smijesan nadimak)

Ova se obuka odvijala u "ucionici". Predmet je bio gadjanje iz klececeg i sjedeceg stava.
Nije da niko od nas nije bar jednom probao dejstvovati iz ovog stava ali obzirom da je momak dobro proucio i pripremio materijal imalo se sta od njega nauciti.

Cak sta vise, njegove su istrukcije bile prakticne ne samo za snajpersite
nego i za sve prisutne - izvidjace, mitraljesce, vatrenu podrsku i svakako jurisnike.
Objasnjavao nam je kako se postaviti u klececi stav tako da se najbolje uspostavi ravnoteza, kako da se kontrolise ruka, poravna nisan, itd. ...

Gledao sam tako ovog strkljavog momka i pitao se kakav li je on snajperista na "terenu".
Izgledom me je vise podsjecao na studenta koji voli da igra stolni tenis u slobodno vrijeme
nego na nekoga ko ima dosta 'zareza na kundaku'.

A snajperski posao je bio prilicno gadan.

Ko ne zna mislio bi po filmovima da je to nesta 'cool'.
Maskiranje, suljanje, hladnokrvnost, strucnost, jedan metak - jedan pogotak.

Istina je da je snajperista od svih drugih formacijskih pozicija uvijek bio najdublje
angazovan u stvarnoj vojnickoj zadaci - unistavanju zive sile ili ti konkretno receno - ubijanju.

Ovaj jedan od stotine slicnih dogadjaja koji se odigrao na sarajevskom
ratistu precizno rezimira ulogu, metode i konkretne zadatke vojnog snajperiste
(onog koji dejstvuje po ratnim konvencijama).

Taj dio sarajevskog ratista u ranoj devedesetdrugoj bio je 'vruca' ratna zona.
Mjesec dana prije tim pravcem je pokusan veliki proboj tenkovima i mehanizovanim sredstvima.
U zadnje vrijeme pokusaji su bili rjedji.
Obadvije strane su uglavnom ucvrscivale polozaje i osmatrale.

Kako se front stabilizovao uloga snajperista bila je sve vaznija - osmatrati neprijatelja, biljeziti sve njegove
pokrete i nanijeti sto vece gubitke gdje god je to moguce.

Pred zgradom, pored transportera, bila se okupila grupa od petnaestak vojnika.
Sjedili su prilicno opusteno racunajuci da ce ih visoke zgrade zakloniti od pogleda
a time i od opasnosti.

Kroz mali otvor izmedju dvije zgrade, sa oko cetiristo metara primjetio ih je snajperista.
Uzeo je na nisan glavu prvog vojnika koji je u toj grupi vojnika stajao.
Poravnao je liniju optickog nisana malo vise iznad vojnikovog lijevog uha i opalio.

Zrakom se prolomi karakteristican, jak prasak snajperske puske.


Razdaljina nije bila perfektno premjerena pa je zrno podbacilo.
Udari uz tup zvuk kao da neko lupi maljem u zemlju.

Pogodi vojnika koji je stajao u podlakticu.
Odatle poremecene putanje izadje i zabi mu se u stomak.
Iz stomaka izadje tumbajuci se, kidajuci desni trbusni zid, i izbijajuci prema vani dio crijeva
i unutrasnjih organa.

Metak se napokon zaustavi u grudnom kosu drugog vojnika koji je sjedio pored ovoga sto je prvi pogodjen.

Vojnik pokidanog stomaka se gotovo bezivotno srusi na asfalt drzeci se za ranjenu ruku i preko
stomaka i uvijajuci se u teskim bolovima.

Drugi, ranjen u grudni kos, samo pade potrbuske i poce se polako vuci prema zaklonu.

Korigirajuci nisansku daljinu snajperista nanisani ovog pogodjenog u grudi.

Puzao je kad ga drugi metak pogodi ponovo u grudni kos.
Samo se stese kao da ga je neko udario.
Krv mu potece na usta.

Oostade mu jos snage da puze.
Pokusavao se potpuno povuci jos samo metar do sigurnosti zaklona.

Zvukom se opet prolomi pucanj. Sustize ga jos jedan metak.
Ovaj put ostade lezati.

Pogodi ga, tako bezivotnog, jos jedan metak. Da ga potvrdi.

Onaj raznesenog stomaka ostade hroptiti u lokvi krvi.
Niko mu nije mogao prici.
Snajperista je sa svoje strane bio zavrsio s njim.
Znao je ovome nema spasa.
Samo je bilo pitanje vremena.

U sljedecem izdanju: Specijalisticka obuka 3 - "zivo" minsko polje

02.06.2006.

Specijalisticka Obuka

Prva je na redu bila obuka u borilackim vjestinama.
Bolje receno obuka za blisku borbu u protiv teroristickim dejstvima -
nesto kao tradicionalni dzu dzucu sa kombinacijama zahvata
specificnih za dzudo ili karate.

Ovo je bilo zanimljivo!

Pruzila se prilika divljacima da se biju.

Instruktor je bio prilicno kvalifikovan. Majstor karatea i ako me sjecanje
ne vara nekog tipa tradicionalne dzu dzicu ili aikidoa.
Ozbiljan i uredno podsisan momak; duboko usredotocen na svoj zadatak
ali i po nasem subjektivnom sudu malo previse ufuran na "marince" i tehnike samoodbrane.

On nam je sav ozbiljan u americkom elokventnom stilu objasnjavao kako da se primjene
razne tehnike samoodbrane i privodjenja u raznim situacijama na ulici, autu, zatvorenim prostorijama.

Mi, koji smo po svemu vise bili kolumbijska mafija nego marinci, smo njegove
instrukcije interpretirali svako na svoj nacin pa smo situaciju
uglavnom iskoristili da se onako k'o pravi balkanski divljaci prijateljski pomarisemo.

Recimo instruktor je htio demonstrirati tehnike onesposobljavanja naoruzanih
lica u automobilu.
Htio je da pokaze kako bi recimo mali Dz mogao onesposobiti dvometrasa C-a u stvarnoj situaciji.

Instruktor objasnjava kako bi najbolje bilo da Dz C-u prvo kroz prozor zavrne ruku dok jos ima ruke
na volanu pa da mu onda, ako se ovaj opire, lupi glavu od volan pa da ga tako onesposobi.

(Intruktor nije znao da je Dz bio bivsi regionalni prvak u boksu.)

Dz naravno ne poslusa instruktorov "aikido" metod nego po svom nahodjenju sastavi
C-a bokserskim direktom pravo u sjepocnicu ( C je imao zastitnu opremu ).

C-u se zamanta, izgubi se, hoce da povraca. Onda kad je dosao sebi hoce da j#be Dz majku.

Instruktor sav razocaran:

"Ne Dz, ne sakom. Prvo poluga pa onda udarac!
Poluga puno bolje funkcionise u ovim situacijama."

"Stipu ti polugu, znam ja kako se ovo radi!"

Dz je inace bio strah i trepet u tucama.
Taj je znao prije rata po petoricu poobarati koristeci svoje boksersko znanje.


Ili instruktor podje da objasnjava odbranu od noza u bliskoj borbi.

Pridje jednom od nasih predratnih dzudista-takmicara da pojasni principe
samoodbrane:

"Ovako ako ti neprijatelj pridje, zamahne sa nozem prema tebi iznad glave -
ti ga tu blokiras nadlakticom i onda mu zavrnes ruku dok mu ne ispadne noz."

Ovaj nabijeni dzudista samo suti i slusa.
Vidim mu po licu da on jako dobro zna sta treba raditi u uvakvim situacijama.

Postavi ga instruktor sad da sa partnerom proba ovu metode odbrane.

Po dogovoru partner ga podje napasti nozem.

On odradi svoju vjezbu.

Onda idu ponovo da se uhodaju.

Ovaj put dzudista u djelicu sekunde uhvati partnerovu ruku i u jednom ga potezu baci preko glave
na pod i uhvati ga u bolnu ali dobro kontrolisanu polugu koja natjera njegovog partnera da baci noz.

Instruktor i svi ostali za divljenjem posmatrase ovaj potez.
Covjek je ocigledno znao svoj posao.

Dobar dio pripadnika odreda, predratnih ali i rezervnih, bavio se
borilackim vjestinama jos od prije rata a neki su bili i
svjetski priznati takmicari u borilackim sportovima (kao recimo stalni citalac, bivsi specijalac
i internacionalni prvak u karateu koji se na ovom blogu javlja pod pseudonimom 771).
Medju nama je takodje bilo i tipicnih "carsijanera" koji su se naucili
borilackim vjestinama tukuci se po mahalama.

Takvoj "publici" nisi mogao prodavati suplju pricu.
Oni su dobro znali svoj posao - jos od prije rata.

Tako se u jednoj epizodi na stupskom ratistu pripadnik odreda, kojeg cemo
zbog ocuvanja privatnosti u ovoj prici zvati Branko, inace odlican
dzudista, nasao u situaciji da se mora izvlaciti kroz "kukuruze".

Cetnici su u toj ofanzivi tenkovskim snagama uspjeli probiti liniju odbrane
i nadirali su iz tri pravca jakim oklopno-mehanizovanim snagama.

Dio se nase jedinice u tim uslovima nasao u okruzenju.

Vecina nasih dobro organizovanih jurisnih i protiv oklopnih grupa se
organizovano izvlacila i uspjeli su se koliko-toliko sacuvati
od omce koja se oko njih rapidno stezala.

Medjutim par ljudi ostadose unutar omce.

Cuvajuci goli zivot pocese se povlaciti po kucama, supama ili puzuci po visokoj travi
i kukuruzima da izbjegnu detekciju.

Srpski mitraljezi i minobacacke granate pocese derati po poljima "trazeci"
zaostatke nasih zaglavljenih snaga.
Branko se zatece na jednom od tih mitraljeskih pravaca. Oko njega su rokale
granate a mitraljez koji je cijepao po polju drzao ga je zakovanim za zemlju.
Puzao je prema prvim kucama zaljepljen za zemlju k'o gmaz.

Tenkovska granata pogodi u najblizu kucu u koju se on bas spremao skloniti.
Kuca nestade u krsu cigle i dima a detonacija ga odbaci par metara nazad u travu.
Kad dodje sebi primjeti da mu je eksplozija izbila pusku. Nije je vise mogao naci.

Bez puska sanse da kroz ovo sve ziv progura bile su bile izuzetno male.

Morao se skloniti sto prije. Na brisanom prostoru koji su cetnici revno "obradjivali"
nesto ce ga prija ili kasnije odrati.

Progonjen nasumicnom vatrom mitraljeza uvuce se u sljedecu citavu kucu.
Poluzavrsena kuca od ciglenih blokova. Prednja strana kuce gotovo potpuno
rasturena mitraljeskom i minobacackom vatrom.
U kuci tek po koji komad razvaljenog namjestaja, razbacani papiri po podu, krpe.

Tu se smiri na trenutak, uhvati dah.

Onda mu se zaledi krv u zilama. Napolju se zacuse koraci,
pa promukli, seljacki naglasak, pa onda rafal iz automatskog oruzja.

U kuci se nije imao gdje sakriti. Mozda da se popne na prvi sprat
(iako je to bilo jako rizicno zbog neprestane vatre).

Podje prema stubistu sto je vodilo na gornji sprat.
U tom trenutku pred njim se pojavi osoba u sivo-maslinastoj unformi,
isaranim JNA sljemom na glavi i sa automatskom puskom u ruci.

Branko prije nego sto je i imao vremena da razmisli sta je najbolje raditi u ovoj situaciji
baci ovog neprijateljskog vojnika preko citave sobe pa u zid.
Ovaj pade na glavu i skljoka se sav slomljen na pod.

Branko instiktivno pritrca ovome sto je pao i uze mu pusku iz ruku.
Skide mu i par metalnih "srb" bombi sto su mu visile oko pasa.

U tom trenutku udje na vrata jos jedan neprijateljski vojnik u maskirnom
"doslo je proljece" kombinezonu i sa trakom oko ruke.

Branko ga u trenutku sastavi rafalom i onda dok je ovaj jos padao istrca iz kuce.

U polju pred kucom su stajala jos trojica sa sijacem i puskama sa tromblonima.
Nisu bili svjesni sta se dogadja, gledali su u prozore kuca pred njima.
Branko ih zakova rafalom pa ih onda potvrdi sa svoje dvije zarobljene rucne bombe.

Pobjeze iza kuce u pravcu Stupa. Odijeknuse, gotovo istovremeno, dvije jake eksplozije iza njega.

On pod fijucima granata pretrca jos dva reda kuca pa se napokon nadje
unutar novih linija odbrane koje su jos bile u haoticnom stanju nakon srpskog proboja.



Sta je poenta mog navodjenja ovog dogadjaja?

Borilacke vjestine koje su se ucile kroz leprsavi kurs u vojsci imale su vrlo
ogranicenu, ako ikakvu vrijednost u ratnim uslovima.
Da bi se istinski ovladalo bilo kojom borilackom
vjestinom i da bi one postale rutina potrebne su godine
teskog i cesto monotonog treninga.

Kad bi borilacke vjestine napokon usle ljudima u krv znale su jako dobro doci -
kao u ovome gore navedenom slucaju.
Jedan instiktivan potez spasio je ovog naseg vojnika od najstrasnije smrti.
Mnogi su drugi u slicnim situacijama, u borbi prsa u prsa, a bez predznanja u borilackim
vjestinama gubili prisebnost, bivali ranjeni, zarobljeni i tako onda dozivljavali
grozomorni kraj u rukama zvjerski okrutnog neprijatelja.


Zato se niko u sustini nije zalio na specijalisticki "covjek na covjeka"
trening kroz koji smo prolazili.

A znalo je bitib i da ti se povraca vise od njega ...

Pogotovo je bilo zamorno trcanje sa "ranjenikom"
kada bi jedan glumio ranjenika a drugi bi ga nosio na ledjima i trcao u krug.

I tako dok potpuno ne padnes od iscrpljenosti.

Mene bi uglavnom zapadao kakav dvometras od preko sto kila.
Ja trcim pognut pod teretom a njegove noge i ruke kloparaju sa strane
k'o da nosam jetija na ledjima.

Znali smo se onda, noseci jedni druge na ledjima, ganjati tako po sali
ili igralistu i lupati jedni druge mlatarajuci "ranjenicima" sto su nam visili s ledja.

Koga bi moj 'jeti' zahvatio taj ne bi ostajao na nogama.

...

Nakon jednog ovakvog dana kad bi se probudio sa potpuno upaljenim misicima
znali smo prokljinati ove treninge.

Dok su druge jedinice uglavnom sluzile sedam dana na liniji pa onda
sedam dana odmor u bazi ili kuci mi smo morali vjezbati i obucavati se non-stop.
To je bila jedna od cijena naseg glamurozne reputacije.

Hoces da budes specijalac? E onda vuci, stoko!

U sljedecem izdanju: Specijalisticka obuka 2 - Snajperska obuka


"Vojno je pravilo da snage koje izvode okruzenje moraju ostaviti prolaz okruzenim trupama. Tako ce im
pokazati da postoji izlaz pa ovi nece biti spremni da se bore na smrt."
- Sun Cu

29.05.2006.

Test

Nikad nisam volio dizati tegove. Volio sam trcati, volio sam igrati neke sportove
pogotovo borilacke vjestine ali nikad nisam volio tegove jer me je ta fizicka aktivnost podsjecala na mucenje i inkviziciju.

Po svemu sudeci trebao sam sto prije razviti strastvenu ljubav prema tegovima jer su mi oni bili sudjeni u bliskoj buducnosti.

Prvi dio nase obuke sastojao se u testovima psihofizicke spreme koji ce odrediti sta i kako sta dalje sto se tice obuke.

Vecina nas je bila u superiornoj fizickoj kondiciji nakon zadnjeg terena (iako je pivo sad radilo da tu kondiciju eliminise).

Problem je bio sto je veliki broj ljudi nosio takve rane (npr. gelere u glavi) da nije bilo sanse da prodju bilo kakav ozbiljniji psihofizicki test.

Ideja je bila da nas prvo istestiraju pa da nas onda pocnu obucavati za formalne vojno-policijske duznosti.

To mi je pomalo mirisalo na streberska posla nekog teoreticara iz komande.

Testa se bas i ne sjecam najbolje. Znam da sam morao raditi sezdesetak cucnjeva sa puskom u ispruzenim rukama. Onda tovar sklekova, trbusnjaka ...
Mislim da je bilo i trcanja ali se bas i ne sjecam.

Sljedeci dan smo isli u teretanu koja je bila u prizemlju nase komande, inace bivseg hotela "Beograd", da nas i tako 'izmjere'.

To je bio pis zivi.

Imali smo par bildera u ceti za koje je ovo naravno bila sasa.
Najbolji od njih je bio N.O..
Frajeru je ruka bila bukvalno k'o nekom od manjih specijalaca noga.
On je inace bio mitraljezac a bio je poznat po cuvenoj biceps anegdoti.

U jednoj od zescih bitaka on je naravno prasio iz svog oruzja na sve strane.
U svojoj toj frci i pucnjavi pogodi ga metak.

Neki to primjete pa ga podjose dozivati da vide jel' u redu.
Mislili su da je tesko ranjen.

"N-ooo, N-ooo. Jesi ziv haveru?"

"Bjezi ne pitaj. J#bi mu mater."

Ovi su kontali da ga je metak razvalio.

"Sta je ba jarane?"

"Ma j#bi mu mater - Sj#ba mi metak biceps"

E, od sve te frke i bola frajeru zao sto mu je metak zakacio
njegov teskom mukom izbildani biceps
pa ga sad nece moci bildati neko vrijeme.

Inace je bio jako dobar momak.
Dobra raja, neufuran.
Imao je rupu na vratu od metka sto ga je kroz vrat prostrijelio.
Bio je stvarno uzoran momak i borac u svakom pogledu.
Samo sto je bio malo previse opsjednut bildanjem.

Tako nas je jednom, kad smo bili na terenu u Tuzli
Dosao N-o muntati da se utalimo da kupimo par gajbi jaja "pojeftino".

"Sta ce mi tolika jaja N-o"

"Treba haveru, za mase"

"Kakve bolan mase?"

"Treba hadzo. Da ne spadne masa"

"J#bo masu. Mog'o bi svu porodicu hraniti sedam dana tolikim jajima."

"Sta ti je ba hadzo, ode to za dorucak."

...

I onda dodje N-o u teretanu.
Naravno podigne sve tegove sto tamo bili zajedno sa klupom i onim sto mu pridrzava tegove.

Mi sa druge strane - posebna prica.

Onako u starim, ishrdanim trenerkama i ofucanim majicama kratkih rukava mrsavi od iscrpljujuceg terena dodjemo da dizemo tegove.
Ne moram vam reci da nam je sva hrana do tada bila kruh, grah i voda.
Jaja i mesa nismo vidjeli dvije godine.
I onda treba pokazati misice.

Ja nekako i mogoh uraditi neke vjezbe,
ali bench press - joj belaja!

Tad sam bio oko osamdesetak kila.
Natovari mi spotter sedamdeset i nesta.

O majko moja.
Hoce da mi puknu grudi.
Krcka grudni kos ali teg ni makac. Mucim se ko gladan srat.
Noge mlataraju, lete u zrak, teg me zakovao za klupu.
Guraj, guraj, jedva ga nekako uspijem izgurati.

Ostali se isto tako muce, stenju ko trudnice.
Ne moze niko izgurati svoju tezinu.

Sjecam se samo jednog pozitivnog iznenadjenja.

Iznenadjenje je doslo od jednog ostro fokusiranog svalera S-e
kojem je tokom cijelog rata samo jedna stvar bila na pameti.

Tog nisu zanimale ni puske, ni uniforme ni rat - samo zene.
(a o njegovim u sustini impresivnim vojnickim sposobnostima
cu pisati kasnije kad budem opisivao jednu od najtezih bitaka).

Taj nije bio nesta specijalno razvijen niti je vjezbao sa tegovima.

Sjede tako S na klupu, stavise mu njegovu kilazu sto je bilo oko sezdeset i koja.

On je podize kao da je balon.
Stavise mu sezdesetpet. On opet podize k'o da je balon.
Onda sedamdeset.
On opet izbaci sedamdeset. Zavrsi tamo nedje na sedamdeset pet.

Mi svi ne mozemo sebi doci.
Sta mu bi?
Mora da je mislio na svoje "poznanice" kad je gurao "bench".

U stvari kad pricam o svemu ovome nije mi tako ni smjesno.
Nije mi smjesan N-o koji se zalio da mu je metak poderao biceps,
nije mi smjesan Z koji se mucio da pogura pedeset kila,
nije mi smijesan S, nisam sam sebi smjesan.

Ovi momci nisu bili bilderi po zanimanju niti im je bildanje
bilo potrebno za ono sto nam je bilo za vratom.
Tegovi ti nisu mogli pomoci protiv usijanih gelera i rasprskavajucih metaka.

Par momaka koji su se mucili sa bench press-om nosili su rane
koje su ih vec tada kvalifikovale kao invalide najvise kategorije.

Z je citava noga ovisila o gelerom gotovo prekinutom nervu, a on je i dalje marsirao po terenima po Bosni i borio se.
K je u nozi imao hiljade kuglica od kasikare.
A je jetra pocela trunuti od gelera sto ju stresao kroz pancir.
S nije vidio dobro na jedno oko od povrede glave.

Sta je meni znacilo moze li M podici ovoliko ili
onoliko kila kad sam znao da je imao celicnu volju i srce kao lav.

Da ponovo ponovim rijeci B-a, jednog od hrabrijih pripadnika jedinice:

"Znas sta ti je potrebno da budes dobar specijalac. Prvo muda, pa mozak pa tek onda misici."


...


Sa teretanom smo zavrsili formalni dio testiranja.
Trebali smo sad jos samo demonstrirati poznavanje oruzja i taktike malih jedinica
i onda bi nas valjda pustili na miru. Bar smo se tako nadali.

U sljedecem izdanju: Strucna obuka

25.05.2006.

Vraca se zivot

Vrlo brzo nakon uspostave primirja a onda kasnije i federacije u Sarajevu se pocelo osjecati novo budjenje.

Kao da se smakla kolektivna depresija nad gradom.
Ljudi su poceli osjecati da se rat pocinje okretati u nasu korist
iako ce proci jos dvije godine dok se situacija na ratistu drasticno ne promijeni.

Srbi su naravno i dalje pucali po gradu ali manje i opreznije.
Na oprez su ih natjerali unproforovi protiv-minobacaki
i protiv-snajperski timovi koji su imali impresivne materijalne kapacitete.

Sjecam se kako se jedan njihov snajperista odvazio da puca po tramvaju punom ljudi kod Holiday Inn-a. Racunao je valjda da ga ovi unproforci nece htjeti "zaganjati" ili da ga nece moci otkriti.

Tu je gresku glavom platio. Ne samo da ga je milimetarski radar sa anti-snajperskog VAB-a (francusko vojno oklopno vozilo) locirao nego ga je i sastavio dvadesetmilimetarskim
topom koji je bio suspregnut sa anti-snajperskim radarom.
Da zlo bude vece pripadnici anti-snajperskog tima su takodje imali pamovke (12.7 puske) pa ga je nadobudni francuski unproforac jos i pamovkom "potvrdio".

Ostao je srpski snajperista tako visiti preko balkona prve crvene zgrade u Kovacicima u kojoj je nekad bila banka.
Nazalost, cijenu njegovog "pokusa" nije platio samo on.
Platila je to i jedna zena, putnica tramvaja, koju je ovaj pogodio nasumice pucajuci po tramvaju
prije nego sto ga je smakao unproforov anti-snajperski tim.

...

Prva konkretna promjena za nas bila je pojava uvoznog piva u konzervi po relativno prihvatljivim cijenama. Jedna konzerva - jedna marka.

Od svih "Lasko" je bilo najbolje ali je austrijski "Gosser" onako 'hemijskog' ukusa bio pristupacniji za nabaviti.
Odjednom si pred bazom mogao vidjeti momke u civilu kako naslonjeni na zid gustiraju pivu.

Lijepo rano jutro, grad se budi, prolaze ljudi, automobili.
Na trenutak se ponovo cinilo kao da nije rat.

...

Rat je itekako trajao iako su se stvari pocele popravljati.

Mi u Sarajevu jos nismo poceli osjecati konkretnu pomoc ali su jedinice na drugim kriticnim ratistima pocele dobivati prijeko potrebna snabdijevanja.
U pocetku jedva i polako ali onda sve bolje i kompletnije.
Materijalno-tehnicka sredstva kupljena od strane "prijhateljskih" zemalja ali i nasih iseljenika pocela su pod pokroviteljstvom Amerike polako pristizati u Bosnu.

Pretpostavljam da je ovaj briljantni, strateski americki potez sa
uspostavljanjem federacije doveo srpsko vodjstvo u vrlo neprijatnu i neocekivanu situaciju.

Do juce je dobro nadojeni vuk gledao druga dva kako se tuku.
Danas su se ta dva vuka, jedan gladan, olinjao, izujedan ali osvetoljubiv a drugi podmukao ali vjest i lukav,
spremala da u coporu krenu na ovog nadojenog sto ih je do juce ujedao kako je htio.

...

Nase je svako prebacivanje u Srednju Bosnu naravno bilo potpuno otkazano.

Komanda je naredila dodatnu protuteroristicku obuku valjda poucena potrebama i iskustvima iz uspjesno izvedenih operacija tokom 93' kada smo uspjesno eliminisali grupu kriminalaca te ratnih zlocinaca iz vlastitih redova.

I ne samo to.
Doslo je naredjenje za hitnom specijalistickom vojnom obukom.
Obzirom da smo mi bili jedna od najelitnijih ofanzivnih jedinica
zatrazeno je da se nivo fizicke i borbene spreme podigne na najvisi nivo.

U narednim mjesecima mi cemo proci kroz ciklus visoko specijalizirane fizicke, vojne i teorijske obuke kroz koju cemo dopuniti nase intenzivno ratno iskustvo znanjem potrebnim za ozbiljna udarna dejstva.



Svi smo tada osjecali da je doslo novo doba.


Bosanska vojska pocela se spremati za ofanzivni rat.

U sljedecem izdanju: Test

24.05.2006.

Rukovanje

Dok smo cekali naredbu za pokret kroz glavu mi je stotinu puta
prolazila slika srednjobosanskih brda iz kojih smo se tek vratili.
Prolazio je kroz mene onaj osjecaj dna i beznadja u koji smo pali
nakon pocetka rata na dva na fronta.

Bosna, koja je jos od olimipijade bila orijentisana prema svijetu, sada je ne svojom krivicom svakim danom postajala sve izoliranija.

Izlaz na nekad omiljeno more bio je definitivno zapecacen kod Mostara.
Cesta na sjeveru prestajala je kod Modrice I Gradacca..

Vance-Owen-ov plan nam je konstantno kruzio nad glavama.

Meni je kao osobi iz mjesovitog braka (ne samo da sam ja iz
mjesovitog braka nego su mi i roditelji iz mjesovitih brakova) ovo prilicno tesko padalo jer se nisam mogao vidjeti ili naci u takvoj striktno etnicki podijeljenoj Bosni.

Za neke ovo je vjerovatno bio vijekovni trijumf.
Za mene, trenutno stanje bilo je poraz civilizacije i kosmopolitskog drustva u kakvom sam prije rata zivio.

U Bosni je bjesnio rat oruzjem, propagandom i mrznjom.
Djogo i Sagolj su dnevno servirali "vijesti" koje su bile nista drugo nego otvoreni poziv na mrznju i unistavanje.
Dok smo mu u Sarajevu slusali ratne nadrealiste i liberalnog Boru Kontica ili citali za to vrijeme ultra-demokratske BH Dani koji su istinoljubivo pisali o najbolnijim i najtezim domacim temama, Djogo i Sagolj su neumorno nahuskavali vojnike i narod podijeljenih krajeva na mrznju, borbu do istrebljenja, "humana" preseljenja i 'odlucne' akcije (citaj zlocine).

Nije bilo izlaza.
Pogotovo kada je sljedeci korak bio sukob kataklizmickih razmjera koji ce rezultirati u hiljadama ako ne desetinama hiljada mrtvih, stotinama hiljada izbjeglih i naravno vjecitom podijelom.

Onda, dok smo cekali da nas rasporede u tu armagedonsku bitku, dogodi se nesto sto niko nije ocekivao.

B sa iznenadjenim izrazom na licu udje u nasu 'dnevnu' sobu i rece nam da upalimo televizor.

"Sta je?"

"Samo upali. Neces vjerovati."

Na televiziji vijesti. Mozda specijalna emisija. Ne sjecam se sa sigurnoscu vrste emisije ali se definitivno sjecam sadrzaja:

Generali Roso i Delic sjede u Zagrebu u prisustvu Generala Rose-a.
Potpisuju nekakav papir.
Komentator objasnjava da je u pitanju opste primirje koje treba da nastupi sutra.
Lisica i medo se kiselo smjeskaju dok potpisuju jos jedno od mnogih primirja.
Nesto mi medjutim djeluje drugacije ovaj put.

Prvo, Michael Rose se nekako patronski smjeska. On je uglavnom vrlo ozbiljan
na potpisivanjima jer zna da radi cisto rutinsku duznost.
Sad izgleda nekako pokroviteljski zadovoljan kao da je doveo djecu na upis u prvi razred.

Drugo, i lisac Roso i medo Delic djeluju nekako pokunjeni kao da ih je neko natjerao na nesto ozbiljno.

Uglavnom na potpisivanjima primirja do sada si
mogao vidjeti nabreklog Mladica kako se ili arogantno cerka ili
sav crven u licu ljuti i naseg armijskog generala kako
povrijedjenog ponosa samo suti.

Trece, potpisuje se u Zagrebu. U srcu hrvatske drzave odakle se donose apsolutno sve vojne i politicke odluke na bosanskim prostorima pod hrvatskom kontrolom.
Zasto potpisuju lokalno primirje u Zagrebu?

U tim trenucima ja sam izgleda bio jedini u jedinici koji je tada primjetio ove male ali znacajne znakove.
...

"Sta ce sad biti od nase ofanzive?"

"Ko zna. Mozda ce nas drzati ovako."

U pripravnosti ostadosmo jos samo pola dana. Kako sam i ocekivao sutra povukose pripravnost za ravoj na borbeni polozaj ali ostade na snazi zabrana kretanja.

Par dana kasnije dodje jos nevjerovatnija vijest. Alija i Tudjman ce se pod americkim pokroviteljstvom sastati da potpisu zajednicku deklaraciju o saradnji.

Pripravnost potpuno prodje.

Uskoro saznasmo da ce deklaracija, pod potpunim americkim
tutorstvom, prerasti u takozvanu federaciju.
Koliko god to zvucalo nevjerovatno po prvi put je direktno americko prisustvo ulijevalo u meni nadu da ovaj put nece biti zaj#bancije.
Sprema se nesto veliko.

Od prvog dana rata tvrdio sam da ce odustvo ili prisustvo Amerike kao i saveznistva sa Hrvatima odluciti rat.

Kad su nam Hrvati okrenuli ledja i kad je Amerika prepustila posao Europi pomislio sam da je sve gotovo.

Ovaj najnoviji dogadjaj koji mi je jos dugo djelovao kao san obecavao je potpunu promjenu.

Postojala je mogucnost da se ishod rata po prvi put okrene u nasu korist.

Korist ili ne, od tog dana nista vise u ratu nece biti kao prije.

U sljedecem izdanju: Vraca se zivot


"Ne smijemo stupiti u saveznistvo dok se ne upoznamo sa planovima nasih susjeda."

Sun Cu - "Umijece ratovanja"

22.05.2006.

Ma ne opet!?


Dodjosmo sebi.
Odmaranje, porodica, veze i prijatelji regenerisali su nas kao jedinicu.
Neki se nisu mogli regenerisati. Shvatili su da je za nasu jedinicu rat usao u drugu fazu.
Nasa zona intervencije vise nije bilo do Igmana nego dokle god je to bilo predsjednistvu po volji
tako da smo u buducnosti mogli racunati da nas salju bilo gdje u Bosnu i Hercegovinu.
Ako je "do Drine" ili "do Mora" za nane i mahalase bila euforicna uzrecica
za nas je to postala ratna realnost.
Neki na to nisu bili spremni pa su poceli da tiho traze premjestaj u regularni MUP.

...
Par nasih momaka odrzalo je kontakte sa par prijatelja koje su stekli za
vrijeme naseg boravka u Zenici. Preko njih smo saznali par losih vijesti.

Naselje koje smo zauzelu u nasem prvom "blizkriegu" na viteskom ratistu
Hrvati su uspjeli vratiti u kontraofanzivi koju su izveli par dana nakon
sto smo se mi vratili sa tog ratista.

Cekali su da interventne jedinice na novozauzetom, strateskom polozaju
nasi zamijene nekim "bezazlenijim" jedinicama.

Onda su izveli kontranapad.
U kontranapadu su uspjeli zarobiti par nasih vojnika - pripadnika nasih "regrutovanih" jedinica.
Ove su jadnike zarobili zive, zvjerski izmucili i onda tako izmrcvarene razapeli.

Ovo je bilo tipicno ratovanje srednjobosanskog HVO-a - napadi i kontranapadi na slabo branjene tacke kao sto su Ahmici, Stupni Do.

Onda mucenje i masakriranje po cuvenoj Ustaskoj
a kasnije HOS-ovoj i HVO formuli - "ni trava vise ne raste" i "ni pas ne smije ziv ostati".
(O ovoj metodi ratovanja svjedoce i britanski autori i bivsi unproforci. Opisano je u knjigama i filmovima "My War Gone by I Miss It So" i "Warriors")

Za neke iz Hercegovine ovo je sve bilo odlicno. Sto vise mrznje i podjele to bolje.
Za zalupane ljude na terenu ovo nije nikako moglo biti dobro.

Jedan zlocin izaziva drugi.

Ljudi koji nisu bili na srednjobosanskom ratistu nisu nikada spoznali razinu mrznje koja se tamo uvukla medju ljude.


...

U Sarajevu je tih dana bilo prilicno mirno.

Mi smo kao i uvijek sjedili u bazi, gledali televiziju, igrali karte.
Svi u civlinim odijelima, spremni za izlazak negdje.
(Tih se dana izlazilo vecinom u reanimirani "BB"
ili ispred CDA (ili pet metara nize ispred SOS-a ako si bio predratni "Sloga" tip))

Jos je bio dan, rano za izlazak, tako da je bilo vise ljudi u bazi nego uobicajeno.
Sjecam se ko sad ozbiljnog lica komandira voda kako se pojavi na vratima glavne sobe.

"Nema izlaska. Pripravnost!" (Sjecate se tri najmrze ratne rijeci: Pripravnost, Precica i Pojacanje)

"Sta se dogadja?"

"Svi moraju hitno pod oruzje, puna ratna sprema."

"Gdje se ide?"

"Nisam jos saznao. Sastajem se kasnije sa T pa ce se mozda znati."

Sta je sad ovo? Dosli prije desetak dana pa sad opet da se ide.
Ovo nikad prije nije bilo ovako.
Cak se znalo da oni sto idu na teren preskacu sljedeci da se odmore.

Pocese divlje spekulacije gdje se ide, ko ide, sto se ide.

Mi se nabrzinu obukosmo u nase uniforme za koje mi se cini kao da
smo juce iz njih blatnjavi i umorni izasli.

Dodje ponovo i komandir voda.

"Ide se nazad u Srednju Bosnu."

Ma ne opet!? Ne moze biti. Opet kroz Transilvaniju.
Pravo prokletstvo.

"Idemo zauzimati Kiseljak. Ide i druga ceta sa nama (oni su vec bili tamo).
Icemo zajedno u proboj. Kome je do rokanja imace sada rokanja do preko glave."

"Pa otkud sad ovo?"

"Naredilo predjednistvo.
Salje se deset hiljada ljudi na Kiseljak. Tovar druge vojske ide na Vitez i Busovacu.
Ovaj put nema zaj#bancije oko par kuca.
Ide se na uzimanje citave Srednje Bosne."

Mi ostadosmo zaledjeni. Ne samo da idemo nazad u Srednju Bosnu.
Ide se vjerovatno u najvecu ofanzivu od pocetka rata.


Neki su razocarano spominjali tunel i brda.
Neki su se osvetoljubivo radovali konacnom unistenju Kordicevog
HVO-a u Srednoj Bosni.

Meni su u glavi bile americke statistike iz Vijetnaskog rata.
Sezdeset posto od svih americkih gubitaka u vijetnamskom ratu
podnijele su jurisne jedinice americke vojske npr. Rangeri.

U ovom slucaju mi smo bili bosanski Rangeri.

Niko nije mogao ni naslutiti sljedeci razvoj dogadjaja.

U sljedecem izdanju: Rukovanje

18.05.2006.

Mentalna i Fizicka Kondicija

Teren me je "kostao" skoro deset kila. Nisam mogao vjerovati da
mi je nakon dvije godine slabasne sarajevske prehrane i ostalo
toliko "materijala" da izgubim.

Sta ce nama "South Beach" dijeta kad imamo Srednju Bosnu.

Natovaris na covjeka cetrdesetak kila,
hranis ga vodom, kriskicama kruha, kosom, zoharima ili ga nikako i ne nahranis.
Onda ga natjeras preko Kozingrada, preko fojnickih brda pa kroz tunel.
Eto ti "instant" kure za mrsavljenje. Deset kila ode - puf!

Salu na stranu, trebalo nam je skoro sedam dana da dodjemo sebi.

Psihicki i fizicki.

U Sarajevu je situacija i dalje bila bezizgledna. Nista bolje nego i prije nego
sto smo izasli. Bez obzira, bilo je lijepo biti kuci.

Slaba sarajevska hrana bila je ukusnija nego ikada prije.

Pasteta od lece i Mackerela,
burek od ikara, riza sa uljem i vegetom, grah ... mmm.

Kuhaju majke k'o Stevo Karapandza. K'o iz "Malih tajni velikih majstora kuhinje"

"Ali nekih stvari ima
sto ne govore se svima,
sto se samo nekom sapnu
ti ih znas."

(ako se jos ko sjeca ovog programa sa pokojnim Ivom Serdarom (kasnije Mlakarom)
i Stevom Karapandzom)


Cetnici su na nase veliko iznenadjenje jos bili po brdima. Jos se nisu bili
u panici povukli kako su to nase nane ocekibale.
Samo su se bili malo primirili nakon Markala.
Povremeno bi se javili snajperom da ih slucajno ne zaboravimo.

U Sarajevu nisi mogao otvoriti oka a da ne znas gdje je neprijatelj.
U Srednjoj Bosni bauljajuci u mraku po brdima nismo znali ni gdje smo mi
sami a kamoli neprijatelj.

Evo i sada kad pisem ove rijeci pred oci mi samo izlaze tamna brda oko Fojnice
ili kako sam ih tada zvao Transilvanija.
Cini mi se poslije svega da nam je sav teren prosao
guleci se po brdima i improvizovanim cestama.

Nakon "oporavka" od terena krenuh u obilazak raje da im se javim da sam ziv.
Odoh tako da se pozdravim sa poznanicom koja je zivjela
na jedanaestom spratu jedne od visih zgrada u gradu.

Ustrcah nabrzinu uz stepenice i stadoh blago zadihan pred njenim vratima.
Onda mi prodje kroz glavu.

Pa ja sam upravo ustrcao jedanaest strmih spratova jednog od najvisih nebodera
u gradu a da nisam ni primjetio. Tek sam se jedva zadihao.

Sjecam se da sam prije rata onako radi izazova ponekad znao ici pjesice
uz ove stepenice.
Iako sam prije rata bio u solidnoj formi znale su mi noge otpadati jos znatno
prije samog vrha strmih stepenica.
A da ne kazem da bi mi dusa bila u nosu.
Evo sad ustrcah uz stepenice k'o da je bila jednospratnica u pitanju.

Ovi su tereni bili posebna kusnja za vojnika. Kusnja koju je tesko opisati
rijecima.

Zato me je cudilo sto su me neki komentatori na blogu znali pitati
sta toliko pisem o terenu, kakva smo mi to jedinica,
kako to da nema kod nas vise borbe.

Znajuci nase terene i terene mnogih drugih jedinica cude me takva pitanja.

Rat kakav ja poznajem, a mogu slobodno reci da sam osjetio rat u svom najzescem
intenzitetu, bio je malo drugaciji nego sto to ljudi zamisljaju.

Pucnjave je bilo - kratke i vrlo intenzivne. Vecina vremena provedena je
u jednoj kolektivnoj nocnoj mori koja je bila spustila na nas i kroz koju
smo morali proci bez obzira kakva su se iskusenja na nas postavljala.

Znas sta, pucnjava je bila "zabava" u poredjenju sa mukom koju su nas
predstavljali tereni, izbivanje od kuce stotinama kilometara daleko,
smrzavanje po rovovima po Azicima ali i oko Viteza, Srednje, Sjeverne,
Istocne i Zapadne Bosne. Pucnjava ti je davala moc da vladas svojom situacijom.
Prisilno, mucno i maratonsko hodanje u neku nedodjiju po kisi, snijegu,
blatu i pod cetrdeset kilograma tereta koje u normalnoj sitaciji jedva
mozes nositi stotinjak metara bilo je krajni test izdrzljivosti psihe i tijela .

Sto bi u ranijim komentarima kolega R.M. (ili kako ga ja zovem "Sijac man")
rekao:

"Ja sam na kraju tog terena bio laksi za nekih 5 kg. Sjecam se da se nisam mogao izvuci na kamion dok je oprema bila na meni, morao sam posebno ubaciti jurisni i pancir, pa tek onda nekako naskociti. Nekako sva ona tarapana i pucanje prodje relativno brzo, a ova muka se razvuce ko godina. Neko je jednom spomenuo kako malo pises o pucanju i akcijama. Meni je citav taj rat najvise ostao kao asocijacia na pjesacenje, blato, kisu i umor. Jebi ga, samo rokanje traje mozda 20 minuta udarno, u tom periodu se probija linija i vidi k'o ziv, a ko mrtav. Ostatak je prepucavanje i utvrdjivanje. Ali, kad opalis uz Igman pjehe, ili kroz tunel ili preko Kozingrada ili na Treskavicu (vjerujem da ce i to doci na red)...Tu vidis tek koliko si psihicki jak. Kad' ti vise postane svejedno jel' te granatiraju i kad' vise nemas ni snage da se prepadnes. Pozdrav specijalac."

Poslije rata imao sam prilike gledati obuku americkih Zelenih Beretki i SAS komandosa.

Kardinalni dio postajanja pripadnikom tih najelitnih zapadnih jedinica za specijalna dejstva bio je test ne pucnjave, veranja, rasklapanja oruzja, misica nego psiho-fizicke izdrzljivosti u uslovima usiljenog, monotonog marsa pod punom ratnom spremom a koji bi trajao danima i nocima, bez hrane.

Kao neko ko je ispekao slicne stvari ali u ratnim dejstvima zakljucio sam da ta vrsta "testa" ima jako puno smisla.

Ko prodje to - moci ce proci i razne druge stvari.

Sve radi protiv tebe, gurnut si negdje daleko od vlastitog doma,
ides da se boris za neke druge kuce stotinama kilometara preko brda i razvaljenih cesta od Sarajeva, gladan, slabo obucen, promrznuo.
I opet ides i boris se i obavljas svoj zadatak onako kako se od tebe ocekuje.


U sljedecem izdanju: "Ma ne opet!?"

P.S.

Poruka za R.M.:

Ovdje ces naci onu informaciju koju si trazio.

15.05.2006.

Usporeni ritam

Pocinjem jedan dodatni profesionalni projekat ove sedmice koji ce trajati cijelo ljeto. Taj ce projekat zahtijevati dosta mog slobodnog vremena tako da ce se postovi malo urijediti.

Recimo da ce prosijek biti oko tri posta sedmicno.

Citamo se.

U sljedecem izdanju: Mentalna i fizicka kondicija

12.05.2006.

Sarajevo na njoj pise i svaki put u srcu drhtaj drag ...


Probudi me galama.
Dosla neka nova vojska u spavaoniocu pa se rasporedjuju.
Lupaju cizme po drvenom podu.

Trznem se onda.
Gledam jesu li moji jos uvijek tu.
Jos imam traumu od Hrasnice.

U uglu prostorije M prica na stanicu.

"Kad se ide M?"

"Cekamo kamione. Cim stignu idemo."

...

Dodjose po nas veliki teretni FAP-ovi.
Izgledaju k'o da su sa kamenoloma.
Nastavlja se tradicija ludih prevoznih sredstava -
sad ce nas tegliti u sleperima.

...

Kamion gari ko lud po asfaltu. Mocan sleper.
Mi se smrzavamo. Pocinje kisa.
Moj jaran M se umotao u veliku aliminijsku deku koja se inace koristi za zbrinjavanje ranjenih sa opekotinama.

M izgleda ko vanzemaljac.

Sitna kisa nas tusira dok picimo na kamionu.

Niko se ne zali. Idemo kuci.

...

Kamion ulazi u Igman.

Cesta postaje losija, kamion ide nesto
sporije. Murphy-jev zakon mi ponovo ledi krv u zilama.
Pretrnem svaki put kako kamion zastane.
Strah me je da nije sta puklo, pokvarilo se ...

Nista puklo, nista pokvareno. Kamion i dalje pici k'o raketa.

Ovo je nekakav dobar ali lud vozac. Leti po Igmanskoj cesti k'o da je u njega usao duh pokojnog Airtona Sene. Vijuga okuke sa sleperom k'o da je na Pariz-Dakar reliju.
Mi se odbijamo od karoseriju k'o da smo kamenje.

Nema veze.
...

Kamion stade. Cujem vozaca kako nesto govori.
Komandir voda nam prenosi poruku:

"Ugasite cigarete, ugasite motorole.
Ne smije biti nikakvog svjetla.
Sad prolazimo najopasaniji dio po kojem tuce osamdesetcetvorka (tenk) iz Lukavice. Dejstvuju ovuda i po noci."

Kamion nastavlja put. Izlazimo na cistinu.
Cistinu stvorenu konstantim tenkovskim granatiranjem.
Suma potpuno sasjecena od granata.
Samo vire batrljci stabala manje od pola metra od zemlje te
par grmova.
Jos jedan bosanski apokalitpticni pejsaz.

Nije me strah da ce nas nesta pogoditi. Znam da nece.


Pod nama se sada otvorio ogroman prostor Sarajevskog polja.
Vidi se polu zamracena Hrasnica, dobro osvjetljena Lukavica, Ilidza a u daljini se u noci po brijegovima razlilo nase Sarajevo.

U glavi cujem muziku, Micin glas, pjesmu "To je moj grad":

[i]
Kroz ambise padam nigdje dna
okuke me trzaju iz sna
jutro je i jedva gledam
bunovan i snen
Pitam: "Gdje smo?", ali´ svi cute
otvaram prozor i svatam isti tren
Ooooo, ljudi leze ostar zrak
Oooo, srce kuca brze
to je znak, stigli smo znam, stigli smo znam
ni kroz maglu prizor nije stran
kamen pored puta dobro znan
cekam tablu kad ce vise koji joj je vrag
Sarajevo na njoj pise
I svaki put u srcu drhtaj drag
Ooooo, nista vise nije vazno sad
Ooooo, srce kuca snazno
To je moj grad, to je moj grad, to je moj grad
Panoramu s´ brda vec vidim svu
minareti prvi vec su tu
obalom po neko sece svugdje sanjivog
Carsijom prve ptice lete
Budi zvono, napaja dragi zvuk
Ooooo, u kaficu predah tako rad
Ooooo, uz kafe opet pijan
To je moj grad, to je moj grad, to je moj grad...[/i]

Kamion prodje opasni dio i onda opet nastavi svoju ludu voznju
po vijugavoj i razvaljenoj igmanskoj cesti.

Zaustavi se tek na samom ulazu u Hrasnicu.
Tu nas ostavi na livadi.
Odatle cemo pjesice do tunela.

Kamioni nisu smjeli prilaziti blize tunelu jer je postojala opasnost da ih Srbi cuju pa da opale granatama.

...

Koja psiholoska razlika izmedju izlaska kroz tunel i povratka kroz taj isti tunel.
Isti objekat - nizak, vlazan, voda do clanaka, grede iznad glave.
Medjutim , u povratku ga ne osjetis.

Proletis kroz njega k'o metak kao da je uredno odrzavana atletska staza a ne osamsto metera duga paklena jaruga na mjestima ne visa ni od metar i po.

Uopste se ni ne sjecam tunela na povratku.

Sjecam se da su nas na izlazu iz tunela cekali momci iz trece cete da nam pomognu oko prebacivanja rolni platna za uniforme .

Sjecam se njihovih izraza lica kad su nas vidjeli - ne znam jesmo li im izgledali smjesno, zalosno ili su nas postovali zbog
golgote koja se vidjela na licima.

A nije ni cudo. Ljudi su bili na kraju snaga.
Neki su na ovom terenu izgubili i po deset kila sa ionako sarajevom iscijedjenog tijela.

...

Pred tunelom u Dobrinji cekali su nas nasi dobro ocuvani,
namjenski vojni kamioni. Nikad necu zaboraviti taj lijepi prizor. Poredani zeleni kamioni, crvena svijetla stop lampi,
kamioni rade i cekaju.

Nas nam odred iskazuje postovanje.
K'o da vele: napatili ste se. zato cemo vam mi sada obezbjediti da sve bude pod konac kako to vojnik i zasluzuje.

Kad smo se napokon smjestili u kabinu kamiona shvatio sam
da sva iscrpljenost, glad, neispavanost, bojleri i sarafi
nisu bili dovoljni da ubiju onaj zadnji trag vedrine.

U kamionu je bilo veselo. Veselije nego ikada. Svi smo se
zafrkavali do daske, cak i nasi komandiri.

Bili smo kuci.

11.05.2006.

Najukusniji kruh i najmeksi krevet

Hodali smo sada asfaltnom cestom i oko nas je bilo sve vise kuca.
To je bio dobar znak.
Ako nista moci cemo zatraziti malo hrane kad se razdani.

Takodje sam primjetio drvene palete razbacane i
prazne platnene vrece brasna sa americkom zastavom.

Pretpostavio sam da ovdje nekako dolazi humanitarna pomoc.

"Ovdje kod Tarcina bacaju humanitarnu pomoc.
To su palete kojim spustaju pomoc iz padobrana.

Vojska onda dodje i nadgleda prikupljanje te pomoci.
Nekima padne u bastu pa onda ako niko ne vidi
ovi sto im je zapala pomoc pravo hajruju.

Kazu da su im znali bacati i Levis farmerice."

Prolazimo pored kuce kojoj je pola krova osteceno.
Kontam da nije moguce da je to od granate ali ko bi to znao.
Mozda je Ivica Rajic ovaj put "iznajmio" kakav VBR od Srba sa Ilidze.

"Vidi sto ju je paleta sastavila."

A, to je to?!

Sastavila je humanitarna pomoc.

Cuo sam da je oko Gorazda bilo slucajeva gdje je humanitarna
znala sastaviti po objektima.

Opet se niko nije zalio - hem hrana, hem je od "nasih" pa je lakse oprostiti.

Tu vece sam takodje cuo vrlo nevjerovatno pricu koju ni
do danas nisam uspio potvrditi.

Jedan kolega rece da je iza aviona sa humanitarnom pomoci cesto znao letiti
jos jedan koji je umjesto humanitarne pomoci izbacivao jednu drugu vrste pomoci
koja se u Gorazdu i drugim kriznim zonama pokazala vitalnom.

Takodje sam tada prvi put cuo o tajnom, improvizovanom aerodromu kod
Visokog na koji su slijetali avioni iz Irana sa oruzjem.

Nesto sam od toga kasnije uspio potvrditi, nesto nikad ...

Ko ce ga znati.
Mozda mi je kolega tada prepricavao price sto ih je cuo na Srni.
Ja nisam gledao Srnu pa ne znam.

...

Naidjosmo na prelaz preko rjecice koja nas je pratila jos iz kanjona.
Tu na mostu sa drvenom ogradom odlucismo da uzmemo mali predah.

Osjecali smo se bolje. Znali smo da smo na domak kraja puta.
Naidje jos jedna grupa nasih. Momci izmjesani iz nekoliko vodova.
Dobro sam ih poznavao - prijatelji iz rovova.

Ostasmo zajedno na mostu. Nakon desetak minuta price, komentara i kuknjave
o ovom ludom i gladnom ponocnom marsu utisasmo se. Cula se samo rijecica
ispod nas.

Kakva lijepa noc.
Dolina okovana mracnim planinama. Mjesecina. Oko nas male usnule bosanske kuce.
U njima ratom pritisnute porodice spavaju. Babo, majka, djeca ...
I ne slute da im pred kucama sjede vojnici koji se vracaju iz drugog s

Tisina.

Da nije bilo rata ne bih nikada vidio ovakvu Bosnu - potpuno drugaciju od smogom
okovanog bucnog Sarajeva. Lijepog na svoj nacin ali drugacijeg. Kao da nije isti svijet.

U razmisljanju me prekinu zvuk kamiona.

Halucinacija?

Ne. Nailazio je pravi kamion.

Mi se bas i ne uzbudismo oko toga. Previse razocarenja i laznih nada
u zadnjih mjesec dana da bismo se trzali oko jednog kamiona.

Kamion stade na mostu:

"Hej momci, jeste li vi policija iz Sarajeva."

"Ja!"

"Dos'o sam da vas prevezem u Tarcin. Ima li vas jos gore."

"Ima koliko hoces. Citava ceta."

"Dobro, doce drugi kamion po njih.
Ja cu vas prvo prebaciti."

Svaka cast!

Samo cekaj, kakav je ovo kamion?
Sav je bio oblozen sivim limom i bez prozora.
Samo na zaobljenom krovu nekakva kapa za ventilaciju.

Nije hladnjaca, nisu (nadam se) mrtvacka kola ...
Ih, kakvo je ovo jezivo vozilo?
Kroz glavu mi prolazi slika kamiona sto su nacisti
koristili za vrijeme drugog svijetskog rata za gusenje
putnika-logorasa.

Sa vanjske strane naslikani prozori sa slikama sretnih putnika
a unutra pakao. Auspuh okrenut u kabinu da izduvnim gasovima
potruju putnike. Strava i uzas.
Sta i meni nece sve pasti na pamet.

Vozac nas uvede u limom oblozenu oblastu teretnu kabinu.
Limena, izolirana vrata.

Unutar kabine takodjer sve oblozeno sivim limom, nema prozora.
U kabini toplo, osvjetljeno od lampe na stropu kabine.

"Vidi ovo j*bo mater. Sintorski kamion!"

Onda mi se upalise lampice.
Pa to je sintorski kamion.
Zato je ovako zatvoren, oblozen i zvucno izoliran.
Da se ne cuje lavez pohvatanih kerova i da se lakse
poslije njih cisti.

Sjetih se sintorskih kamiona od prije rata u Sarajevu.
Narandzacti, slicno opremljeni 'tamići'.

Haj da dozivim i ovu logisticku avanturu.

Putovali smo u ratu izbusenim pick up-ima, kamionima za namjestaj,
Turistickim autobusima, otvorenim sleperima,
vojnim TAM-ovima, helikopterima, pjesice naravno i evo sad - sintorskim kamionom.

Nije ni da mi smeta. Samo nek se putuje.Idemo kuci!

Istrese nas nas sintor ispred nekakvih baraka u Tarcinu.
Valjda logisticka baza.

U barakama razne vojske. Armija, MUP ...

Dodijelise nam krevete.

"Jeste li gladni?"

"Malkice, samo nam oci ispadaju."

"Tamo u drugoj baraci ima hljeba. Hajte tamo."

D i ja odosmo do barake onako u dugim gacama. Cim dodjosmo pocesmo se
presvlaciti i skidati mokru uniformu. Cim nam spomenuse hranu ostavismo sve i odosmo.
Hrana nije mogla cekati - pa makar i u dugim gacama.

Mozete misliti kako smo impresionirali logisticare kad smo se u sred noci
pojavili njima na vratima u dugim gacama zutim od blata sa rijecima:

"E vozdra, mi smo iz specijalne policije iz Sarajeva.
tek smo dosli pa su nas poslali kod vas na sljedovanje hrane."

"Vozdra momci.

Uzmite loncic za mlijeko, tamo ce ti nasuti, i uzmite svak sebi pogace."

Nije komad kruha, nego citav kruh!
Ah, zar je to moguce?

Tamo u korpama stoje hrpe kruha naslaganog k'o drva
i veliki kotao pun kuhanog mlijeka.

A kruh. Ooo. Kakav je to kruh bio.
Bijeli od americkog brasna iz humanitarne pomoci. K'o pamuk a kora potamnila, ukusna. Uh.

Ja pojedoh citavu strucu sa mlijekom u pet minuta.
Ah, kao da sam pojeo najljepsi kolac.

"Uzmite jos koji da vam se nadje."
Mi uzesmo jos po strucu, pozdravismo se i onaku zutih gaca i ispalih stomaka preko vrata.

Spavaonica je sad vrvila raznom vojskom. Izgledala je kao saloon iz kaubojskih filmova.
Tamna drvena prostorija, svuda ublaceni "revolverasi", neki igraju karata po stolovima.
Samo nije bilo barskih "dama" u mrezastim carapama ...


Kreveti su bili na dva sprata, od dasaka, pokriveni sivom humanitarnom dekom.
To je valja lafo bilo umjesto yogi duseka.

U normalnim okolnostima ne bi bilo lako spavati na tim daskama.
U mom slucaju prije nego sto sam se i uspio namjestiti kako treba
vec sam bio u carstvu snova. Izgubih se ko da me je neko opalio
macolom po glavi.


U sljedecem izdanju: 'Sarajevo na njoj pise i svaki put u srcu drhtaj drag ... '

09.05.2006.

Halucinacije

Razmisljao sam sta znaci cetrnaest kilometara.

Je li ovo ponovo fojnickih deset minuta koji ce se otegnuti na cijelu noc?

Hoce li stvarno poslati kamione po nas ili je to suplja prica
da nas bolje motivisu da naguramo pjesice.

Suplja ili ne - nema nam druge.

Srecom, cesta je izgleda bila laksa nego ona preko Kozingrada.

Vecinom makadam, blagi nagib, obasjana mjesecinom.

Bar se nismo morali hrvati sa blatom do koljena
ili brinuti da cemo zalutati u HVO linije.

Cetrnaest kilometara, cetrnaest kilometara, cetrnaest kilometara ...

Hodali smo u razudjenoj koloni kako je ko stigao.
Trudili smo se da se drzimo jedni drugih jer je bio mrak,
jer nismo znali teritoriju, jer je tako bilo zabavnije.


Ovaj put najveci problem bio je glad.
Nismo nista jeli jos od jutra.

Zadnji put smo pojeli nesta kako treba prije nego sto smo
posli na heliodrom.

Guranje teskog kamiona po pola metra dubokom blatu i snijegu
i vise od dvanaest sati bez hrane i vode potpuno nas je iscrpilo.

Ljudi su trazila jedni od drugih malo kruha, hrane ako ko ima.
Niko nije nista imao.
Svi smo u sustini hodali "na prazno".

Noc je bila hladna ali lijepa.
Pred nama se otvarao veliki kanjon pokriven sumom i obasjan mjesecinom.

Bilo je lakse hodati ovim putem nego preko Kozingrada. Cesta je bila laksa
a pomagalo je i to sto smo znali da smo svakim korakom blize kuci.

Cak smo se uspjeli cuti sa bazom u Sarajevu jer smo tu negdje
u blizini imali relej.


Kanjon je bio duzi i veci nego sto se to na prvi pogled cinilo.
Sto je na prvi izgledalo ko stotine metara sad je vise izgledalo
ko kilometri.

Mi smo stalno medju sobom racunali koliko smo do sada presli pjesice.
Koliko sati hoda, koliko kilometara.

...

Pjesacili smo vec satima. Jos uvijek smo bili pri vrhu kanjona.

Noge su mi bile mokre do koljena. Na par mjesta
nasumicni potoci slijevali su se niz stijene pravo na cestu tako da se
nisu mogli izbjeci. Gore mokar od znoja, dole mokar od hladne vode.

Bar nam nije falilo izvorske vode. Pio sam povremeno da zavaram glad.

Problem je bio sto je glad postajala sve jaca.
Neizdrziva.

Pocelo mi se mutiti u glavi od gladi.

U jednom trenutku ucinilo mi se da cujem kamion kako nailazi iz doline.
Pozurio sam da se sto prije ukrcam.

U hodi mi se takodje ucini da vidjeh siluetu vojnika kako se
iz grmlja iz dubine kanjona penje prema nama.
Mozda je M ponovo zalutao kroz svoje precice.
A mozda je i neprijateljski izvidjac.

Skinuh pusku sa ramena i uzeh je u ruke.

Gledam u kanjon ali ne vidim ga vise.
Gledajuci tako u kanjon sustigoh jednu nasu grupu.

"Jel' se ovo cuje kamion?"

"Ne znam. I nama se cini. Cujemo zvuk ali nigdje kamiona."

Meni se cak cini i da vidim svjetlost farova u dolini.

Gledam tako, hodam sve brze. Cujem zvuk. Nadam se da ce biti
kao kod Fojnice kad nas je pokupio na pola puta.

Razorarenje. Nigdje kamiona.
Iako mi se cini mi se i dalje da ga cujem.

Oguglah. Vidim da i ostali nesta vide,
zagledaju ali se ne trzaju previse.

Susrecemo i druge grupe. S stao na sred ceste. J*be majku
fojnickim gudurama. Kanjon odjekuje.

Drugi samo gaze kao u transu. Vise se ni ne obaziru.

...

Noge same gaze. Ne osjecam ih. Sa ramena visi puska, torba.
Samo cujem svojih koraka po mokroj zemlji.
Oko mene siluete kolega. Hodaju kao zombiji - bez rijeci,
bez izraza na licu, potpuno otupljeni.

Jos nismo presli sredinu kanjona. Nikad proc.

...


Sidjosmo u dolinu. Cini mi se da je cetvrti sat hoda. Mozda duze.
Od gladi sam potpuno oguglao. Vise nista ne vidim, ne cujem, ne osjecam.
Mozda samo povremeno cujem kamion kako nailazi
i vidim svjetla farova izmedju rijetkih kuca.

Hodam u grupi sa par nasih momaka iz jednog od drugih vodova.
Povremeno opalimo koju salu onako iz ocajanja.
Lice se onako gumeno razvuce u blijedi, suhi osmjeh.

U muci smo.
Moramo iz sebe izvuci zadnje krajicke
mentalne i fizicke snage da bi ovo izdrzali.
Natjerani smo na iscrpljujuci mars - nema nam druge.
Zvuci ludo ali ovo su lijepi trenuci.

U ovakvim situacijama jaca prijateljstvo.
Hodam sa grupom ljudi koje sam do sada slabo znao.
Veceras, mi smo jedni drugima jedini rod.
Zajedno kukamo, zalimo se, hodamo.
Jedan drugom, bez rijeci, ulijevamo snagu da izdrzimo.
Kroz patnju postajemo prijatelji.

Srecemo malog N kako 'bleji' u jednu kucu pored puta.

"Sta je N?"

N mrtav ozbiljan:

"Daj ba hajmo odvezati ovaj kamion. Ne moze se pomaci."

"Koji kamion N?"

"Evo ovaj bijeli."

"Nije to kamion N - to je kuca."

Mi se samo zgledamo u cudjenju i pozivamo ga
da ide hodati sa nama.

Shvatam sada da ljudi stvarno haluciniraju.
Neko manje, neko vise.
Glad i umor su nas bas dotukli.

A od pravih kamiona ni traga ni glasa.

U sljedecem izdanju: "Najukusniji kruh i najmeksi krevet"

08.05.2006.

Murphy-ev zakon


Ed Murphy bio je kapetan americkog ratnog zrakoplovstva.
Bio je inzenjer na raznim probnim projektima i ispitivanjima.
Ostao je poznat po svojim izrekama u stilu:

"Ako postoji prilika da nesto podje na lose to ce onda i poci na lose."

E kako se Murphy u nasem slucaju pokazao u pravu.

Da rezimiram nase manifestacije Murphy-vog zakona:

Dobijemo gorivo za teren. U buradima nije gorivo nego voda.

Nadju nam prenociste. Prenociste je ispraznjena skola sa golim betonskim
podovima i izbijenim prozorima (a Januar je pod Igmanom).

Obezbijede nam sljedece jutro kamione. Mjesta na kamionima je manje nego sto je putnika.

Nema dovoljno mjesta u kamionu a par jarana i ja prespavamo utovar u kamione.

U kamionu mi naslagani k'o sardine a meni se otrovno priprdi.

Dodjemo pred najtezi dio puta, prevoj Kozingrad, i tu nam kazu da moramo pjesice.

Dio puta prolazi blizu HVO polozaja. Jedan dio jedince zaluta u HVO polozaje.

Dovedu nas u potpuno promrzle i izgladnjele u Zenicu. U Zenici nema hrane.

...

I tako dodjemo do povratka kuci:

Obezbijede nam helikoptere za povratak. Helikopter nas ne moze prebaciti preko planine.

Obezbijede nam dovoljno kamiona za povratak. Jedan se kamion pokvari tako
da vise nema dovoljno kamiona.

I onda ...

Vozimo se sad svi u jednom kamionu. Pala je noc. Na cesti snijeg.

Zadjosmo duboko u planinu.

Kamion poce upadati u rupe i slajdrati po bljuzgavici.

"Hajmo vani, treba gurati."

Iskaci iz kamiona i guraj. Kamion krene a bljuzgavica te istusira od glave do pete.
Onda onako mokar po hladnoci u kamion.

Nakon pet minuta kamion opet zaglavi. Ponovo istovar, guranje kamiona, tusiranje blatnjavim
snijegom.

I tako svakih desetak minuta. Stani, guraj, penji se opet.

Rastura nas ova vrsta voznje i psihicki i fizicki.

Nadamo se da ce kamion uspjeti pregurati kroz planinu. Koja bi to muka bila hodati po
noci kroz srce planine koju ne poznajemo.

Umor i glad nas takodje udaraju.
Silaziti i penjati se na kamion svakih desetak minuta,
gurati gladan po snijegu nije lako.
Stomak struze i zavija, ruke i noge onemocale.

Kamion ponovo stade.
Iskacemo, guramo, napinjemo se da izvucemo kamion iz gudure, natjeramo ga dalje
Uzbrdo. Kamion se ljulja, muci ali ni makac.

Ho-ruk da ga zaljuljamo. Guraj, ljuljaj - nista.

Mucimo se tako gotovo pola sata. Ruke otpadaju. Nije u meni vise ostao atom snage.

"Nista od ovog momci. Ide se pjesice to Tarcina."

Ovo je bila recenica koje smo se svi pribojavali.
Pjesice do Tarcina. Po mraku, po noci, po snijegu, po hladnoci, gladni, iscrpljeni, natovareni ...

Kad nema druge, nema druge.

"Koliko ima do Tarcina?"

Vozac: "Oko cetrnaest kilometara."

Cetrnaest kilometara.

Cetiri kilometra su sat hoda usiljenog marsa. Nevjerujem da cemo moci tako brzo.

"Kako cemo doci do Tarcina?"

"Samo se drzite ove ceste"

M nam objasnjava da ce oni zvati kamione u Tarcin da nas pokupe negdje usput.
Takodje necemo morati nosati rolne. Ostavicemo ih ovdje na kamionu pa ce sutra
doci po njih da ih pokupe.

Haj, to je vec malo bolje.

U sljedecem izdanju: "Halucinacije"

05.05.2006.

Arheolozi amateri

U zadnjih par dana vodili smo jako interesantnu raspravu na komentarima oko toga moze li se vjerovati Semiru Osmanagicu koji tvrdi da je pod Visocicom piramida.

Neki kazu da mu se ne moze vjerovati jer je amater a ne arheolog.

Evo nasao sam jedan zanimljiv clanak na tu temu.
Neka od najvecih arheoloskih otkrica dogodila su se od strane amatera koje je tadasnja arheoloska akademija zestoko kritikovala.

Sutra dolazi nastavak ljetopisa. Do tada:

----------------------------------------------------------------------------

4. DISCOVERIES BY AMATEURS

----------------------------------------------------------------------------



We tend to regard professionals as the only people worth

taking notice of, when it comes to discoveries being made in

their field. If an amateur makes a statement – or even a

discovery – it is commonly regarded with suspicion.



On this point, I recall that on July 29, 1997, an amateur

astronomer in Adelaide, Australia, announced the discovery

of a new comet. Up to that date, 71 comets had been

discovered by amateurs during the twentieth century!



Did you know that some of the world’s great archaeological

discoveries have been made by amateurs?



When Heinrich Schliemann said he’d discovered Troy, the

scientific community snubbed him. For years!



And there was John Lloyd Stephens who discovered

wondrous things among the Mayan ruins of Central

America. Another amateur.



It was Champollion the “amateur” who got Egyptology

going.



One could say that our knowledge has been deepened

more through the efforts of amateurs like Fawcett,

Schliemann and Heyerdahl, than through the efforts of

franchised experts.



The cause of science is not served by automatic

ridicule of amateurs. Any person who so behaves is an

enemy of science. He may be listed in Who’s Who, but

he doesn’t know what’s what.



Both Schliemann (who discovered Troy) and Carter

(who found Tutankhamen’s tomb) were criticised by the

academia of their day. It is worth noting, however, that

while the world remembers the names of the two men

Schliemann and Carter – no one remembers the names of

their critics!

03.05.2006.

Nas Mahinic i Piramida

Nas prijatelj sa ovog bloga - Adi Mahinic je uspostavio umjetnicku vezu sa pokretom vezanim za bosansku piramidu.

Zivio Maha!

Vise na Bosnian Pyramid



01.05.2006.

Sta ti je terenac

Kao sto smo i mogli ocekivati moradosmo opet stati da sacekamo nas kamion.

Stadosmo pored izvora ledene vode tako da smo se imali prilike osvjeziti
hajhladnijom i najciscom vodom koju sam ikad u zivotu probao.

Javise nam da je stopedesetka stala i da ce se vojska
iz tog kamiona morati prebaciti u nas kamion.

"Eto nama Hapeta. Koliko ce mu ovaj nas kamion trajati?"

Dok smo tako cekali da naidju nasi naidje cestom uz brdo najcudniji
kamion koji sam ikad vidio. Starinski gril, okrugli farovi, kamion
se sav ljulja po gudurama kao da ce raspasti -
ima tri potpuno nezavisne osovine sa punim pogonom.
Kakvo je ovo vozilo?

Kako prodje pored nas shvatih da je ovo stari americki vojni kamion
kakav je upotrebljavan jos u drugom svjetskom ratu.

Kamion ljuljajuci se samo proleti pored nas. Savlada uspon kao
da je juce napravljen. To ljuljanje je u sustini bilo rezultat
izvrsne fleksibilnosti karoserije i pogona. Kako naidje na rupu
tockovi upadnu u nju odrzavajuci pogon dok je kabina ostajala relativno
Stabilna. Pogon na sve tri osovine!

E da je nama ovakav kamion. J*bes TAM-150 - gledaj kako ovaj americki
vojni metuzalem gari uz fojnicka brda.

Naidje nasa ekipa. Pocese se utrpavati u nas kamion.

"Pa dje si ti Hape ba? Hos nam zaj*bati sad i ovaj kamion?"

"Bjezi jeb* mu mater - ja bi ga da mogu ostavio ovdje pa nek se sam vraca."

Hape samo pokunjen suti.
Vidim da je ljut jer ga ovako obiljezavaju ali nema mu druge.

Sad u ovako punom kamionu nastavismo dalje.
Opet ista prica kao i preko Igmana.
Natrpani do vrha, u jednom kamionu nastavismo put. Kamion
se naravno poceo muciti uzbrdo jer je ovo opterecenja sad
vec vjerovatno prevazilazilo maksimalno opterecenje tog vozila.

Pade mrak. Mi se naravno kretali brzinom od pet,
mozda deset kilometara na sat tako da je ostalo ko zna koliko
jos puta.

U jednom trenutku kamion stade. Izvana nam se javi jedan od komandira
terena tihim glasom. Pozva komandire vodova.

Ovi izadjose na razgovor i vratise se nakon par minuta.

Rekose nam tihim glasom:

"Sad ide dio koji je svjeze oduzet od HVO-a. Nema ceste - samo poljana
preko koje moramo preci.
HVO je odmah dole nize niz livadu. Ako nas vide zapucace odmah
- moramo se kretati u potpunom mraku i tisini.

Pogasite motorole da se ne vide lampice.
Nemoj slucajno da je neko imao cigaru."

Kamion lagano krenu.
Tiho, slabim gasom preko poljane.
Krenu pa stade. Lagano dodade gas. Ni makac.
Samo se ljulja u mjestu.

"Idemo izaci da ga poguramo. Samo tiho.
Ostavite oruzje u kamionu da ne klepece."

Ostavismo puske na podu i pocesmo iskakati
preko zadnjih vrata.

Prodjoh i ja vratima.
Uhvatih se za konstrukciju, prekoracih i skocih.


Kako dotakoh zemlju propadoh odmah
jos jedno pola metra. Plop!

Blato ko tijesto.
Gusto i na mjestima dublje od pola metra.
Cizme kao u kalupu potpuno obuhvacene blatom.

Trebamo se primaci da guramo kamion.
Pokusam se pokrenuti. Ni makac.
Osjecam kako mi noga izlazi iz dobro svezanih
cizama koliko su ove zaglibljene u blatu.

Vidim da je par momaka izgubilo cizme u blatu.
Ovo je nevjerovatno - kao da nas je neko posadio vosak.

Kamion potpuno zakiven.

Pod nama se otvorila suma. Vidi se u dno kotline.
Tu je HVO.
Mogu zamisliti Jozu kako sjedi za topom
ili PAM-om i samo ceka da cuje ili vidi nesto sumnjivo.

Mi se nekako primaknusmo kamionu da ga guramo.
Par momaka tiho proklinje blato. Izgubili cizme.

Jedan nasao. Izgledaju kao dvije velike grudve blata.
Ovi drugi su ocajni. Nema sanse da ih nadju.

Mi pocesmo gurati kamion. Isto k'o da guras u zid.
Ni makac.

U tom trenutku zacusmo zvuk nekog drugog vozila.
Vrhom poljane kroz ovo blato, lagano ali sugurno prodje
Nissan Patrol sa oznakama Armije BiH. Pukovnici i generali.

Patrol k'o da nije ni blato ni glib samo propici pored nas bez zastajanja.
E sta ti je terenac.
Zato su i nabavljali ovakve za komandu.
Uglavnom polovne, iz Njemacke.
Neko rece da se placalo po sto, stopedeset hiljada ondasnjih njemackih maraka za ovakva vozila.

Zato mi imamo nas zaglibljeni kamion. Skontasmo da ga zaljuljamo naprijed
nazad pa da ga tako pokrenemo.
Slozno, na ho-ruk pocesmo ga gurati u naletima.
Jedanput, dvaput, triput i kamion ispade iz gliba.

Kako kamion izleti iz gliba raja sto su gurala objema rukama padose licem
pravo u blato. Ahhh. Skoro potonuse koliko je blato i bilo duboko.
Jedva ih izvadismo.

Kamion odmace. Mi trk za njim.
Trk kao u nocnoj mori. Trcis a noge zaljepljene za zemlju. Jedva se odmices.
Kamion vergla u mraku i tisini - samo cekam da HVO zapuca.

Dokopasmo se kamiona.
Trebao si biti pravi King Kong da se uspenjes u kamion iz ovog
blata. A kako se utrpasmo nazad u kamion kabina poce liciti na pravi svinjac.
Svuda blato. Po sjedistima, podu, oruzju, rancima i naravno ... rolnama platna.

Kako sjedoh osjetih koliko sam gladan i umoran od hodanja, guranja kamiona i trcanja
po dubokom blatu.

Cesta opet predje u brda. Postade sve strmija, puna rupa ispunjenih blatom i bljuzgavim snijegom.

U sljedecem izdanju: "Murphy-ev zakon"

29.04.2006.

Dijelovi talijanskog transportera ili ti ucinkovito djestvo hrvatske protuzracne obrane


Primjetio sam da smo se vracali drugacijim putem nego sto smo dosli.
Komandir rece da su nasi oduzeli neku novu teritoriju od HVO-a tako da se vise ne mora ici preko Kozingrada.
Tek su svjeze iskopali neki novi put.

Ovdje su se linije mijenjale sedmicno. Nasi su uspjevali da poboljsaju nas strateski polozaj.
Iako se znalo dogoditi da neko brdo promijeni vlasnika par puta HVO je bio u stalnoj defanzivi.

Ova nova cesta je bila svjeze prokopana tako da je bila sigurnija od one prosle.
Bilo je manje rupa i ponora.

Stadosmo opet da pricekamo nasu stopedeseticu.
Opet su imali problema sa kamionom.

Stadosmo u sirokom kanjonu kompletno pokrivenim visokim, ogoljenim bjelogoricnim stablima.
Jos je bio dan pa je sunce probijalo i kanjon se lijepo vidio. Mi smo stajali sa desne,
gornje strane kanjona tako da smo imali lijep pogled na ovu prirodnu staklenu bastu.
Nikad prije ne vidjeh ovako nesto. Suma nas je potpuno skrivala u kanjonu iako je vidjelo nebo. Stabla su bila izuzetno visoka za krosnjama samo pri vrhu tako da je izgledalo
kao da je neko stavio poluprozirnu kapu preko kanjona.

"Zagledaj se pravo dole u kanjon" rece nam vozac.

"Ja?"

"Vidis li onaj sivi komad metala."

Tesko je reci. Na zemlji ima snijega, sivog kamenja.
U jednom uglu ucini mi se da vidim pljosnati, izlupani objekat.

"Ja, ja. Vidim."

"Znas sta je to?"

"Nemam pojma.
Ne moze biti ali izgleda mi kao dio od aviona."

"I jeste komad aviona.

Sjecas se kad je jedno prije godinu i po italijanski transporter pao kod Fojnice?

To je dio od tog aviona."

"Ma ne moze biti."

"Moze biti. Dok se nije iskopala cesta nije se ni znalo da ima tu dijelova. Ovo su prije Hrvati kontrolisali."

"Pa znali se ko ga je oborio?"

"HVO. Kad su ga oborili mi smo jos bili saveznici pa su nasi sutali
ali to ga je HVO oborio raketom.

To svi znaju samo se tada nije pricalo.

A sad ko te pita."

Ko ce ga znati. Znam da je HVO imao rakete ali mogli su se i Srbi ovdje uvuci preko Kiseljaka da napadnu letove.

Oni su na njih inace uvijek rezali.

Mozda su mislili da ovaj leti za Visoko pa su ga htjeli skinuti.
Ko ce ga znati.

U svakom slucaju ostadose neke zene i djeca u Italiji ni krivi ni duzni bez svojih muzeva i oceva zbog nasih divljaka.

Sustize nas ponovo nas kamion. Mi nastavismo nas povuci-potegni prelaz.

U sljedecem izdanju: Sta ti je terenac

28.04.2006.

Na naftu, kerozin, benzin, drva i vodu

Dodjose kamioni po nas.
Koliko se sjecam poslase dva prilicno solidna kamiona.
Jedan civilni sa velikom karoserijom i jedan TAM-150.
Komanda ce nas pratiti u terenskom vozilu.

Nadao sam se da ce mene zapasti TAM-150 jer je to bio kamion
sa pogonom na sve tri osovine koji se mogao "uzverati" uz
raznorazna brda i koji je imao cekrk za samoizvlacenje.

Zapade me civilni kamion.

Natrpasmo se ponovo u kamione, utovarismo rance, opremu i naravno sad vec nezaobilazne rolne s platnom.
Role su se vec pocele prljati od naseg pretovaranja, stajanja po njima.
O majko draga kako smo ih samo mrzili.

Konvoj krenu. "Zvrndamo" prema Fojnici.

Nakon par sati truckanja otpadose nam guzice od sjedenja na drvenim klupama.

Sad smo se vec naucili pameti pa smo poceli traziti gume ili stiropor prije nego se utovarimo.
Ko je imao malo izolacije bilo mu je malo lakse - ko nije znao je kako mu svaka kost u pozadini zulja.

Dodjosmo istim, prilicno prohodnim, putem do Fojnice.

Umirali smo od gladi. Zadnji obrok imali smo pred polazak na heliodrom sto je bilo u rano jutro. U Fojnicu smo stigli u kasno popodne.

Tamo naravno nismo imali nista obezbjedjeno.

Ja sam imao neke prijatelje u Fojnici
pa smo se uspjeli domoci nesto malo hrane da nas prevari dok smo cekali nastavak voznje.
Podijelih ovo malo hrane sa par jarana u kabini.

Konvoj ponovo krenu.

Pocesmo se penjati u brda. Penjanje kamionom u brda uvijek je izazivalo nervozu.
Hoce li se kamion moci uspeti, hoce li se pokvariti, hoce li nesta puci, hocemo li se prevrnuti.

Poteglismo uz brdo bez problema. Nismo bili teski, kabina je bila popunjena po "regulativi" tako da je kamion odlicno vukao.

"U kom je kamionu Hape?"

"U stopedesetki."

"To! Dobro je."

Hape (satrovacki od peh (zla sreca,usud,urok)) je bio jedan fini i miran momak koji je iz, meni nepoznatog razloga, dobio nadimak 'Hape' - Peh.

Raja su vjerovala da Hape nosi zlu srecu.

Biti tako obiljezen u ratu je bilo gore nego da se zna da ti je otac bio cetnik.

Ja Hapeta licno nisam dobro poznavao.
Znam da me se izgledom nije dojmio kao tipican specijalac
- vise je izgledao kao tipican dobar student nekih tehnickih nauka, recimo elektrotehnike.

Cak sam se cesto pitao kako je on uopste dopro do prve cete.

Kako god. Bilo mi ga je zao, nije mi padalo na pamet da ga zovem Hape ni da ga prozivam po pitanju lose srece.
Znao sam i da je njemu samom bilo jako krivo zbog
tog nadimka ali obzirom da je bio okruzen prilicno zeznutim tipovima nije mogao nista uciniti po tom pitanju.

Zaustavismo se na prosirenju ceste uz brdo.

"Sta bi?"

"Stopedesetka ima nekih problema pa ih moramo sacekati."

Dok smo tako cekali putem naidje jos jedna stopedesetka.
Nikad ne vidjeh nista slicno.

Sa strane, valjda iz auspuha, sukljao je ogroman oblak
crveno-smedjeg dima.

Kao da zmaj rice vatru.

Pola kamiona se nije vidjelo od gustog dima koji je bukvalno
sukao na stranu i koji je ostavljao drugi, crni, gusti oblak niz cestu.

"Sta je ba sa ovim kamionom. Sta ovo 'vako gori?"

"Ne gori mu nista. Ide na kerozin."

"Kako bolan na kerozin."

"Nema dovoljno goriva pa koriste kerozin. Ostalo veliko spremiste iza JNA pa sad to trose."

"Pa izgorice mu motor od kerozina?!"

"Aj j*baji ga.

Sta sve ne mjesaju: kerozin sa naftom, vodom, alkoholom ko zna cime - samo da ga malo razblaze."


Mislim, kakva steta.

Ti su TAM-150 kamioni tako dobri i tako bi nam dobro dosli za razne vojne svrhe.

Ovako ce propasti nabrzaka.

Opet jedna od ironija ratovanja na bosanskoj strani.

Ili nemas kamiona, ili nemas goriva ili imas goriva
ali samo onog za avione kojih nemas pa onda tako
moras trositi to avionsko gorivo u cem stignes.

Sustize nas nasa stopedesetka i mi nastavismo svojim putem.

U sljedecem izdanju: "Dijelovi talijanskog transportera ili ti 'ucinkovito djejstvo hrvatske protuzracne obrane'"

26.04.2006.

Od Djerdapa pa do Jadrana

Predjosmo iz uskog kanjona u nesto siru kotlinu okruzenu visim brdima.
Krajolik se zabijeli.
Brezuljci i njive pokriveni snijegom.

Vidi se pokidana drvena ograda, izgorjele kuce bez krovova;
snijeg napadao u njihovu unutrasnjost.

Tuzan prizor.

Zujanje helikoptera, vibracije i monotoni prizor napustenih njiva, izgorjelih kuca.

I tako u nedogled.

Preletjeli smo vec pola Srednje Bosne a ne vidjeh nigdje jedne
citave kuce ili zive duse.

Nemadoh pojma nad cijom smo teritorijom i ko je to uradio.
Jedino sto znadoh je da za vrijeme citavog leta na ovom prostoru
od nekoliko stotina kvadratnih kilometara ne vidjeh ni jedno zivo bice, ni jedno naseljeno selo, ni jednu cijelu kucu.

Sve odavno zapaljeno, izgoreno, propalo - pokriveno snijegom.
Jeziv, sablasan, postapokaliptican prizor.

Vidjeh kako u velikoj razmjeri "izgleda" rat u Bosni;
vidjeh rezultate ljudskom rukom izazvanog masovnog unistenja
ni po cemu drugacijeg od onog iz Hirosime.

Srce Bosne a nigdje zive duse ...



Zadjosmo opet u brda. Ovaj put brda brzo pocese rasti u golu,
snijegom pokrivenu planinu.

Prelijep prizor.

Velika, siroka planina pokrivena snijegom. Njeni
bijeli i osuncani vrhovi omotani kristalno bistrim plavim nebom.

Ne mogoh se sjetiti sta ono suncano nebo i hladan zrak znace za nas let.

Nama treba vjetar da nas pogura. Ako nas bude vracao niz planinu to nece valjati
a moze biti I opasno jer bi helikopter eventualno mogao izgubiti stabilnost i
uzgon.

Helikopter krenu uz planinu. Sad za sad nije bilo problema.
Kako se visina poveca helikopter se poce naprezati.

Zvucalo je kao da slajdra uzbrdo. Zvuk, vrlo sporo podizanje i opcenito naprezanje
helikoptera podsjeti me na kamion.
Helikopter se mucio i proklizavao uz Vranicu
kao pun kombi uz Sarajevske strme starogradske ulice.

Mic po mic - mozda metar u minuti.

Poceo je puhati jak bocni vjetar. Helikopter se poceo ljuljati.
Kabina se pocela tresti kao da cemo
se prevrnuti u zraku.
Osjecao sam se tada kao da smo mi klimavi zub kojeg zubar
ljulja da iscupa. Cinilo mi se da nam odjednom zivoti vise o dasku vjetra.

Poceo sam se u sebi moliti. Primetio sam da se neki i drugi mole.
Neki nisu mogli gledati kroz prozor. M i E.T. su izgledali mrtvi ozbiljni.
D koji je sjedio nasuprot vrata pilotske kabine i koji je mogao vidjeti sta se
tamo dogadja pogledao je prema kabini pa onda prema nama.
Nije nista rekao ali je napravio smrtno zabrinutu facu.

Ja nisam veliki strucnjak za helikoptersku aerodinamiku i opcenito gradju te vrste
letjelica pa ne znam tacno u cemu je bio problem.

Helikopter je zvucao kao da ce se raspasti. Vjetar ga je tako ljuljao i helikopter
Se tako nestabilno ponasao na vjetru da sam pretpostavljao da je postojala opasnost da
se prevrnemo u zraku. A ako se ovako natovaren helikopter prevrne u zraku tu onda vise
nema spasa.

Pogledah kroz prozor pa mi bi lakse. Pod nama je bio ambis od mozda hiljadu nadmorskih metara.
Sreca.
Ako se srusimo znam da ce smrt biti laka i trenutna. Garant okidamo.

Vjetar prestade.

Helikopter se opet poce penjati. Ovaj put malo boljim tempom.
Svi se ozarismo.
Mozda cemo se nekako i docepati tog Tarcina.
Helikopter se uspe na sam vrh Vranice.

Ukaza se briljantan prizor. Kroz sve prozore mogao si vidjeti beskrajno plavo prostranstvo
i rubove najvisih bosanskih planina.
Pogledu nije bilo kraja. Bili smo na krovu Bosne i Hercegovine.
Nebo je bilo kristalno cisto siguran sam da smo u sustini mogli vidjeti rubove Srbije i Hrvatske.
U tom trenutku prodje mi kroz glavu slika radarskih ekrana i crvenih lampica od
"Djerdapa pa do Jadrana". Sad nas vidi svaka srpska, hrvatska ili sjevernoatlanska
radarska stanica za rano upozoravanje i izvidjanje.
U glavi sam mogao vidjeti srpske posade "Neva" kako okrecu baterije prema nama,
pilote natovih lovaca kako okrecu svoje presretace na nas, Jozu kako zove Antu da
naperi "Iglu" na nas.

Helikopter vise nije mogao mrdnuti.
Lebdjeli smo tako zakovani iznad samog vrha Vranice.

Pilot je pojacavao rad motora ali bez rezultata.

Termicka struja nas je gurala nazad.
Helikopter nije imao dovoljno snage da se odupre.

Pilot nesta javi E.T.-u.

"Pilot kaze da se moramo vratiti.
Jake struje vjetra sa juga nas guraju sa planine
pa je ne mozemo preci.
On ne moze vise ostati ovdje - svi nas vide.
Oborice nas neko a i NATO-ova patrola ce se
stvoriti ovdje za par minuta."

Pilot polako spusti helikopter niz planinu pa onda nazad kroz kotlinu,
pa zracnim kozijim stazama kroz kanjon pa u Zenicku dolinu.

Kao sto smo to ranije sa interesom gledali
i nas helikopter napravi prilazni manevar.

U horizontalnom letu pridje heliodromu. Podize nos da
smiri ovaj veliki helikopter. Onda iz blagog lebdenja
polako spusti.

Dok smo se spustali primjetih izraze zaprepastenja
i razocarenja, gotovo ljutine na licima nasih kolega na zemlji.

Helikopter se spusti i ugasi motor.

Za interesovanjem sam gledao pilota kad izadje iz kabine da nam objasni
problem. Brko svijetlo smedje kose i brkova mozda cetrdesetih godina
u plavoj unifromi. U stvari plavom dzemperu i pantalonama.
Preko ramena je nosio tvrdu, plosnatu komandnu torbicu.
Izgledao ja kao bivsi JNA kadar ali vise kao inzinjer nego kao oficir.
Definitivno trijezan.

Divio sam mu se na odlicno obavljenom poslu.
Cestitasmo mu na letu iako smo u sustini bili ogorceni.

Nakon izlaska iz helikoptera E.T. ode da vidi sta nam je alternativa.

Nakon mozda sat vrati se da nam javi da necemo cekati helikoptere.
Oni valjda moraju da lete dalje da prebace "Laste" koji opet
cekaju da ih prebace na ovo ratiste.

Mi cemo kuci opet kamionima.

Propast.

Mi se pocesmo buniti pouceni losim iskustvom sa kamionima, gorivom i
opcenito neljudskim forsiranim marsem preko Kozingrada.

E.T. nas u svom popovskom JNA ("nemoj da se bunis vojsko!")
stilu utisa garancijama treceg korpusa koji je obecao odlicne kamione
koji ce bez problema moci savladati Fojnicke prevoje.
Bice, kazu, kao da idemo helikopterima -
U Zenici sjednemo na kamione - u Tarcinu se istovarimo.

U sljedecem izdanju: "Na naftu, kerozin, benzin, drva i vodu"

25.04.2006.

Sad znam zasto kazu da su ovi piloti pjane

Helikopter se ponovo prilicno nasilno spusti.

Imao sam osjecaj da ce udariti repom u zemlju.

Pilot rece E.T. da smo vjerovatno daleko nadmasili maksimalnu
nosivost ovog inace velikog helikoptera. Cini mi se da nas je bilo
trideset troje u kabini plus sve ove rolne platna.

E.T. pogleda oko sebe da vidi te naredi E, S i cini mi se jos nekolicini
kolega prasinara koji su sjedili pored njega da napuste helikopter
i da sa sobom iznesu sve rolne platna.

Pade mi kamen sa srca. Svi smo toliko prizeljkivali da nas uspjesno heliopter prebaci preko
Vranice i da izbjegnemo golgotu oko Fojnice i Kozingrada.
Kad nas prebace doci ce po druge i tako dalje.
Najvaznije je samo da se uspostavi prebacivanje.

Ovaj put pilot dodade gas i helikopter se podize sa izuzetnom lakocom.
Mocna masina. Za sekundu ili dvije i mi smo vec lebdjeli dovoljno visoko.
Helikopter se na kratko smiri na toj visini a onda predje u horizontalni let.

Ah, koji osjecaj!
Osjetih kako me podilaze trnci kao kad se u autu naglo
spustis niz strminu.
Ma kakvi. Ne moze se to usporediti sa ovim osjecajem.
Osjecas da u sustini lebdis. Helikopter sa nosom gotovo prema zemlji
povuce naprijed.
Ono sto je sa zemlje izgledalo kao blagi manevar u helikopteru se
cinilo kao stometarski tobogan.

Nasi vijetnamci kao pravi ameri iz repa pocese podvikivati od zadovoljsta.
Sva se lica u kabini ozarise odusevljenjem.
I E.T i M su se pravili 'cool' ali bez uspjeha - odusevljenje je izbijalo i
sa njihovih lica.

Nakon desetak minuta privukosmo se brdima. Helikopter zadje u nekakav plitki
kanjon. Nastavi letjeti relativno nisko uz zemlju, ispod linije brda.

Na snazi je bila NATO-va zabrana letenja, nebom su patrolirari AWACS-i i raznorazni
lovci koji su "pecali" ovakve kao mi. Helikopter je bio laka lovina.
Pricalo da su na koridoru oborili jedan Srpski helikopter tako sto su
letjeli direktno ispred njega i gurnuli ga jakim mlazom iz motora.
Pilot se nije znao snaci i odrzati pravac pa se zabio u zemlju.

Najveca opasnost prijetila je naravno od srpske protuzracne odbrane koja je ukljucivala
prilicno dobar sistem radarskog osmatranja velikog dometa i raketa za koje je nas
helikopter bio laka meta. Hrvati su takodje dostavljali svojim pulenima iz HVO-a
rezultate radarskog osmatranja tako da je i HVO bio prijetnja sa svojim rucnim
raketnim sistemima oko Busovace i Kiseljaka (kojim su godinu prije
i oborili italijanski humanitarni transporter kod Fojnice).

Zbog svega toga pilot je nastojao drzati helikopter sto je moguce vise uz samu zemlju.


Kanjon je postajao plici.

Pilot je spustio helikopter jos nize.

Pogledao sam kroz prozor.

Nevjerovatan, gotovo zastrasujuci prizor.

Letjeli smo cini se na metar od drveca i obronaka kanjona.

Ne iznad kanjona. Pored.

Gledajuci kroz prozor mogao sam vidjeti, na par metara sa strane,
strme obronke kanjona - goli kamen, zemlju i krosnje drveca koje je raslo uz obronke.
Prenerazio sam se kako pa ne udarimo elisom u rub kanjona ili u drvece.
Cinilo mi se da je bilo jedva desetak centimetara razmaka od elise od rubova kanjona.
Izgledalo je kao da se vozimo autobusom a ne helikopterom kroz uski kanjon.

Jedan nalet vjetra ili pogresan potez i svi bi otisli u komade.

Sad mi se vec prica o pilotovom ispijanju "ljutih" prije letova cinila manje nevjerovatnom.

Kanjon poce vijugati. Helikopter nastavi pratiti reljef.
Poce nas trzati gore-dole, lijevo-desno, pa desno, pa gore, pa naglo dole ...

Naleti brdo. On ga preskoci leteci mozda metar od zemlje (mogao sam bukvalno vidjeti travu, brazde)
pa trenutno i naglo skrenu u desno pa se onda opet naglo spusti nosom prema zemlji da odrzi
niski let.

Od vibracija i preskaknja mi dodje muka.

Obzirom da u helikopteru konstanto lebdimo i blago, oku neprimijetno, mijenjamo visinu
citav ti se stomak, u slobodnom padu, bukvalno dize i spusta u utrobi.
Onda na to jos dodas stalne i prilicno jake vibracije koje prelaze sa motora u kabinu
i eto ti muke.
Hem ti stomak bukvalno stoji pod plucima, hem ga fine vibracije neprestano truckaju.

A vani pravi ringispil.

Pogledam u kabinu - svi zuti i isplakani u licu.
Usutali se i moji ameri. Nema vise podvikivanja i furanja na "vijetnamske" filmove.
Pogotovo sto je tamo gdje su oni u repu najgore.
Najvise trese i vibrira jer sjede direktno na metalnom tijelu helikoptera.
Baca ih ko fliper.

Neko rece da letimo ovako ludo cik-cak i nisko nad zemljom jer prelijecemo
preko hrvatske teritorije.


Moze biti.

U sljedecem izdanju: "Od Djerdapa pa do Jadrana"

24.04.2006.

Hoce li ovo cudo pasti


U koloni jedan po jedan poredasmo se pred vratima helikoptera.
Ruksaci u rukama, oruzje, rolne.
Gledam malog S kako tegari
na ramenu veliku zelenu rolnu koja je bila veca od njega.
Sreca njegova pa ce u helikopter.

Kolona poce polako ulaziti u letjelicu.
Pridjoh stepenicama. Spustene iz kabine, ne dodiruju zemlju.
Laka konstrukcija od aluminijuma. Po njima ispisana razna upozorenja na ruskom.
Kako tezak stadoh na stepenice one se uvise skoro do zemlje. Kontam da ce puci.
Mozda je ovo specijalni "zilavi" aluminijum koji se koristi za letjelice i koji moze podnijeti naprezanja.
Tesko uci u helikopter ovako natovaren i to stepenicama
koje se pod tobom ljuljaju kao da si na trampolini.

Kabina svijetla sa okruglim prozorima kao na brodu.
Pod prozorima spustene stolice. Vecina raje se vec rasporedila.
Ja sjedim preko puta M i E.T.-a odmah do pilotske kabine.
Svi su uzbudjeni pa i nase civije - leti se u helikopteru; ide se kuci.

Na podu slozene rolne. U repu helikoptera N, M i ostala raja sa kojom sam bio u onoj prvoj akciji na Vitezu kad smo isli da vracamo HVO kontranapad.

Oni su se inace furali na americki stil - od uniformi vijetnamki, americkih sljemova (takodje iz vijetnamske ere) pa opcenito do nacina ponasanja (u pozitivnom smislu).

Posada za zemlje ubaci stepenice i zatvori vrata. Pilot "krehnu" helikopter.
Elisa se polako poce vintati, pa onda brze i brze dok se njena rotacija ne pretvoru u zujanje. Zujanje se pretvori u zavijanje.
Kabinom se pronijese vibracije.

Osjetih kako se lagano odljepljujemo od zemlje. Ispravi se kabina helikoptera, podize se rep u kojem su sjedili nasi "ameri".

Helikopter se poce oddizati od zemlje. Vidim kako se izdizemo iznad platoa.
Kroz prozor na suprotnoj strani vidim da smo u nivou okolnih zgrada.
Pred ocima natpis sa jedne od njih.

Helikopter stenje i polako se uzdize. Rotor vise ne zuji - pocinje da urla.
Helikopter se lagano okrece u mjestu na lijevo ali se ne podize.
Rotor jos jace urla. Po licima u kabini vidim da nesto nije u redu.
E.T. gleda prema pilotu. Ne cujem sta pilot govori. Previse je bucno.

Helikopter se poce naglo spustati. Nakon par metara dotakosmo zemlju.
Bolje receno zaljepismo se za zemlju.

E.T. nam objasni da smo vjerovatno preteski.
Pilot ne moze da stvori dovoljno
uzgona da podigne helikopter pa da ga gurne u horizontalni let.

Pokusace opet.

Ovaj put pilot je navalio na gas od starta.
Helikopter se poceo vrlo brzo dizati. Na visini od nekih mozda petnaestak-dvadeset
metara ostali smo lebdjeti. Pilot je ponovo dodao gas, elisa je vristala, helikopter
se tresao i ponovo se poceo okretati. Pilot je zaustavio rotaciju i ponovo dodao gas.

Ja sam u sebi samo molio Boga da se helikopter dovoljno podigne da ga moze prevesti u horizontalni let.
Uz sve napore mi smo i dalje lebdjeli u visini okolnih zgrada
tako da nije bilo prostora ili visine da se helikopter prevede u horizontalni let.

Helikopter se opet poce naglo spustati.

U sljedecem izdanju: Sad znam zasto kazu da su ovi piloti pjane

22.04.2006.

100,000-ta posjeta ide snu

Drago mi je da smo se upoznali (ili ponovo culi ;) ) ovako preko interneta i ovoga bloga.

Idemo dalje. Brojke ne znace mnogo.


Samo da napomenem jednu malu stvar:

Kad su me raja prije nekoliko mjeseci pitala sto sam stavio "Piramida" blog na svoje linkove i da "nije valjda da ja vjerujem u to" moj odgovor je bio:

"Ja zelim da vjerujem u to."


Dragi moji posjetitelji sa naseg govornog podrucja,
hajmo sanjati san da ce postojati nesto vezano uz nasu zemlju, starije, misterioznije, revolucionarnije nego bilo sta drugo sto znamo.

Nesto starije i od srpstva, hrvatstva, muslimanstva, slavenstva ... a sto je ipak "nase" sto nas cini ponosnim da smo svi zajednio dio ovog tla, zemlje, porijekla.

Ko zna mozda cemo se uskoro probuditi razocarani, prevareni kao i uvijek.

A ko zna mozda ce nas napokon prijatno iznenaditi java.

21.04.2006.

Ponovo helikopteri

Dobili smo naredjenje za pokret.
Ovaj put je u pitanju bio najsladji pokret - idemo kuci u Sarajevo.

Obzirom da imamo dodatni materijal (platno za uniforme)
da nosimo povratak ce biti organizovan helikopterima.

Opa!

Od sutra smo u stanju pripravnosti za pokret.
Mora se samo cekati da se vrijeme popravi preko Vranice pa da helikopter
moze preletiti.
Ja sam nosio prilicno detaljnu kartu BiH tako da sam posao pogledati gdje je Vranica.
Vranica je prilicno velika planina koja generalno receno razdvaja Srednju Bosnu od Sjeverne Hercegovine.
Standardna helikopterska trasa kojom smo mi trebali putovati bila je Zenica-Tarcin preko Vranice.

Vranica nije Mt. Everest ali je bila izazov za helikopter pretovaren vojnicima i to po jakom vjetru.

Zato smo morali cekati da se oko Vranice uspostave vremenski uslovi koji ce nam omoguciti da je bezbjedno preletimo. Sve ostale rute bile su preopasne.


Spakovali smo opremu i cekali. Cekali dan, cekali dva, tri ... Par laznih "uzbuna".

...

Onda nas napokon natovarise u kamion sa nasim novozaduzenim rolnama platna i pravo na heliodrom.
Kamioni nas istovarise na izbetoniranom platou velicine rukomenog igralista okruzenom garazama za vojna vozila.

Tu nas ostavise da cekamo helikoptere.

I opet cekaj, cekaj, cekaj i cekaj.

Molio sam se Bogu da helikopter dodje i samo da nas uspjesno preveze u Tarcin.

Nisam mogao zamisliti ponovni prelazak preko Kozingrada jos sa ovim rolnama.

Sjedi na platou i cekaj. Sve nam se cini da cujemo klaparanje helikoptera iz daljine.

Jedan helikopter koji je bio prizemljen podize se i ode lijevo u pravcu brda.
U niskom letu uleti u klanac medju tim brdima i tu nam nestade sa vidika.

Uskoro se i zvuk izgubi.

A rece kako je cuo pricu kako "nasi piloti popiju bocu ljute prije nego sto podju na ovaj let."

"Sto to?"

"Zbog stresa. Lete deset metara iznad zemlje, mogu zapeti u kablove, mogu ih oboriti rakete."

To mi je odmah zvucalo kao suplja prica ali mi se onaj dio oko rizika niskog leta ucinio potpuno vjerovatnim.

Prodje nam tako cijelo jutro cekajuci, sjedeci i smrzavajuci se na otvorenom platou.

Oko podne zacu se zvuk helikoptera.
Od prve nisam bio suguran da li nam se ponovo cini ili helikopter uistinu dolazi.

Zvuk onda postade jaci.

Kloparanje elisa po zraku postade jace.

Sa nase lijeve strane ukaza se "patkasti" Hip. U sporom letu pridje heliodromu.

Mi se izvukosmo sa poletista malo u stranu.
Buka nam zaglusi usi.

Patkasti Hip pretvori se u diva koji nam se polako poce spustati iznad glava.
Kao da nam nije bilo dosta zime obavi nas hladan vjetar
sto ga je velika peterokracna elisa proizvodila.

Sivo-svijetloplavi helikopter spusti se na desetak metara ispred nas.
Pilot uspori rotor. Helikopter kleknu na zadnje tockove.

E T nas poce rasporedjivati.
Izabra nas dvadesetak te sav komandni kadar za prvi let.
Ostatak ce da ceka dok se mi ne vratimo.
Naravno da nam utrpa da nosimo
i nezaobilazne rolne sa materijalom za uniforme.

Posada Hipa otvori prednja vrata transportne kabine.
Rasklopise iz poda stepenice za ulazak.

U sljedecem izdanju: Hoce li ovo cudo pasti?

19.04.2006.

Lopov

"A, jesi li ti uzeo moju NATO futrolu?"

"Nisam haveru."

"Pa dje je majku joj j*bem!"

"Pitaj B, on to voli nosati."

...

"Nema mi sljema."

"Kako nema?"

"Nema, ostavio sam ga pored kreveta poslije Viteza i sad ga nema."

"Idi vidi u drugu spavaonicu da ti nisu oni uzeli."

...

U jedinici nije bilo nista neobicno da neko bez najave od
jarana posudi dio uniforme.
Medjutim uzimanja stvari od kolega koje slabije poznajes i
bez najave u sustini nije bilo.
Kradja je bila iskljucena.
Mi smo bili borbena jedinica u kojoj su svi pojedinci
zavisili jedan od drugog.
Gdje je bilo kradje - nije bilo povjerenja.
A gdje nije bilo povjerenja nije bilo ni kamaraderije koja je
bila najbitniji cinilac u ovakvim okolnostima.

A ako nista drugo iako smo mi bili miljama daleko od klasicne policije
mi smo ipak bili policijska jedinica tako da su kradja, prevara
i nedisciplina bile nezamislive.

Sljedeceg dana pronese se vijest da je lopov uhvacen na dijelu.
Bio je u pitanju neki lokalni momak sto je bio na duznosti
,mislim kao cistac, u skoli u kojoj smo boravili.

Saznali smo i kako su ga uhvatili.
Ljudi kojima su nestajale stvari
prijavili su svoje slucajeve komandi terena.

Komanda je onda zatrazila da se napravi klopka za lopova:

Nalozila je ovima sto su izgubili stvari da ostave
par vrijednih komada opreme po spavaonicama. Onda su pratili ko ulazi u spavaonice
i ko sta nosi. Tako su i uhvatili ovog cistaca na djelu.

A onda mu je doslo sudjenje.

Sudija je bio E.T. - vodja terena.

Dovedose lopova.

Mladji momak, tamnoput, kratko osisan.
Nosio je blijedo smedji kombinezon.
Izgledom me je podsjecao na onog cickavog Karadzicevog tjelohranitelja
kratke kose.

T mu prvo odrza predavanje:

"Kako te nije sramota da krades od vojnika.

Znas kako se kaznjava kradja u ratu?"

A onda donese i presudu:

"Ti ces sada za kaznu da rukama ocistis ovaj nas WC.
Mora da bude cist kao suza.
Vas dvojica ga pazite dok to ne zavrsi."

"Ooooj, nemoj molim te. Nemoj molim te. Sve cu drugo da radim."

T (onaj isti sto nije dao da se javno naziva bismilet u stroju) pravedno je
i milosrdno presudio. Ovaj lopov je za kradju kod nekog drugog
mogao biti streljan, pretucen, zatvoren. Ko zna.
Juka ili Celo bi ga mozda izveli u dvoriste u upucali u koljena.

Ovako je kod nas prosao sa ponizavajucom ali milosrdnom kaznom
da golim rukama cisti nase cucavce.

Dobro kad znas u kakvom su zacepljenom stanju bili nasi cucavci i
sta se sve u njima nalazilo milost mozda i nije bila najbolja rijec.

Ovaj je morao da zavlaci ruku do lakta da bi se wc-i procistili.

Jos mi je ta slika pred ocima.
Zavucena ruka do ramena u stari cucavac.
Izvlaci lopov rukama, komad po komad, svoju domacu zadacu.

Cuo sam kasnije da je K tukao lopova nakon sto smo se mi razisli.
Dosta nas se zbog toga naljutilo na K jer je to vec bila sramota.
On je tu ispao pravi drot-pendrekas.
Par starijih koji su se tu nasli prisli su i intervenisali
pa ga je K prestao tuci.


T me je impresionirao i u ovoj situaciji. Iako mi je T bio ponekad smjesan
zbog svog staromodnog JNA stila i ekavstine moram reci da je imao integriteta.
Bio je i ostao pravi "Titin" oficir - stur, rigidan ali sa osjecajem za pravdu.

U sljedecem izdanju:

"Ponovo helikopteri"

18.04.2006.

Lete helikopteri ...


Nismo znali sta nam je sljedeci korak -
ide li nova akcija ili je vrijeme da se vracamo u Sarajevo.

Sarajevo mi se, dok sam bio, u Sarajevu cinilo najdepresivnije mjesto na svijetu.
Grad sveden na nivo najmracnijeg srednjeg vijeka - hladnoca, mrak, svijece i kandila, glad,
smrt i naravno zaledjena ratna polja.
Koliko sam se puta sjetio serije "Seljacka buna"
kad bi nas vidio onako smrznute, napacene kako sjedimo u hladnim zaledjenim rovovima.
Kao vojska Matije Gubca i mi smo bili ratnici koji smo se uhvatili oruzja jer smo morali,
jer nam nije bilo druge i jer nam je doslo do guse.

U toj borbi sve su okolnosti radile protiv nas:
ni vojske kako treba, ni pomoci, ni saveznika kako treba
ni povoljnog terena za borbu (u okruzenju).
Jedino mjesto gdje si zasigurno mogao otici bio je grob ili bolnicka soba.

U tim okolnostima ici na teren nije ni bilo tako lose.
Ipak, nakon skoro mjesec dana izbivanja nostalgija za Sarajevom
je pocela da radi svoje.

Isli smo skoro svaki dan na telefon u postu da zovemo Sarajevo.
Placali smo razgovor u onim ratnim dinarima za koje si
uostalom jedino jos mogao kupiti ono ratno "Oslobodjenje" ili "Vecernji list".

Zvali smo tako Sarajevo da cujemo kako je, sta ima, ko je ostao ziv,
ima ili humanitarne pomoci.
U jedinici je bilo dosta ljudi kojima je rat odnio clanove najblize porodice
(sad se sjetim kratkog filma "10 Minuta"). Njima je bilo najteze ostaviti njihove najmilije.
Oni su najmanje i zvali. Bilo im je bolje da ne znaju kako je njihovima.

Provodili smo ove rane februarske dane vecinom po spavanoicama.
Potrosili smo ono malo maraka sto smo imali za put tako da nam
nije vise bilo zanimljivo hodati po gradu u kojem je sve bilo basnoslovno skupo.


Raja je vecinom sjedila po spavaniocama i kartala oko peci.
Svaleri su po hiljadupetstoti put prepricavali svoje ljubavne avanture.
Mahalasi su naravno pricali svoje mahalaske ratne i predratne suplje price.
"E jaro kako sam ja zivio prije rata ..."
Znao sam ih sve napamet vise.

I kako je Z zaradio gelere u noge u Azicima i kako su saznali da je Celo imao musku
"djevojku" ovdje u zatvoru u Zenici i kako je haram da se przi kruh na vatri i kako
su moji ganjali i automatom gadjali odbjeglu kravu na Igmanu da je ispeku i pojedu
i kako "gdje Z smije niko ne smije".

Po stoti put svi su jedni od drugih ispregledali pistolje koji su inace
bili masovna opsesija u mojoj jedinici.
Tako smo ponovo imali izlozbu Sig Sauer-a, CZ-99, CZ-75, Taurus-a, TT-a,Beretta, Ruger Speed 6, ...

Ovo su bili rjetki trenuci kad je intelektualac mogao uvaliti saneru klasicni ili moderni
roman da procita. Rat i dosada su postigli sto generacije uciteljica i nastavnica nisu mogle.
Bilo je daj sta das samo da se ubije dosada.

Najpoznatiji i najautenticniji svaler u citavom odredu -
prepredeni macak M znao me je oduseviti i tim trenucima.
(M je izmisljeni inicijal da ga ne bih dan-danas uvalio u nevolju sa
slabijim polom oko njegovog ratnog "staza" u specijalnoj.
Sifra za raju iz prve cete: Nadimak mu je pocinjao sa ista dva slova
kao i ona automatska puska cudnog izgleda koju su nosali francuski vojnici)

Ubijaju se svi od dosade.
Niko nema nista da jede kako treba a kamoli da cita. Hoces da se ucrvas na krevetu.
Dosada, dosada, dosada.
Ja slucajno pogledam gore lijevo prema krevetu gdje je spavao M
kad on tamo udubio se sav i pomno "tabiri" nekakav uvozni [ero..ki] magazin.
Proucava covjek "gradivo" i konstantno se nadogradjuje se u struci.
Ma nema - pravi specijalac.

Ja sam morao odmah ustati da se bukvalno sa dubokim postovanjem
i odusevljenjem poklonim kralju.

Dok smo svi mi tako polako u Zenici gubili bilo kakav prirodni poriv i
pretvarili se u lijene gliste kralj je uspijevao da odrzi svoj moral na najvisem nivou
i da se redovno educira stranom strucnom literaturom - u najtezim teskim logistickim okolnostima.
Eto ti covjeka - on je cak uspio negdje iskopati magazin sa golim macama.

Tako je jednom prije u Zenici dosao kasno u spavaonicu- sav u osmjehu od usta do usta.
Ovi ga neki nasi lokalni smrde sto non-stop kockaju oko peci
onako ironicno pitaju:

"Sta je ba frajeru? Sta si se to ti nakezio."

"Nista lafe."

Podize M majicu.

"Vidi ..."

Po ledjima par strastvenih ogrebotina.

" ... sto su me izgrebale mace."

O Tito dragi!
Pa kakav je ovo svaker.
Mi smradovi ovdje trunemo po spavaonici,
ubijamo dosadu a M tamo cim je dosao u Zenicu nadje sebi
Zanimaciju.
To se zvao tehnicar.
Ma kakav tehnicar - to je bio pravi umjetnik u svojoj struci.

Tako je bilo sa M.
On je bio rijedak fenomen kakvog nikad vise nisam sreo.
Mi ostali smo bili samo obicni smrtnici.

...

U krajnoj letargiji lezali smo tako na svojim krevetima,
buljili u plafon, u krevet iznad glave ili kroz prozor.

Culo se samo udaljeno kloparanje rotora helikoptera.

Ovaj je zvuk bio posebno ucestao ovih par zadnjih dana.
Helikopteri su letjele direktno ispred skole
u kojoj smo mi boravili. Preletali su i nestajali u pravcu sjevera
i opet sa sjevera pa nazad u Zenicu.


"Sta je sa ovim helikopterima da ovoliko lete. Jel' ovo za Tuzlu?"

"Ovi letovi zadnjih dana su sve za Gornji Vakuf. Pokrenula je Hrvatska
opet veliku ofanzivu na Vakuf."

Pominjanje Gornjeg Vakufa u meni je uvijek budilo zebnju.
Taj grad bio je jedina tacka u okolini Srednje Bosne kojoj je
Hrvatska drzava imala nesmetan pristup.
Tu je Hrvatska vojska izvodila zestoke ofanzive svakih par mjeseci.
Na to ratistu su konstanto gurali regularne trupe ili gardijske brigade
Hrvatske vojske.

Gornji Vakuf bio je Staljingrad Srednje Bosne.
Jedna strana (Hrvatska) nastojala je da ga uzme pa da mogi proci dalje
da se uvezu sa Lasvanskom dolinom i da rasterete Vitez.
Drugi (nasi) ulagali su maksimalan napor da im ne daju proci.
Vakuf je tako postao simbol poraza ili pobjede. Hrvati su na Vakuf ulozili
svoje najbolje trupe, ugled, opremu, organizaciju.
Nasi su odgovorili fanaticnim otporom.

Ja sam licno samo strahovao od efekta iscrpljujuceg rata.
Nasu su vec godinu dana ratovali ovdje u Sredjnoj Bosni I to u potpunom
strateskom okruzenju. Hrvati su imali slobodan prolaz.
Njihove su brigade cak iz Rijeke mogle doprijeti skroz do Vakufskih sokaka.
Faktor koji prije nisam poznavao a koji sam naucio na tom ratistu bila je
odlucnost Armije BiH na tom ratistu. Kao I u Sarajevu jedna je ulica mogla
pasti, povratiti se, mjenjati vlasnika. Jedna ulica ali ne I grad.
Odbrana Vakufa bila je odlucna.

"Juce su prebacili helikopterima citav bataljon sedme u pojacanje na to ratiste.
Danas vracaju ranjenike i salju nova pojacanja."

Ovaj prevoz gore-dole podsjetio me je opet na Otes kad su pick-up golfovi danima
jurili gore dole. Vracali ranjenike u grad pa opet nazad po nove "ture".

Sreca je samo da je saobracaj na vakufskom ratistu isao u dva smjera.
U suprotnom pravcu islo je efikasno pojacanje.

"Rekao mi je E da je 3. korpus i nas trazio.
Kemo je kopao i nogama i rukama da nas ne posalju."

"Valjda zato sto smo vec toliko dugo u Sredjnoj Bosni. Hoce da nas vrati u Sarajevo."

Ne mogu reci, osjecanja su bila pomjesana.
Islo nam se na Vakuf da pomognemo nasoj braci u odbrani.
Svi smo znali da bi smo odradili dobar posao i da bi smo nasim prisustvom
pomogli moralu boraca.

Sa druge strane, ako se vec nije trebalo ici na
Vakuf onda bi smo rado isli nazad u Sarajevo.
Da bude covjek posten - nikome se nije lezalo pod vakufskom travom.

Kasnije sam shvatio da nas Kemo nije "dao" i iz drugih razloga.
Da smo otisli na Vakuf bilo bi gubitaka.
Ne znam kakvih i koliko jer znam da bi u tamo gradu
HV-u itekako pokazali zube
ali obzirom na intenzitet operacija siguran sam
da bi bilo gubitaka i na nasoj strani.

Kemi to nikako ne bi odgovaralo.

Ovo su bili vrlo osjetljivi trenuci za odred.
Svi su jos sjedili i cekali da vide sta ce biti nakon Vikicevog odlaska.
Da nas je Kemo nakon ovolikog vremena u Srednjoj Bosni jos pustio na Gornji Vakuf
da tamo izginemo ili da se izranjavamo siguran sam da
bi neki to protumacili kao zalagaonu.
Ispalo bi da je on nastupio kao poslusni pulen SDA.
(kao sto je to bio slucaj sa mnogim drugim jedinicama
kojima su komandovali politicki "podobni",ambiciozni komandiri).

Mi u prvoj ceti koji smo bili bliski samoj komandi
(vecina komandnog kadra je na neki nacin potekla iz prve i druge cete)
znali smo da Kemo nije takav. Znali smo da je on u sustini odan
prvenstveno nama, svojim borcima.

Medjutim, u Sarajevu se mahalastvo i prije pokazalo smrtonosno.
Ako ne za zivot onda za karijeru. Kemo nije zelio ni sebi ni nama
priustiti da postanemo politicki materijal za mahalska naklapanja.

Tako nam je po jos jednoj ratnoj ironiji politika ovaj put spasila,
ne zalozila, kozu. A bilo je jos dosta bitaka pred nama.

U sljedecem izdanju: Lopov

17.04.2006.

Zohari i kosa

Kao sto rekoh u jednom od predjasnjih postova za vrijeme naseg boravka u Zenici
komanda nam je uspjela ugovoriti obroke u menzi Zeljezare "Zenica".
To je u odnosu na predjasnji nacin ishrane bilo pravo unapredjenje.

Menza je u sustini bila pravi ekspres restoran sa urednom kuhinjom, prijateljski raspolozenim
kuharima, moderno opremljenom trpezarijom.
Osjecao sam se u sustini kao da nam tu nije mjesto.
Kako moze neko ko je cijelo vrijeme rata na terenu jeo po raznim misijim rupama
sada da jede u ovakvoj cistoci i redu.

Gladni i umorni poslije Viteza tu vecer smo dobili naravno grah za veceru.
(A sta bi drugo - izbor hrane se u ratu uvijek vrtio u krugu:
Smedji grah, bijeli grah, leca, kupus, "Mackerel" (kojeg mozete misliti kako su bosanci-mesari obozavali).

U trpezariji je bila odlicna atmosfera. Ne sjecam se otkad je vladalo ovako dobro raspolozenje.
Vratili smo se zivi sa akcija na Vitezu, bili smo u toplom i cistom i hrana je bila dobra.
Sta ce vojniku-prasinaru vise od toga.

Sjedili smo tako i preslagali price sa Viteza. Sta je ko vidio, cuo.
Nismo se mogli cudu nacuditi kako je rat u Srednjoj Bosni drugaciji od rata kojeg smo ratovali u Sarajevu.

Dobar grah. Dobar, dobar grah.
Uprzen na luku, zacinjen - kao da ga jedem kod kuce u najboljim danima.

"Dobar hagra jaro."

"E sefice, jel' ti ovaj hagra iz humanitarne?"

"Ako mislis na pasulj - jeste."

"Jesi ga zamutila svaka ti cast."

Zvone kasike po plasticnim tanjirima. Raja sa guse pasuljom.

"Sta je ovo hadzo. Pa moze li biti da je ovo meso? Cuftad u grahu."

Stavi cufte usta. Zagrize.

"Nije izgleda meso." rece kroz zube i pljunu gutu nazad u pasulj.
Poze da rastvara gutu kasikom.

"Pih j*bali mater svoju sta je ovo 'vako."

"Sto, sta je? Sta je bilo?"

"Kosa ba!"

"Sta kosa?"

"Guta kose!"

Uh, izvrnu mi se stomak.
Guta kose u pasulju.
Nabaci mi se suha da su mi sve dlake ustima.
Odgurnuh tanjir u gadjenju.

Neki pocese prevrtati po pasulju.

"Gledaj ovo ba ... nije grah"

"Sta je sad? Kako nije grah?"

"Ova zrna u mene nisu grah nego zohari."

"Sta pricas bolan. Nemoj zaj*bavati."

"Stare mi. Gledaj."

Izvadi kasikom na tacnu par zna i ocisti ih kasikom.
Stvarno zohari.

Tek mi se sada izvrnu stomak. Aghghg. Pogledah po svom tanjiru.
Cini se da nema nicega. Ko zna sta sam do sada pojeo.

Eto ti nase luksuzne menze. Hrane nas kosom i zoharima.
Jel' i to iz humanitarne pomoci.

U sljedecem izdanju: "Lete helikopteri ..."

12.04.2006.

Markale

B upada u spavaonicu sav "poremecen".

"Sta su ljudi pobili majku in j*bem. Da vidis haosa. Gore sto puta

od Vase Miskina. Ima stotina mrtvih i osakacenih."

"Sta je bilo?"

"Pogodili pijacu. Po..."

"Sta, koju?"

Odsjekose mi se noge. Svi smo mi imali clanove porodice u Sarajevu koji su

isli na neke od pijaca da se snabdijevaju.

Da za skupe, jedva iscijedjene pare kupe kilu brasna ili pet jaja, zavezljaj drva.

I moja je majka isla na pijacu kao i mnoge druge zene.

Zamuti mi se pred ocima. Vidim svoje roditelje, kao one jadnike na Vase Miskina,

u krvi kako osakaceni zapomazu.

"Markale."

Popusti mi pritisak u glavi. Majka uglavnom nije isla do Markala.

Sanse da su moji u redu odjednom postase vece.

Medju rajom iz starog grada medjutim, a tih je u ceti bilo dosta,

zavlada tajac.

"Gdje je telefon?"

Nagurase se ljudi da idu zvati svoje u Sarajevo. Ja se ne htjedoh gurati

jer nije red da idem ispred njih kojima je porodica bila vise ugrozena.

A nije da nije bilo tjeskobe u meni. Kad hoce djavo belaj ce te snaci

i kad se najmanje nadas.

Tako je i mene pogodila prva granata sa Vraca ne na terenu

nego kad sam se vracao. Zastitio me zato dragi Bog pa mi geler

nije nista uradio iako me je pogodio odmah iznad clanka - idealno

da ti otkine nogu. A meni nista - samo nateklo i malo poderalo kozu

iako je granata pala blizu.

Zato zena pored mene nije bila te srece. Vidio sam kako se je fragmenti

granata jednostavno pokosili na trotoar. Pade jadna zena,

neka nana u mantilu i samiji, onako bezivotno na trotoar.

Onda stigose jos dvije granate da potvrde posao.

...

Vracaju su ljudi sa telefona. Ne mogu vjerovati.

Kazu na Markalama je bio pravi masakr. Vise komadi tijela

po ogradama, cipele, otkinute ruke i noge po tezgama ...

Niko od nasih nije stradao.

Ja se napokon dokopavam telefona. I moji su svi dobro.

Samo su sokirani svim sto se dogodilo. Tragedija masovnih razmjera.

U nama bijes sto smo ovdje, sto se moramo boriti u ovom bezveznom ratu

protiv ovih Tudjmanovih ispranih mozgova u Srednjoj Bosni kad nas

neprijatelj cuci po mjestima gdje smo prije k'o djeca isli na izlete a sad

u miru i spokoju nam spusta malo, malo po koju od metala i trotila.

K'o da ih cujem "Eto vam ga Turci majku li vam j*bem."

Mrznja. Mrznja. Mrznja.

Mrznja pa bijes. Pa nemoc. Pa gorcina. Pa tupost.

Onda nista .... i tako prodje jos jedan masakr.



Sad u ovim danima gotovo je nestvarno sjetiti se

da je u to doba ici u grad, na pijacu ili na posao,

bilo cesto rizicnije nego biti u bunkeru ili rovu.

Da ne zna covjek da je poginulih civila u Sarajevu bilo vise nego vojnika

pomislio bi da je lud.

Da, ginula je vojska ali ni blizu koliko su ginuli nezasticeni civili:

djeca po dvoristima sto su zedjala za proljetnim suncem i igrom

zene sto su isle na radnu obavezu da sacuvaju posao

bake i nane sto su isle po pijacama da priskrbe nesto za pojest

muskarci sto su vukli svojim porodicama kanistere s vodom.

Ginuse moji dragi Sarajlije. Ostavljase svoje zivote.

Pretvorise se dostojanstvena ljudska bica

u guste lokve krvi uprljane prasinom sa asfalta.

Pretvorise se u komadice lobanja, patrljke nogu,

otkinuta stopala jos sa cipelama.

Splasnuse tjela u suknje, kosulje i bluze natopljene

krvlju iz gelerima raskidane utrobe. Ostase Sarajlije razasuti u komadima

po coskovima ulicama i prolazima naseg nekad voljenog Sarajeva.

Osjecao sam se ponekad u ratu kriv sto sam bio vojnik u ovakvoj jedinici

koja se brinula za moj zivot i za zivot mojih kolega, sto mi je dala

dobru obuku da lakse prezivim rat, sto mi je dala kolege koji ce se pobrinuti za mene

ako bude trebalo dok su jadne nane, bake, tetke i kone

umirale nezasticene i raskomadane po ulicama naseg grada nesposobne da se nose

sa komadima celika koji je letio nanisanjen u njih.

U sljedecem izdanju: Kosa i zohari

11.04.2006.

Delegacija iz Sarajeva


Nakon povratka sa Viteza cekalo nas je malo iznenadjenje.

T, zapovjednik terena, obavjestio nas je da nam

dolazi visoka delegacija u posjetu - komandant odreda Kemo

Ademovic i ministar MUP-a Bakir Alispahic.

T nam je naravno nalozio da uredimo malo spavaonice, ocistimo uniforme.

Nista specijalno ali eto da izgledamo kako treba.

Mozete misliti kako su izgledali ovi neki sto su zadnji teren "prespavali"

u sijenu. Ko da su ih krave sazvakale.

Zasto su ovi sada dolazili bas kod nas? Sta im je trebalo da naprave

ovoliki put kroz one tunelske katakombe i fojnicke gudure?

Pocele su spekulacije.

"Jaro, sprema se zesci belaj. Bice krvavo."

"Nema zavala je garant cim Bakir dolazi."

Ja sam tada (a i sada) mislio drugacije.

Proje par dana je smijenjen Vikic - sarajevska legenda i zakletva

svakom pripadniku odreda. Kemo i ministar su odlucili doci da obidju

malo situaciju na terenu i da obidju sta im vojska radi - danima daleko

od kuce, na nepopularnom viteskom ratistu pa im onda jos i smijene

komandanta.



Kemo i Bakir dodjose poslijepodne. Kemu sam naravno znao od prije

ali Bakira nisam imao prilike prije licno upoznati.

Koja je bila razlika izmedju ove dvojice.

Kemo je uvijek znao sa svojim vojnicima.

Cinilo mi se kao da je rodjen za komandanta specijalne jedinice.

U svakom pogledu idealan oficir za specijalace - inteligentan, elokventan,

hladnokrvan, hrabar i strucan.

Podsjecao me malo na onog Michaela Rose-a koji je takodje

bio bivsi SAS-ovac.

Bakir Alispahic je bio drugaciji. Odmah se osjecalo da je u pitanju

politicar. Cijelo se vrijemo smjeskao. Ni Kemi ni nama nije bilo nista

smjesno ali Bakir se ipak cijelo vrijeme smjeskao.

Izgledao je ko guta tako da je mogao proci za specijalca ali je ipak

samo bio politicar.

Njih su dvojica dosli u posjetu da vide sta ima kod nas.

Haj dobro - mora da su naucili ove moralisticke poduhvate od Gafica.

Odrzase nam na hodniku ispred spavaonica nekakav "prigodan" govor kojeg

ja nisam ni slusao. Ne znam vise ni o cemu su pricali.

Ima jos nesto - spremili su nam malo logisticko iznenadjenje.

Nabavili su nam platno za nove uniforme.

Ohohoho, sta li ce ovo biti?!

Bilo je sad samo pitanje kakvo je platno u pitanju.

Hoce li nas mozda umotati u roza deke k'o celinu vojnu policiju.

Ko se sjeca rata na "nasoj" strani zna da su uniforme bile prava rijetkost.

Kod nas u odredu je bilo uniformi jer se nesta izvuklo iz stare baze

nesto se zarobilo (panciri i sljemovi sa srpskih specijalaca), nesto

razmijenilo a nesto i kupilo.

Medjutim hodajuci po raznim terenima sve se to pocelo raspadati.

Ova dvojica su valjda iz "Borca" travnik nekako uspjeli navuci desetak

velikih rolni zelenog platna od kojeg ce se siti uniforme za stab,

prvu i drugu cetu (ne znam jesu li druge cete dobili uniforme takodje).

Ja pitah T:

"Kako ce se transportovati ovaj materijal u Sarajevo?"

"Aaa, to cete vi nositi kad se budete vracali."



Aoooooooooj, vidi ti kombinacije.

J*bem ti uniforme i ko ih izmisli.



Gledaj ti ovih pametnjakovica.

Nabavili platno za uniforme pa nasli nas da ih

nosamo cijelim putem nazad pa ko veliki kroz tunel.

Sta oni misle da smo im mi hamali, serpe? Izgleda da jesmo.

NAPOMENA: Ako pogledate ovu dokumentarnu emisiju o odredu

koju sam postavio primjeticete da svi oficiri nose tamno zelene uniforme.

Te su uniforme sasivene od platna kojeg smo mi tegarili iz Zenice.

U sljedecem nastavku: "Markale"

08.04.2006.

Dragan Vikic (komandant) kaze sve ...

Postavio sam link na video interview sa mojim (nasim) bivsim komandantom Draganom Vikicem.

Interview me uistinu zadivio.

Zadivio me u sustini Dragan Vikic kako jednostavnim jezikom obicnog, svakodnevnog covjeka bez ikakve euforije, preuvelicavanja, laznog patriotizma, propagandizma, kvazi-istoricarstva i samohvale
opisuje bolne i istorijske dogadjaje kojima sam i sam imao cast prisustvovati na ovaj ili onaj nacin.

Sretan sam jer je spomenuo stvari koje sam i ja spomenuo na pocetku ovog bloga o unutarnjim vrijednostima moje jedinice i pojedinaca koji su je sacinjavali.

Sretan sam jer je samom meni potvrdio da je bio i ostao onaj i onakav kakav se i meni uvijek cinio. Strahovao sam ponekad da su mi propaganda i euforija izoblicili i zamutili kriticko misljenje u odnosu na Vikica i ulogu sviju nas u rat.
Hvala Bogu pa to nije slucaj.

Zadivio me Vikic jer je bistre glave pozvao mlade da se druze, zaborave. Zna on i sam da mi stari, ratom dotaknuti i zlocinackom agresijom povrijedjeni ne mozemo lako zaboraviti ali da su mlada raja oni koji to mogu i oni koji trebaju da otpocnu druzenje zasnovano na postovanju i toleranciji.

Ovo je naravno stopostotna koincidencija da smo svi nekako u isto vrijeme poceli pominjati stvari o nasoj jedinici i ratu u medijima. Sreca pa je tako.
Sreca da se ponovo spominju stvari koje su vrijedne spominjanja.

Na kraju da zahvalim vjernom i lucidnom citaocu 'dariosa' sto je obezbjedio ovaj link.

U sljedecem izdanju nastavak ljetpisa: Delegacija iz Sarajeva

05.04.2006.

U cast godisnjice odreda: Novi, raritetni video materijal

Obzirom da je godisnjica ( ustvari cetrnaest godina) formiranja odreda "Bosna" odlucio sam postaviti novi video materijal koji bi vam trebao biti zanimljiv.

Dokumentarna emisija o odredu Bosna

Rijec je o dokumentarnoj emisiji iz 1994 o odredu Bosna i prvoj ceti koju sam iskopao iz naftalina prije desetak dana.

Ova emisija prikazuje dijelove obuke i razgovore sa nekim pripadnicima.

Sto je najvaznije a sto je i prava rijetkost ova emisija sadrzi autenticne snimke teske ali velicanstvene bitke koju smo vodili u Kladanjskoj ofanzivi.

Kamerman (inace aktivni specijalac) je stajao mozda dva, tri metra od mene kad se nesta od ovog snimalo. E da mi se docepati citave, originalne kasete. Tu je bilo takvog rokanja da bi to bila svjetska ratna atrakcija za pogledati.

Inace Kladanj je sljedeci veliki teren i velika bitka koji cu opisivati na blogu.

Ta je bitka uistinu bila nesto (vojnicki gledano) najvelicanstvenije od svih ratnih poduhvata u kojima sam od pocetka citavog rata pa do tada ucestvovao.

04.04.2006.

Posveta

Amir Djulic koji je kasnije u srednjoj skoli dobio nadimak Spico
bio mi je dobar prijatelj.

Zvali smo ga Amir, nekad Djula a onda je postao Spico. Pogotovo kad se istanjio tamo negdje prije vojske.

Rodio se u Sarajevu, mislim na Mejtasu.
Njegova je porodica inace bila rodom iz Gradacca.
Otac Esad se bavio fotografijom, radio je za sarajevsku "Svjetlost" a majka Suada je radila kao sefica u banci.
Imao je mladjeg brata Mirzu kojeg smo cesto branili od raznih hajvana.

Odrastao je na Cengic Vili pa onda na Grbavici.
Bio je poznato mangupce, zavodnik, znao je tovar raznih faca sa Cengic Vile (Dzilda) ali je u sustini bio vrlo dobronamjeran momak.
Jedno vrijeme dok nas zivot nije rastavio bili smo
bliski prijatelji.

Zbog svojih plavih ociju, mangupskog sarma i trend-seterskog stila zivljenja bio je JAKO popularan medju curama.

Poslije osnovne skole ("Bane Surbat") upisao se u Trecu Gimnaziju. Jedno vrijeme pokusavao je za umjetnicku skolu da takodje postane fotograf ali se skrasio u trecoj gimnaziji.

Tamo je i upoznao grupu ljudi sa kojima ce kasnije dijeliti staz u specijalnoj jedinici. (Naravno da tada niko nije mogao pretpostaviti da ce mali T sutra postati izvrstan specijalac u drugoj ceti).

Poslije srednje skole otisao je na sluzenje vojnog roka.

U JNA je bio u pjesadiji i gurnut je u rat u Hrvatskoj.
Po povratku iz JNA imao je vrlo kratki period mira.
U proljece '92 rat je dosao za njim.

On i njegova porodica izbjegli su sa Grbavice (tacnije Kovacica) iz zgrade pod kojom ce samo par sedmica
kasnije stajati srpski transporter i
pod kojom ce se voditi ozbiljne bitke za kontrolu Sarajeva.

Kad je Vikic objavio da trazi strijelce i majstore borilackih vjestina da popune redove specijalne jedinice i Amir se javio.

On se po ugledu na svog oca bavio streljastvom jos od osnovne skole, imao je znacajan ratni staz, tako da je u svakom pogledu bio idealan kandidat.

Sa specijalnom jedinicom ucestvovace u svim ranim sarajevskim bitkama sve do kobnog dana kad ga minobacacka granata pokosi u nasoj bazi na Dobrinji.

Amir Djulic Spico, dvadesetogodisnjak, sahranjen je kao sehit.
Bio je borac-specijalac jedinice specijalne namjene RMUP-a BiH "Bosna" pod komandom pukovnika Dragana Vikica.

Neka mu je laka zemlja i mir njegovoj porodici.

03.04.2006.

Moc propagande

Vracajuci se iz ove akcije prosle su mi kroz glavu razne
"nase" i "njihove" propagandisticke recenice koje sam slusao
cijelo vrijeme rata u Srednoj Bosni:

Nasi: "Vitez je pred padom. Samo je pitanje dana kad ce nasi umarsirati."

Aha. Jes' al u zutu.
Vitez jeste strateski bio u okruzenju i nasi su bili vojnicki nadmocniji
ali Vitez nije bio pred padom. Da bi se Vitez uzeo trebalo je navuci deset, mozda sto
puta vise trupa nego sto ih je bilo na ovom pravcu zajedno sa nama.
I trebalo se spremiti za ozbiljne vojnicke zrtve. Sjetite se Sun Cua sta kaze o "mudrosti"
napadanja na gradove. Sjetite se samo koliko su Srbi imali muka oko zauzimanja
male Zepe, Srebrenice ...
Ne ide zauzimanje gradova u okruzenju bas tako lako.

Nasi: "HVO su misevi. Bjeze cim se zapuca."

Ne znam. Mozda na sarajevskom ratistu. Ovdje je bila druga prica.
Po svemu sto sam mogao vidjeti i cuti (planiranje, izvidjanje, snabdijevanje helikopterima,
elektronsko ometanje, zestina otpora) HVO je ovdje rat shvatao prilicno ozbiljno
i borili su se prilicno odlucno. Istina je da su pobjegli pred nama u prvoj akciji ali ko ne bi.
Akcija je bila planirana i izvedena kako treba - pravi mali munjeviti rat.
Iznenadjenje, plus siloviti udar - ko ne bi bjezao.
U ovoj drugoj akciji u kojoj su nas ocekivali nije se moglo govoriti o bjezaniji.

Njihovi: "Vitez je napadalo 12,000 balija"

Ma kakvi. Nas je u ovoj akciji u sva tri esalona (Armija+Stranci+MUP)
bilo mozda sto do stodvadeset.
Na citavom prostoru nije bilo aktivno
angazovano vise nego mozda par hiljada. Jedno je kad na papiru pise
da je angazovana 17. krajiska brigada a drugo je kad na terenu vidis
da je u pitanju najvise jedan bataljon od par stotina ljudi.

Njihovi: "Turci bi poklali sve sto su stigli"

Kakva glupost. Prvo nisu u pitanju bili Turci naravno.
Turci su npr. oni iz Fenerbahce-a i Galatasaraja.
Sudeci po nekim mladim Turcima koje sam upoznao prije rata
U Sarajevu cinili su mi se znatno civiliziraniji, obrazovaniji
i manje optereceni srednjovjekovnom historijom od nas.
Drugo, ovo nisu bile koljacke jedinice u pitanju nego
izvrsne jurisne jedinice izkombinovane tako da postignu najbolji
borbeni efekat svojom obukom, opremom i hrabroscu.
Stranci u redovima Armije BiH bili su koristeni za 'najguravije'
borbene operacije a ne za prljave poslove. Nije da ih branim
- nemam pojam sta je ko i gdje radio ali tamo gdje sam ja bio
vidio sam ih samo na najvrucim ratistima i u najopasnijim situacijama.

U sljedecem izdanju: Posveta

01.04.2006.

Tehnika narodu - Gabbly chat

Dragi moji - imamo live chat!

Obratite paznju na prozorcic sa desne strane. Mozete promijeniti svoje chat ime sa gobblerNNN u sta hocete (pod name stavite svoj uobicajeni nick i kliknite change)
i onda ce to ostati zabiljezeno kao vas nick.

Takodje mozete iskljuciti zvuk ako je to problem na poslu. Kliknite na mali zvucnik sa desne strane prozorcica name/change.

Ako zelite uvecani chat window onda kliknite na link Otvori uvecani chat iznad chat prozorcica.

Od sada cete moci i razgovarati uzivo na ovom blogu.

Pisite komentare vezane za post a sve ostalo nek ide na chat.

Pozdrav!

31.03.2006.

Gdje ce treci esalon?

Po silueti sam mogao prepoznati naseg komandira koji nas je vodio u akciju i komandira jednog vodova koji je bio visok sa gljivastom frizurom tako da si ga mogao prepoznati na daljinu.

Pridjosmo toj grupi. Iz kuce iz pravca kojim smo prisli ovom rejonu poceli su bauljati ostali specijalci - bunovni, sa sijenom po uniformama k'o da su seljacke djevojke.

"Idemo nazad."

"Staaaa?"

"Pa nisu se svi nasi vodovi uveli u napad?"

"Idemo nazad. Akcija je otkazana."

U tisini, vecinom jos bunovni odred se pokupi u neorganizovanoj koloni i u nevjerici poce napustati dolinu.

Sva ova organizacija, prevoz, gadjanje MRUD-ova raketama koje nismo imali u izobilju, ona bitka, potiskivanje HVO dublje u dolinu da bi se sve zavrsilo ovako.

Zvanicno objasnjenje bilo je da obzirom da nismo postigli iznenadjenje nije bilo moguce dalje izvrsavati akciju.

Iznanedjenje? Kakvo iznenadjenje su ocekivali kad su nas doveli na polozaj u koloni koja se na snijegom pokrivenom i mjesecinom obasjanom proplanku durbinom sigurno mogla vidjela sigurno sa deset kilometara i definitivno sa HVO polozaja.

Tada sam mislio da je u pitanju jos jedna Armijska zavala, propala akcija ...

Sretan sam bio samo zato sto nismo bili gurnuti u tipicnu srednjobosansku situaciju gdje se upada u sela puna civila i gdje se dogadja ko zna kakav drugi belaj.

Medjutim, pisuci ovaj blog upalile su mi se neke druge lampice.
K'o pravom Sherlock Holmesu.

Par srednjobosanskih Hrvata me je konstantno optuzivalo da smo mi tada bili na Buhinim Kucama, citao sam i Ivankoviceve gluposti kako su skoro uhvatili Vikica u toj akciji, neki se belaj i neka bitka stvarno dogodila,
tetak ili neko drugi sa nase strane je naveo da su nasi u to vrijeme izvrsili veliku diverzantsku akciju gdje su neutralisali gotovo cetu HVO-a.

Ovi januarski datumi se previse poklapaju da bi bilo neko drugo objasnjenje. Cak sam u jednom trenutku poceo sumnjati da se neki od mojih stvarno nesto uradili ali da mi nisu rekli.
To sam naravno odbacio jer sam bio na licu mjesta sa svim jurisnim grupama i svoj toj frtutmi pa mi nista ne bi proslo neopazeno.

Tako mi se javila teorija da smo mi isli u tzv. takticku diverziju .
Isli smo javno i glasno kao dobro poznata jedinica specijalizirana za napade u ocigledan napad na vece uporiste HVO-a koje smo mozda i mogli i a mozda i nismo mogli zauzeti.
Ali to nije ni bio pravi cilj.

Pravi cilj je bila diverzanstka operacije gdje su se armijski diverzanti ubacili u HVO uporiste u njihovoj pozadini i unistili jednu njihovu citavu jedinicu. Mozda su isli u osvetu za Ahmice, mozda su progonili Jokere, ko zna.


30.03.2006.

Civilne zrtve u Ahmicima

Jedan mladic koji na ovom blogu komentarise pod nadimkom HVO protestvovao je da sam naveo neistinu da su u Ahmicima poubijana djeca.

Nazalost to je istina.

Sjecam se ko sad reportaze BBC-a iz Ahmica i kako onaj komandant britanskih snaga (Stewart) kune, psuje one koji su to ucinili.

Kamera onda prilazi kucnom pragu, ulazi u prostoriju a tamo
ugljenisana tijela - odrasli i defnitivno djeca.

Ako su me i oci varale, i ako mi je mozak izlapio u proteklih petnaest godina onda barem ova optuznica nije:

http://www.un.org/icty/bhs/cases/kupreskic/indictment/kup-ai980209b.htm

Navod iz optuznice:
[i]
7. Za vrijeme napada, grupe vojnika HVO-a išle su od kuće do kuće ubijajući i ranjavajući civile bosanske Muslimane i paleći kuće, hambare i stoku. Ova ofenziva, koja je trajala nekoliko dana, bila je visoko koordinirana vojna operacija u kojoj su sudjelovale stotine vojnika HVO-a.

8. Kad su snage HVO-a 16. aprila 1993. napale sela i gradove u Lašvanskoj dolini, selo Ahmići pretrpjelo je ubijanja i razaranja velikih razmjera. Ahmići se nalaze otprilike 5 kilometara istočno od Viteza i prije napada u selu je živjelo otprilike 466 stanovnika, od toga otprilike 356 bosanskih Muslimana i 87 bosanskih Hrvata. Nakon napada u Ahmićima nije ostao živjeti niti jedan bosanski Musliman.

9. ZORAN KUPREŠKIĆ, MIRJAN KUPREŠKIĆ, VLATKO KUPREŠKIĆ, DRAGO JOSIPOVIĆ, DRAGAN PAPIĆ i VLADIMIR ŠANTIĆ pomogli su u pripremanju aprilskog napada na civile Ahmića-Šantića time što su: sudjelovali u vojnoj obuci i naoružali se; evakuirali civile bosanske Hrvate noć prije napada; organizirali vojnike HVO-a, oružje i municiju u i oko sela Ahmići-Šantići; pripremali svoje domove i domove svojih rođaka kao polazna mjesta i lokacije s kojih je pucano za vrijeme napada; i krili od drugih stanovnika da predstoji napad.

10. Napad HVO-a na Ahmiće-Šantiće bio je usmjeren na kuće, štale, suše i stoku civila bosanskih Muslimana. HVO je prvo iz daljine granatirao Ahmiće-Šantiće, a zatim su grupe vojnika išle od kuće do kuće napadajući civile i njihovu imovinu i koristeći zapaljive svjetleće metke i eksploziv. Vojnici HVO-a su namjerno i sistematski pucali na civile bosanske Muslimane. Vojnici HVO-a zapalili su gotovo svaku kuću bosanskih Muslimana u Ahmićima-Šantićima.

11. U i oko Ahmića-Šantića ubijeno je otprilike 103 civila bosanskih Muslimana. Od 103 ubijenih, otprilike 33 su bili žene i djeca. Vojnici HVO-a razorili su otprilike 176 kuća bosanskih Muslimana u Ahmićima-Šantićima, kao i dvije džamije.
[/i]

I po rijecima sudije:
[i]
"Zlocin u Ahmicima nije bio borbena operacija vec dobro planirano i dobro organizirano ubijanje bosnjackih civila. Ono sto se dogodilo u tom selu 16. aprila 1993. godine uslo je u povijest kao jedna od najstrasnijih ilustracija necovjecnosti"[/i]

Sutra nastavak ljetopisa ...


JEDNA MALA ALI VAZNA NAPOMENA:

Molim vas uljudite se malo sa komentarima. Manite se ultra-nacionalistickih, zlocinackih, personalnih, vjerskih i seksistickih napada.
U zadnje vrijeme su komentari podivljali.
Nemoj da ispadne da smo mi Balkanci bas najgori i najzagrizeniji primitvci i krvnici.

29.03.2006.

Preporuka - Najbolji ratni filmovi

Moj virtuelni prijatelj documentary pitao me je da preporucim par ratnih filmova mladjim generacijama koji "govore" nesto o ratu.

Imam tri u vidu:

Spielbergov "Saving Private Ryan" - o ovome sam vec govorio na pocetku bloga. Otidjite tamo negdje u Septembar '05.

"Band of Brothers" HBO serija - Gledao sam sve epizode sto puta.
Par nezaboravnih scena:
Epizoda "Carentan" - scena kad momka u nekoj radnji pogodi protivoklopni top (detonacija) i izbije mu oko i pola lica. Pridje mu prijatelj i onako njezno mu uzme glavu u grudi da ga tjesi i pazi kao malo dijete. Sjetim se svojih poginulih prijatelja, sjetim se svog sina kad vidim ovu scenu. Podje mi koja suza.

Epizoda "Bastogne" - kad ih njemacki topovi sastave po njihovim polozajima na vrhu hladne planine i kad veliki vojnik, narednik malo "sene" kad vidi svoje vojnike pokidanih nogu.

Scena u bolnici, ranjenici zavijaju, grad se ravna sa zemljom, sestra se muci da zakrpi ranjenike sa ono malo medicinskih zaliha. O kako me je to potsjetilo na '92, Otes, bombardovanja, Azice, Kosevo ...

Epizoda "The Patrol" - Pukovnik ih gura u suludu i nepotrebnu patrolu. Vojnik sam naleti na svoju rucnu bombu i u mucnoj i dugoj sceni umre od krvne kompresije u teskim mukama.
Ko je osjetio detonacije i ko je vidio kako "pucaju" ljudi od kompresije ova ce ga scena mucno podsjetiti sta je u stvari rat i kakve grozomorne rane i stradanje nosi.
Takodje lijepo prikazano kako se kolege hladno odnose prema kolegi koji je propustio teske bitke jer je bio na bolovanju zbog ranjavanja.

(Samo cu napomenuti "Black Hawk Down" koji nije bas sto posto u ovoj kategoriji filmova ali su me neke scene i odnosi podsjetili na jedinicu. Npr. odnos Delti i Rangera me podsjetio na odnos starih i mladih specijalaca u mojoj jedinici.)

Elem Klimov's "Idi i Gledaj" - nezaboravna scena kada Nijemci trpaju bjeloruske seljake u crkvu da ih zapale a majka izbacuje, gura malo dijete kao vrecu kroz malecki prozor samo da ga spasi. To primjeti njemacki SS oficir i onako hladno i profesionalno ugladjen u koznom mantilu vraca ga nazad kroz prozor.
Zasto je ovaj film bitan. Jer smo ovo slicno vidjeli u Ahmicima gdje su Jokeri osigurali da sva djeca budu uredno zatvorena po podrumima da ih mogu temeljno popaliti ili u Bratuncu gdje je mala djevojcica sakrivena gledala kako njen bivsi uco nozem ubija svoje bivske ucenike (ovo je dokumentiran slucaj i djevojcica je sacuvala svoje crteze koji prikazuju tu scenu. Imam snimljenu emisiju sa CNN-a u kojoj je djevojcica pricala o tome sto je vidjela, cula kako djeca zapomazu 'nemoj uco' i pokazivala je svoje grozomorne crteze koji su prikazivali tu scenu).

29.03.2006.

Zasto je rat sranje

.

28.03.2006.

Allahovi ratnici

Grupa od desetak vojnika poce se prebacivati prema liniji napada.

Prepoznah ih cak i po mraku.
Siluete u sivim maskirnim uniformama,
tamne kose i posebno nacin na koji su drzali puske.
Stranci, Arapi, su nosili puske na vrlo karakteristicna nacin.
Drzali su ih vise u prstima skoro nekako k'o viljuske i noz.
Mi Balkanci smo drzali puske cvrsto i u cijeloj saci - onako srdacno.
Oni su ih drzali lagano, prstima.
Ispade kao da je za njih puska bila instrument a za nas strast.

Zanimljivo je kako su se sa dva kraja svijeta,
u nasem krvavom ratu, sa ove ili one strane nisana, sastavile dvije
ratoborne grupe koje vole svoje puske - Arapi i Balkanci.
Arapi sa njima jasu, jedu i spavaju a Balkanci se sa njima
zene, druze, rastavljaju i razracunavaju.

Arapi se pokrenuse u napad. Polako ali bez zastajanja
pokrenuse se prema dnu doline - sageti, u polucucnju, pucajuci dok hodaju.
Jedan od njih zastade, smireno ustade i skide cijev sa ledja.
Rasklopi bacac, nanisani i ispali raketu iz bacaca raketa prema HVO polozajima.
Prema nama izleti narandjasti plamen a onda iz dna sume zabljesnu
bijela eksplozija kao da je neko uslikao iz starinske kamere sa
magnezijumskim blicem.
Podsjeti me ova citava scena na nocnu borbu protiv snaga sjevernog Vijetnama
iz filma "Vod" (koji bas specijalno ne cijenim kao ratni film) kad
Amerikanci i Vijetnamci razmijenjuju vatru u napadu i kontranapadu
i kad u toku napada Vijetnamci ispalise raketu a ona u buktinji
iskri sastavi u bunker.

...

Ovaj raketas baci lanser i nastavi smireno i sabrano
kao da nista nije bilo. Rutina.

Polako se on i njegovi kolege izgubise u mraku neprestano
pokrivajuci prostor ispred sebe automatskom paljbom.
Dok su se udaljavali samo se vidio zaguseni odsjaj vatre iz njihovog
oruzja.
Negdje pri dnu doline puce rucna bomba. Ili mozda nagazna mina.
Pjesadijska vatra se pojaca.
Zaprastase rafali kao petarde zabice oko nogu prolaznika za
Novu Godinu ispred trga kod Svjetlosti.
Trak, trak, trak, trak, trak, trak - sve brze I jace.
Povremeno frcnu koji svjetleci metak.
Jos jedna detonacija. Pa jos jedna.
Zemlja samo potmulo tutnji od ekplozija.

Ne bi mi vise jasno sta se dalje dogadja.
Ocigledno je da je HVO bio potisnut sa nekih svojih polozaja
ali intenzit borbe je i dalje bio suvise visok.
To nije bio dobar znak.

Pogledah iza sebe da vidim je li vrijeme da se ide.
Vidjeh siluetu komandira i par momaka oko njega.
Odlucismo se prebaciti prema njima.

U sljedecem nastavku: Gdje ce treci esalon

28.03.2006.

Metar po metar

Postalo mi je jasno da od iznenadjenja u ovoj akciji nema nista.
Vidio sam najmanje deset bljesaka automatskog oruzja pred nama u grmlju
u kojem se nalazio HVO i pukla su najmanje jos dva improvizovana MRUD-a

Mozda sama od sebe a mozda i zato jer je neko prstom pritisnuo prekidac.

Kako bi koji MRUD eksplodirao dalje od nas mogao si cuti jezive zvuke metala kako se
zabija u drvece oko nas, zemlju, pada po grmlju.

Pred ocima mi je bila rendgenska slika sarafa u ledjima. Uhhhh.
Mogu misliti kako tako nesto boli.
Drzao sam nos u zemlji da ne zaradim koji saraf u lice.
Ne bi mi onda vise trebao ni rendgenski snimak
- samo zapakuj i salji u 'vjecna lovista'.

Koliko god sam u drugim prilikama proklinjao pancirni sljem
uvijek sam na kraju bio zahvalan sto ga imam u ovakvim prilikama.
Znao sam bar da mi glavu nece probusiti zrno, saraf
ili neki ostali masin-bravarski pribor.

Iz doline je dolazila sve jaca vatra.
Primjetio sam da je grupa ispred nas uspjela malo pogurati HVO dublje u
daljinu. Mi smo ih podrzavali sa naseg polozaja i otvarali vatru po
neprijateljskoj vatri - bljescima iz cijevi koji su bili sve dalji
u dolini.
Mi smo tu bili sami. U sustini mi smo na ovaj polozaj dosli slucajno
na poziv izvidjaca da vidimo improvizovane MRUD-ove.
Vecina mojih iz jedinice su spavali po kucama iza nas.
Na nas jos nijeni bio red.
Armijski jurisnici su se jos uvijek mucili da
u sustini probiju prvu liniju odbrane.
Sto je trebao biti prepad, proboj i iznenadjenje pretvorilo se u
tegobnu infiltraciju gdje su Armijske jedinice uzimale linije HVO-a metar
po metar.

Inace ove su armijske jedinice ocigledno bile dobro obucene. Kretale su se
jako dobro pod vatrom i koristile su NATO-ovu taktiku pjesadijske borbe
- takozvanu tehniku 'vatre i pokreta' gdje ,uglavnom sa boka ili pozadine,
mitraljez 'kuje' protivnika za zemlju dok se jurisne grupe prebacuju u parovima.
Jedna clan para sa zemlje ili iz cuceceg polozaja pokriva svog partnera
dok se ovaj prebacuje. I tako, u ritmu, dok se ne upadne
u neprijateljski prostor ili dok se neprijatelj ne otjera.
Po njihovom ponasanju u borbi bilo je ocigledno da
je ove momke obucavao neko drugi a ne JNA jer je
JNA i njeni kasniji izdanci imala prilicno staromodnu
pjesadijsku obuku i taktiku pjesadijske borbe sto je vise
podsjecala na filmove 'Kozara' i 'Neretva' (uraaa)
ili 'Bitka za Moskvu' nego na moderni stil NATO-ovske pjesadije.

...

Ove su linije pred nama trebale pasti za pet minuta
a mi smo se vec trebali spremati za pokret i borbu za selo.

Ovako smo sada sjedili i cekali da nas mozda pozovu u pojacanje.
Gledajuci kako se akcija odvijala nije mi se bas islo.
Ovo je bila akcija gdje se islo strogo 'na metak', na cijev.

U svoj toj pucnjavi ni ne primjetih da se oko nas pojavi nova grupa
vojnika spremna za udar.

U sljedecem izdanju: Alahovi ratnici

24.03.2006.

Pakao

Armijski jurisnici privukose se polozaju sa kojeg smo mi osmatrali. Dodjose dvije grupa a RPG-ovima.

Dodje i nasa grupa sa rucnim bacacem.

Mi se izvukosmo u pozadinu - nije na nas jos red.

Mi smo u ovoj akciji trebali nositi
treci udar koji ce zauzeti selo. Prvo ce ici armija da na iznenadjenje probije liniju,
onda ce uletiti stranci u direktan prodor a onda cemo mi preuzeti proboj u selu.

Mi se ko pravi unproforci povukosmo pet, deset metara iza linije razvoja i tamo iz
zaklona posmatrasmo pocetak akcije.

Ispred mene se rasporedise zgurene figure sa solunarima u rukama - u tri grupe.
Onda se skucise i utisase po zimom ogoljenim grmovima.

Mi onako ko u kinu sakriveni samo virimo sta se dogadja.
Lezimo na zemlji, ocekujemo pocetak akcije.



Izbi mi zrak iz pluca jaka detonacija.
Na trenutak mi pred ocima bljesnu pa onda jos jedan bljesak malo nize sa drveta.
Puce kao grom.

Koliko god da sam proveo u ratu i da sam se navikao na protivoklopna oruzja nikad nisam
bio sto posto siguran jel' to nas raketni bacac opalio ili je to neko bacio nesta na nas.

Osjetih gelere oko sebe. Zaljepih se jos nize za zemlju. Samo oci vire izmedju sljema i zemlje.

Onda puce jos jednom. Vidjeh kao laser raketu kako se gotovo u jednom bijelom snopu u eksploziji
zabi u grm.

Onda nesto najcudnije. Vidjeh usijani, metalni objekat kako u varnicama frcnu iz grma.
Cini se kao da je raketa pukla u neciju pusku i izbila je u zrak.

Onda dodje i treca raketa. Ovu nisam mogao upratiti jer me zaglusujuca detonacija zaljepi za zemlju.

Ucini mi se kao da je neko potpalio sav moguci eksploziv na Vitezu i to bas pod ovom dolinom.
Ucini mi se da zemlja plese pod nogama.

Provirih malo. U prostoru ispred mene dize se dim sa svih strana.
Onda dodje jos jedna eksplozija. Grmlje predamnom se povi od udara kao da je naisao plimni talas.
Vidjeh kako puce drvo na kojem su stajale mine.

"Lezi, aktivirali su mine"

Nego nam doviknu iz grma pred nama.

Puce jos jedna. Kakva detonacija. Zaljepi me zrak za zemlju.

Zapuca se.

Prigrabih pusku.

Ko zna sta se dogadja sad sa ovom akcijom.

Provirih.

Sa nasih polozaja pucaju kao ludi u grmlje gdje je bio HVO polozaj.
Iz gmlja se takodje vidi sijevanje automatske vatra.

Kroz glavu mi prodje recenice: "Ima ih uobicajeno jedan, dvojica na polozaju. Zato i napadamo ovdje."

Po broju vatri iz oruzja dole je vise neko jedan ili dvojica.

U sljedecem nastavku: "Stopa po stopu"

23.03.2006.

Vise MRUD-ovi k'o novogodisnji ukrasi

Pridje nam izvidjac iz Armije:

"Hajte samnom da vidite polozaj. Ugasite tu vatru za svaki slucaj"

Izvidjac nas stazom uvede u mracnu sumu.

Sve je oko nas je izgledalo k'o iz bajke 'Ivica i Marica' - samo sam cekao da se pojavi babaroga.

Kroz poluprohodnu sumu i grmlje opet pridjosmo sredini staze.

"Evo dole nize su njihovi polozaji.
Tamo drze strazu u onom grmlju.

Na strazu dolaze dvojica."

"Gdje su im ostale linije?"

"Nema ih nego do ovog brda tamo odakle paze na dolinu."

"To je sve?"

"To je sve. Zato i napadamo ovdje.
Veceras cemo im ovdje ubaciti citavu cetu i prici njihovim glavnim snagama tamo dole nize s ledja."

"Ima li minsko polje."

"Ne vjerujem da ima nagaznih ali ima tovar MRUD-ova.
Pogledaj tamo na drvo."

Ocekivao sam da vidim male, zelene MRUD mine koje je JNA pocela prozivoditi prije rata.

Kad tamo na drvecu zakacena velika zeljezna cudovista k'o frizideri. Na svakom drevetu po jedan - svaki duplo siri od debelih stabala drveta na kojima su bili zakaceni.

Evo ga jos jedan "Made in Vitez" izum.

"Sta cemo sa ovim?" pokazujem na MRUD-ve.

"Nasi ce ih momci poskidati raketama kad krene akcija.
I njih i one tamo u grmlju."

U sljedecem nastavku: Pakao

22.03.2006.

Ponovo se susrecemo

Niz mjesecinom osvjetljenom stazom sidjosmo u sablasno mracnu i tihu dolinu.
Par napustenih ali ocuvanih kuca, njiva okruzena slabom drvenom ogradom,
par stogova sijena.

Bolan prizor napustenih, ratom ispraznjenih domova u
kojim su se jos juce igrala djeca, radovala se rodjendanima, svijala majkama u krilo.
I moja je kuca bila napustena, unistena u ratu.
Znao sam sa kakvim je naporom gradjena kuca. Da je rat samo tako odnese, oduzme, isprazni ...


Nasa se kolona podijeli u tri grupe.
Jedna grupa ode u napustenu kucu da tamo ceka naredjenje za pokret.
Ovi iz te grupe se zaletise u stogove da pokupe sijena da im bude improvizovana
strunjaca za spavanje na minus deset.

Jedna grupa ode sa Armijom da izvidja gdje ce se tacno odvijati napad.

Moja grupa se primice armijskoj grupi sto se grijala uz vatru
pored garaze (ili supe, ne sjecam se vise).

Kako pridjosmo blize vatri spoznasmo da ovi okupljeni vojnici
oko vatre nisu nasi.

Zimske maskirne uniforme, tamne kose, bradice - mudzahedini.

Opet se srecemo!

Kako smo nabasali na njih uz vatru nije nam vise bilo nazad.
Ocigledno je da cemo im se morati pridruziti uz vatru.

Ovi su izgledali znatno pristupacnije od svih drugih do sada.
Potsjetise me na one strane studente sto sam ih znao sretati
u Sarajevu po trolejbusu.

Mekanih osmjeha, dobrocudno nas gledaju i pruzaju nam da im se pridruzimo uz vatru.

Meni kao 'mjesancu', nemuslimanu ne bi bas u prvi trenutak svejedno.
Strah me je bilo da se i ovi ne zacnu na moje ime.
Njihova me pristupacnost omeksala ali sam se i dalje i drzao malo po strani i nisam se upustao u diskusije.

Moj prijatelj Z koji je bio prakticirajuci musliman i pravi vjernik
udje sa njima u slobodnu konverzaciju. Dobro su poznavali nas jezik.

Vrlo brzo konverzacija postade prilicno srdacna i otvorena.
Rekose nam svoja imena.

Onda nam rekose "Mi se ovdje zovemo
po imenima nasih otaca. Ako se zovem Abdullah onda se tako zove moj otac.
To su nasa ratna imena."


"Odakle ste dosli?"

"Od svuda. Pakistan, Saudi Arabija, Kuvajt ..."

"Pa sta vam bi da dodjete kod nas?"

"Znam sta meni bi. Ja jedan dan sa zena gledam tako TV kad na TV
prikazuju kako dzamija ode u zrak. Tenk gadja u minaret.
Sta je ovo?! Ja rekoh zena 'ne valja ovo da neko rusi dzamija, bije ljude.
odoh da trazim gdje je ovo.'
I tako se prijavih da se borim u Bosna."

Ovi tako dalje nastavise konverzaciju o obicajima, vjeri, sta jedu, sta vole,
sta ne vole, sta imaju zajednicko ...

Ja ih ne slusah dalje.
Prodje mi slika pogotka u minaret sa spota "Draga moja Be-i-ha".
Pomislih koja je to vjera u pitanju da natjera ovog covjeka
da potegne tamo negdje sa drugog kraja svijeta i da dodje da se
bori ovdje u Bosnu uz nas.

Nije da sam bio sretan sto su ovdje ali kad cuh ove rijeci
zamislih se malo nad svojim anti-mudzahedinskim stavovima
i mojom motivacijom da se borim.


U sljedecem izdanju: "Vise MRUD-ovi k'o novogodisnji ukrasi."

21.03.2006.

Drot je drot

Jedan komentator u predproslom postu frustriran na moj post o cetnistvu rece:

"Ipak drot je drot. Dzaba knjige, dzaba savjet, kada je je jednom plava kapa zasjela na glavu tu je prestao da bude kraj logici i razumu."

Ah. Kako je samo u pravu.

Drot ostaje drot.

Cekaj da se podsjetimo:

Drotovi postadose:
inzinjeri, direktori, priznati pisci,
reziseri, novinari i radio voditelji, svjetski priznati glumci,medicinari, profesori, magistri ...

Daj Boze svakoj zemlji ovakvih drotova.

Ali moram priznati:

Duboko sam razocaran citaocima bloga "sa druge strane".

Kad sam pisao o "nasim" zlocincima, ljigama, problematicnim tipovima, belajsuzima, mudzahedinima sve je bilo u redu.
Srbima sam bio "objektivan", HVO se nije javljao,
citaoci Bosnjaci su se odmah digli na sav glas kako sve nase zlocince treba kazniti,
kako bi upucali nekog od nasih da su ga vidjeli da cini zlocine.

Ali cim sam dirnuo u cetnike, Slobu, Tudjmana
ovi su se drugi javili i
[b]digli halabuku kako moj blog smrdi na baliluk,
poceli vrijedjati,
pricati kako su i nasi mobilisani ubijali po Kazanima,
kako smo pobili 3000 (!?) hiljade Srba u Sarajevu
(sto je naravno propagandisticka laz o kojoj sam i ranije pisao),
kako smo mi dobro vidjeli svoje u proslom ratu (misli se na likovanje nad ovim od drugog svjetskog rata nevidjenim genocidom).[/b]


Tuga jedna kako se neke stvari nisu promijenile.


A ja jos ocekivao da ce neko reci:

[b] "ja vala "jeb*m mater cetnicima/ustasama. "

Ma kakvi!
[/b]

Tuga, tuga, tuga ...

Sutra nastavak "pripovjetke" sa Viteza.

20.03.2006.

Anomalija vs Metoda

Svaki put kad se pokrene neka tema koja izlazi izvan okvira mog "ljetopisa" diskusija polako prevagne u:

"E Vikicevac, a koliko ste vi pobili civila?"

"Ma j*bo rat. Svi su za njega krivi."

"Svu su zlocini isti. Zlocin je zlocin."

"Sta vi nama nabijate cetnike/ustase na nos. I vi ste imali mudzahedine ..."

Haj pa da malo i tome svemu prokomentarisem.

Ubijanje civila nije bila svrha naseg ucesca u ratu.
Mi smo bili preokupirani spasavanjem Dobrinje, Stupa i ostalih tesko ugrozenih naselja.



"Ma j*bo rat - svi su za njega krivi. I ja i ti, i svi sto smo nosili oruzje."

Nije istina.

Rat ne pocinju svi bez obzira koliko svi imali oruzje.

Rat je, da navedem Klazuevica, nastavak politike drugim sredstvima.

Taj se Klazevicev postulat pokazao absolutno tacan i u nasem slucaju.

Rat je bio planirani, pripremani i ni po cemu slucajan instrument Srpske ali i Hrvatske politike zaokruzivanja etnickih granica.

Rat su htjeli i zapoceli prvenstveno Srbi jer su znali sta hoce
postici, imali su cime i znali su kako.

Pola su posla sebi vec obavili imanjem opremom napunjenih kasarni u svakom izabranom gradu i imanjem u JNA kadrova pocevski od onih na vrhu kao sto su Mladic, Adzic, Panic, Sljivcanin, Talic pa do onih malih sto su po sarajevskim kasarnama skrabali po zidovima cetiri 'C' i 'Ovo je Srbija' jos devedesetprve. (mozes misliti kako je regrutima bilo lijepo u vojsci sa ovim sirokogrudim kolegama)

Za rat su se takodje spremali Slovenci ali samo onoliko koliko bi im bilo dovoljno da pokazu da se zele ozbiljno boriti za svoje ciljeve.
Bio sam prije rata pretplacen na "Nasu Obrambu" i "Mladinu" pa znam sta su oni htjeli, sta su pripremali ali i sta se njima samim pripremalo (vojni puc).

Za rat su se naravno ozbiljno spremali Hrvati.
Maksimalno koliko su mogli.
Njihov je nedvojbeni cilj bio baj, baj iz Jugoslavije i zato su se politicki i vojno spremali.
Nije bas da im se svima sto posto ratovalo jer su znali kako bi taj rat mogao izgledati ali su oni radikalniji (rodom iz Mahinicevog zapadnog susjedstva) ratovanje uzeli ozbiljno i prihvatili ga takodje kao instrument politike.

Ko se najmanje spremao za rat?

SDA i muslimani.

Zasto?

Milion razloga.

Za sta ce se muslimani boriti? Neavisni dzamahiriju?
Ma hajte molim vas. Pa nisu ni muslimani budale.
Muslimani su bili zastupnici jugoslovenske ideje jos od Spahe jer su samo u drzavi ranopravnih naroda mogli sebi vidjeti opstanka.

Drugo, dzamijasi tipa Alije, Mahmutcehajica, Cenge nisu bas bili u ratnom smislu dorasli bivsem generalu (Tudjman) ili bivsem kljucnom operativcu KOS-ovog biroa u NYC (Milosevic).

Naravno da je medju muslimanima bilo proustasko orijentisanih koji se zeljeli smrt Srbima ili
radikala koji su zeljeli zelenu drzavu ali su
vodeci politicari dobro znali sta su zelje a sta su mogucnosti.

Pa zasto onda naoruzavanje, patriotska liga ...?

Prvo - koje naoruzavanje?
Desetak hiljada jadovanskih rumunskih kalasnjikova sa svjetlecim mecima. Desetak 'zelenih beretki' obucenih od strane zengi. Uuuu, koja vojska.

Drgo
Zato sto je i budali bilo jasno da ce biti rata.
Ljudi su jos krajem osamdesetih govorili da ce biti gadnog rata.
A ko nece to misliti kad jos davne '89 vidi slike povampirenih mitingasa sa bradama i kokardama kako klicu "Dajte nam oruzje", "Hocemo Ruse" i "Druze Slobo salji nam salate, ne treba nam mesa klacemo Hrvate."

Dok je u Hrvatskoj jos "vladao" zakleti komunista i Jugosloven crveni Stipe Suvar (kome su Srbi opet na utakmicama kasnih osamdesetih, davno prije Tudjmana, skandirali Stipe ustaso) na mitingu u Benkovcu su se po prvi put nakon drugog svjetskog rata pojavili prvi cetnici sa subarama i kokardama. (vidio ih svojim ocima na televiziji na programu JRT, studio Zagreb emisija "Spektar")

Kad su pitali Milosevica da se ogradi od takvih on je samo mudro sutao (ponavljam - ovo su osamdesete kad je Hrvatska jos bila Jugoslavija, kad je jedina televizija bila JRT sa lokalnim studijima i kad je SR Hrvatska bila samo prozracni administrativni pojam unutar jake Jugoslavije i u kojoj je od 'Djerapda pa do Jadrana, od Vardara pa do Triglava' vladalo komunisticko jednostranacje i kakvo takvo bratstvo i jedinstvo).

A gdje su tada bili mudzahedini ...?

Daleko negdje jos su se izvlacili iz gudura Afganistana i nisu znali ni kako se pise Bosna a kamoli kako izgleda ili da se u njoj bore.



Eh, dobro i onda dodjemo do one ogavne "Zlocin je zlocin".

Jes' al u k*rcu.

Bar sto se Bosne tice - nije.

To je kao porediti Al Kaponea i djeparose iz tramvaja i reci zlocin je zlocin.

Jedan je predstavnik organizovanog pokreta kojem je kriminal ne samo svrha nego cilj i metoda a drugima je kriminal sljam, dno - anomalija drustva u krizi.

19.03.2006.

Moja definicija četnika

Jedan me je citalac (srpske nacionalisticke provincijencije po vlastitom iskazu) pitao zasto zovom mobilisane pripadnike sokolackog bataljona sa Grbavice četnicima.

On smatra da sam mozda postao "propagandista".

Pa da pojasnim malo:

Ko i sta je po meni cetnik?

Onaj koji je voljan da nosi i koristi oruzje u korist ideje Velike Srbije.

Onaj koji nosi oruzje i srcem vjeruje u ideju Velike Srbije

Oni koji podrzavaju vojni sukob i genocidne metode u svrhu postizanja Velike Srbije.

Oni kojima pripadnici drugih naroda i njihovo unistenje nista ne znace. (četnici su zaklali mog pradjeda u 2. sv. ratu - ni krivog ni duznog osim sto se 'pogresno' zvao i prezivao)

Za mene su moderne cetnicke vodje bili Milosevic, Karadzic, Martic, Arkan, Draskovic (sjetite se originalnih izjava o rezanju ruku) ... iako se samo Seselj deklarisao kao staromodni cetnicki vojvoda.

Četnike definisu ideje, teznje i metoda - ne folklor i odora.

A sto se tice Sokočana. Ovi 'mobilisani' su u Kovačicima izresetali covjeka kojem je jedina krivica bila to sto se pogresno zvao.

Ti se 'mobilisani' četnici ne mogu porediti sa mobilisanim pripadnicima Armije BiH kojima streljanje nevinog covjeka ne bi palo na pamet ni pod kojim okolnostima.

Eto u tome je razlika. Zato su jedni četnici a drugi vojnici.

16.03.2006.

Nije pamovka Tito

Sjedosmo u snijeg na brijegu da se na brzinu odmorimo.
Neki zapalise cigare, neki na brzinu izvadise topljeni
sir iz lunch paketa da prezalogaje.

Komandir jednog od vodova podje zvati bazu da im
javi da smo mi skoro na polaznoj liniji.

Iz stanice dolazi samo cudna buka kao da nam se
vanzemaljci javljaju.

Tiluli, tiluli, crrrrr, crrr, tiluli

"Sta je ovo. Jel' mi se stanica pokvarila.

H - daj jarane stanicu da se cujem
sa komandom."

"Nista od stanice haveru. Samo krci."

"Sta im je? Jel' nas ometaju?"

"Izgleda."

U razgovor se umjesa jedan koji je
poznavao situaciju u Srednjoj Bosni.

"Imaju jarane zapadnu, NATO opremu."

"Odakle im to?"

"Dobacuju im iz Hrvatske stalno.
Haj stisajte se malo."

Neki nastavljaju pricati.

"E ba, stani malo s pricom."

Utisase se sad svi.

Naculimo usi.

Tisina.

Iz doline pod nama, iz mraka doprije udaljeni zvuk
rotora.

Helikopter.

Iako se nista ne vidi osjetis po zvuku kako se krece dolinom,
kruzi, vraca se.

"Tako cijelu noc. Prebacuju im opremu i snabdijevanje."

"Odakle dolazi?"

"Nekad iz Splita preko Hercegovine. Nekad pravo iz Hercegovine. Zavisi sta nose i sta im treba."

"Hajmo ga ba pamovkom gadjati. Da se popnemo na brdo da ga skinemo."

Evo ga opet se Z napalio sa svojom pamovkom. Kako li ce ga skinuti pamovkom po noci u letu.

Pamovkom (MACS) se mogao gadjati helikopter pri slijetanju ili uzlijetanju ali samo dok je lebdio.

Po noci ga naravno nisi mogao vidjeti osim sa nocnim nisanom koje smo mi imali ali nisu bili

namontirani na pamovku. A i da jesu njihov je efektivni domet bio petsto metara. Elem, Z se napalio

da 'peca' helikoptere po mraku.

"Bolan Z sta lupas kako ces helikopter da gadjas po mraku."

"E jarane dje pamovka pogodi trava ne raste. Pamovka je Tito."

Dodje naredba za pokret pa se vise ne morah naklapati oko ovih

gluposti i kako je pamovka "Tito".

Tako su u ratu nastajali mitovi i legende. Jedan kaze da je htio skinuti helikopter pamovkom po mraku.

Drugi preprica kako je ovaj skinuo helikopter po mraku.

Prekosutra neko u Sarajevu cuje kako su Vikicevi skinuli MIG-a pamovkom.

A onda se po mahali pocne pricati kako su nasi dobili raketne puske sa samonavodjenjem da skidaju avione i tenkove.

Jedini koji su nas u tim pricama nadmasili bili su cetnici. Cuo sam od nekih njihovih kako su ratu pricali da na Batajnici ceka eskadrila Migova-35 (koji ne postoje) sve sa ruskim pilotima samo da dodje i da sravni Sarajevo. Mogli su ali nisu htjeli jer su htjeli da sacuvaju kuce. Ova je prica bila popularna medju Srbima iz Sokolackog bataljona za koje su pofatali i regrutovali cetnike iz nekoh nedodjija.
Mora da su ih to napumpali njihovi moralisti.

Stari JNA recept - nadji kakve seljobere i onda im nalazi sto je moguce vise.

(O moralistima inace vise kod Umornog - obavezno procitati.)

Dodje naredba za pokret. Nasa se duga kolona polako spusti u dolinu odakle ce se ici dalje.


U sljedecem izdanju: "Ponovo se susrecemo"

14.03.2006.

Mars po mjesecini

U selu smo ostali do kasno u noc.

Ako se izuzme kratka i bizarna epizoda sa Ljigom
ovaj boravak u selu mi je ostao u lijepom sjecanju.

K'o da smo bili na zimskom raspustu na skijanju u Austriji.

Osim sto su umjesto macaka u bundama oko nas picile nane u dimijama
i sto su se po ulicama grudvala rumena seljancad a ne razmazena
djeca "jet set" roditelja.

U selu je bilo dosta vojske (dosta u ovom slucaju znaci par ceta)
Ali je narod zivio kao da se nista ne desava. Svak je bio zauzet
svojim poslom.

Mi smo se dosadjivali cekajuci noc. Bar smo bili u toplom tako da se
nismo morali smrzavati kao sto je to bio obicaj.

Naredba za pokret dodje kasno u noc. Okupismo se svi u jednu grupu
ispred lokalne skole. Tu nas nabrzinu obavjestise
da cemo se nocas spustiti u dolinu odakle cemo ici direktno u akciju.

Poredasmo se u zbijenu kolonu i k'o partizani iz Kapelskih kresova
jedan po jedan pocesmo se spustati niz brijeg unaprijed
utrtom stazom.

Divan nocni pejsaz. Blaga brda, sva pod snijegom obasjana mjesecinom.
Vidi se kao da je dan.
Izmedju brda ravnica sa par kuca, njivom i sumarkom.

Potpuna tisina kako je to karakteristicno za
noc, za snijeg koji absorbira zvuke i
za blizinu linije fronta koji namece tisinu.

Ljudi koji nisu bili na prvoj liniji cesto imaju predodzbu da
je prva linija bucno i divlja.
Prva linija je najtise mjesto na svijetu. Osim kad krene bitka ...

Niz brda se polako spusta nasa duga kolona.
Vidi se sa Marsa. Pitam se moze li nas ko vidjeti ovako.
Sjecam se epizode u prosloj akciji kad nas je PAM "nasao"
kad smo se vracali sa izvidjanja.

Ono sto mi je stvarno bilo na pameti bila je molitva.
Cijelim putem molio sam se Bogu.
Molio sam se da nas postedi ( i nas i neprijatelja i civile)
od bilo kakvih grozomornih dogadjanja.

Znao sam da je ogromna
vjerovatnoca da ce biti civilnih gubitaka. Ovo je naseljeno
mjesto. Molio sam Boga da mi sacuva dusu.
Da me sacuva od i od nehata i od svjedocenja bilo cega sto
nikad ne bih mogao zaboraviti ili si oprostiti.

Neko kaze borba je trauma. Nije borba sama po sebi trauma.
Zlo je trauma. Nesreca je trauma.
Borba te istrza, iscijepa, isprazni ali te prodje.
Zlo i nesreca je ono sto ostaje.

Kolona stade za kratki odmor.

U sljedecem izdanju: Nije pamovka Tito

13.03.2006.

Ljigina prica

Pridja nam i nekakav tip da se upozna.
Nisam stajao direktno u toj grupi
tako da nisam saznao ko je i iz koje je jedinice.
Sjecam se samo da me je neprijatno podsjecao na domce
- face iz popravnog doma.

Imao je okruglo, neoprano jalijasko lice ispod zute, malo poduze i razbarusene kose.
Bio je srednjeg rasta obucen u kombinovanu uniformu
- zimska maskirna jakna i standardne
pantalone.
Kad je pricao cerekao se kao prava seoska varalica.

A cemo je pricao. Kao sto rekoh nisam uhvatio
njegovu pricu od pocetka ali sam primjetio
na licima mojih kolega da bas nisu bili odusevljeni
onim sto im je pricao.

Pridjoh blize.

"He, he. Puna soba ustasa. He, he.

Naslagani na podu. Na kamari. He, he"

Kako prica cereka se k'o Beavis (iz MTV crtanog Beavis and Butthead).
Prica nekako mrljavo - k'o da ne zna nas jezik. Ovaj je ocigledno
iz zescih gudura.

"Jednom otkinuli uho, jednom otkinuli oko, jednom i uho i oko."

"Sta ba otkinuli? Kome?"

"He, he. Pobili ustase. HVO. Svima fali nesta."

Koliko sam mogao razaznati ovu su bili neki HVO-ovci koje su zarobili
ili pobili u nekoj nedavnoj akciji. Ne kontam nista.

Gadi mi se i gledati i slusati.
Moja ga raja takodje poce ignorisati.
Okrenuse se i pocese pricati jedni prema drugima.

Ljigo nastavi srati svoje sranje o ustasam i "trofejima".
Znajuci srednju Bosnu nisam mogao da u potpunosti odbacim sto prica
iako mi se cinilo da je ljigi bilo jako
stalo da nas impresionira svojom pricom.

Uostalom svi su uvijek htijeli da nas impresioniraju ...

Odmakoh se od njega sa gadjenjem ali mi ostade njegovo prljavo lice
i jeziva prica o naslaganim, izmasakriranim HVO-ovcima u sjecanju do danas.
Iako ga ignorisah i rjecju i mislju iz nekog razloga mi se sve ovo ureza
u pamcenje.

A jos kad znas da veceras moramo ici u akciju na naseljeno selo.

U sljedecem izdanju: "Mars po mjesecini"

11.03.2006.

Umro je onaj sto je otvorio ponor

Kaze se o pokojnicima sve najbolje.

Postoji jedan o kojem mislim samo najgore.

Umro je latmus papir cetnistva (jesi li za Slobu ili ne).

Umro je ubica moje mladosti.

Umro je prikriveni, namazani, potmuli pokretac svega sto nam je zamracilo zivote.

09.03.2006.

K'o na dlanu

Ovaj put se nece ici u izvidjanje nego nas salju direktno na polozaj.

Oprema je jos stajala spremna od prosle akcije.
Natrpasmo se na brzinu i navukosmo preko regularnih uniformi i pancira
bijele pokrivne uniforme.

Postrojismo se u hodniku ispred spavaonica (bivsih ucionica).
E.T. nam u kratko objasni gdje idemo i sta radimo. Ne rece mi nista
sto vec nisam znao. Ide se na zauzimanje nekog sela.
Armija ce voditi glavnu rijec u napadu a mi cemo ih ojacavati.

Kad T zavrsi sa govorom E zvani M onako glasno pozeli svima "Haj' momci pa s bismiletom."

Kad T skoci na njega. "Sta to pricas, kakvim bismiletom?
Kako ces to govoriti kad imamo momaka i drugih nacija i druge vjere."

Ja se zijanih.

E.T. je kao i M takodje bio musliman pa nisam ocekivao da ce tako ostro reagovati. Mozda zato sto je bio bivsi oficir JNA odgojen u Titovim skolama pa se nije furao na to. Meni ni jedno ni drugo nije bilo neobicno.
Ne smeta mi da mi ko pozeli srecu prije akcije pa koji god jezik
ili vjera bili u pitanju.
Takodje mi bi drago da mjesovitost jedinice,
bar u nostalgicarskom svijetu E.T. jos uvijek postoji kao ideal.

Ovaj put podjosmo na polozaj Autobusima. Po danu.
Opa! Eto nas opet k'o vikend cetnici.

Na polozaj smo krenuli drugacijim putem nego prosli put.
Nekako naokolo pa onda vise u brda. Cesta je zavijala okukama uz brdo
sve dok ne izadjosmo na sami vrh brda.

A onda puce otvoreni prostor pred ocima.

Kakav pogled na Vitez!

Ocekivao sam pri penjanju na brdo slican dominantan polozaj
kao na predjasnjem zadatku ali nista ovako.
Vitez se vidio k'o na dlanu.
Kao da gledas na Sarajevsko Polje sa hrasnickog dijela Igmana.

Golo, visoko i siroko brdo spustalo se naglo u dolinu
u kojoj je pocinjao sam Vitez.

U daljini se po bistrom danu vidio crveno-bijeli dimnjak
pod obroncima sjevernih brda koja su okruzivala Vitez.
Kasnije su mi objasnili da je to bio dimnjak fabrike namjenske
Iindustrije Vitezit gdje se prije rata masovno proizvodio
eksploziv za sve civilne i vojne potrebe sto su ga sada punili u bojlere.

Spominjali su da je i Hrvatska, dok je mogla, izvlacila materijal
odatle da puni u artiljerijsku municiju iz vlastite proizvodnje.

Autobusi nas istresose u centar poveceg sela, znatno veceg nego onog
proslog. Tu smo se okupili oko cini mi se doma kultura ili neke skole -
ne sjecam se tacno vise sta je bilo u pitanju.

Bilo je jako hladno. Nasli smo par buradi u kojima zapalismo vatre da
se grijemo. Plan je bio da ovdje cekamo noc.

U medjuvremenu pridje nam par "domacih" u unformama da se upoznamo.

"Ljigina prica"

07.03.2006.

Novi zadatak

Budi me neciji uzbudjen govor.

" ... puno selo civila.

Sta je u selu?

Ne znam. Valjda je vazno za uzimanje Viteza."

Razbudjujem se. Skacem iz kreveta i prilazim
kolegama okupljenim oko mape.
Topografska karta bivse JNA.
Na karti predocen brdoviti teren i
ocigledno naseljena struktura bubrezastog oblika.

"Sta je novo?"

"Evo pricamo o novoj akciji. Selo jarane.
Kazu naseljeno."

"Pa sta cemo mi tamo?"

"Da ga uzmemo sa Armijom. Idemo zajedno u proboj."

"Kad?"

"Ne znam. Zabrana je izlaska u grad pa ti skontaj kad."

"Kakvo je selo u pitanju?"

"Kazu ovi iz Armije da je to glavno uporiste HVO-a.
Kazu ima i civila. Belaj zivi.

Nase je da ovladamo selom.

J*bi ga jarane bar ce biti utoka za zaplijeniti.
Kazu da je HVO nakicen."

Meni se sve okrenu u glavi.
Ko je znao rat u Bosni znao
je sta znaci ici na naseljeno mjesto.
Napad na naseljeno mjesto nosi visoki rizik
od civilnih zrtava osim ako se ovi ne izvuku.
Napadi su uglavnom pravljeni tako da se ostavi
prolaz za izvlacenje ali nikad se ne zna sta ce
biti i kako ce ovi reagovati.


Mi smo obucavani za nasilno uzimanje objekata,
cak i onih naseljenih sa civilima, taocima
ali niko to jos nikad nije prakticno probao.
Drugo nisam siguran da sve jedinice u ratnim okolnostima
mogle pratiti jesu li civili po kucama ili nisu.

Kad se zapuca i kad pocnu frcati trombloni i rucne bombe niko
vise nema vremena da gleda ko je po kucama nego samo ospi da se
neutralise vatra.

Pred ocima mi majke sto stiscu djecu u narucju.
Vidim rucne bombe kako pucaju po prostorijama, vriska.

Strah me je da je dosao i red na mene da izgubim dusu
u ovom ratu.

U sljedecem nastavku: "K'o na dlanu"

The worst policy is to attack cities. Attack cities only when there is no alternative.
- Sun Tzu


Noviji postovi | Stariji postovi

Vikicev Specijalac o Ponorima Rata
<< 11/2017 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
2627282930


Navigacija Blogom

Linkovi o odredu "Bosna" (Vikicevim)

Izabrani Materijal

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
713066

Powered by Blogger.ba