Vikicev Specijalac o Ponorima Rata

Rat je skupa lekcija. Mnogo naucis ali i previse platis. Ovaj blog je posvecen Odredu Specijalne Policije RMUP "Bosna" (poznatim kao "Vikicevi Specijalci"), herojstvu bosanskog borca i mojim kolegama - Vikicevim specijalcima.

10.01.2007.

Umjesto cestitke

Sikter efendija me upita kako to da ne cestitah pravoslavni Bozic.

Haj' bas da objasnim.

Prvo, nikad ga nikom prije nisam ni cestitavao.
 Od sve moje prave raje Srba svi su bili ateisti i nikome nije zapinjalo oko pravoslavnog Bozica. Islo se na katolicku ponocku radi neke nase raje katolika i to je to.

Imam takodje babu koja se pod stare dane kad je Slobo postao mraka sjetila da je pravoslavka pa je ona neko vrijeme k'o nesta slavila.

Kad je napokon shvatila da joj je njena familija drugih vjera i nacija vaznija od Slobe onda sam i poceo pomisljati da joj cestitam ali se ona ved do tada i ohladila od proslave pravoslavnog Bozica. Sta ces partizanska krv se nikad ne stisava.

A eto sjecam se ja oko pravoslavnog Bozica par tmurnih i zloslutnih epizoda.

Jedna je bila bas za ponocnu bozicnu liturgiju  '91.  Nas najbolji jaran inace novopeceni velikosrbin i ultrapravoslavac skonta mene i naseg jarana (labavog) katolika da idemo s njim na ponocnu liturgiju u pravoslavnu crkvu preko puta Doma JNA.

Haj dobro.

Meni liturgija bi bas super.
Onako u mraku, u crkvi u kojoj nikad prije nisam bio pjevaju se procesijske pjesme, sarajevska pravoslavna gospoda i gospodje u bundama mole se dostojanstveno, pale svijece,
cuju se molitve, procesijske pjesme, - sve mi djeluje onako onako posebno, bizantijski.

Medjutim primjetim ja tu i neke mladje bagre.  Haj dobro.

 Dodje kraj liturgiji. Ljudi se rukuju, cestitaju.
 
 I mi se onako iskreno izcestitamo :

"Hristos se rodi!"  - "Vaistinu se rodi!"

pa izadjosmo na ulicu.

Kad tamo, ponoc je, mladi podivljali cetnici pocese se derati.

"Ovo je Srbija!"
"Slobo, Slobo salji nam salate. Ne treba nam mesa klacemo Hrvate."

Pa udarise po cetnickim pjesmama. Urlaju, pjene, prljaju nase dobro Sarajevo svojim podivljalim nacionlistickim urlicima.
Drotovi ih samo gledaju.
Ne smiju im nista. Znaju da su ovo garant djeca njihovih novih sefova postavljenih od strane SDS-a.

Grozno se covjek osjeca. Vidim da ih se ona pravoslavna gospoda stide.
Nekima godi, gledaju ih sa simpatijama.
Onom mom jaranu velikosrbinu prvo smjesno. Onda kako oni nastavise da urlaju on im dreknu da prestanu prljati Bozic, "Hristov rodjendan".

Oni nista.
Jedan onako gutav, kratko osisan samo mu uspaljeno dobaci
"Ovo je Srbija brate!"


Epizoda 2, Pravoslavni Bozic '92, tri mjeseca prije rata:

Setam Grbavicom sa nekim jaranima tamo od Shoppinga pa pored skole. Potrefi se opet da su ova dvojica zakleti Srbi,
jednom kasnije u dede nasli automat u stanu a ovaj drugi kasnije otisao u cetnike na Grbavici (ne u koljace nego one sto tu krali i otimali, i mozda malkice onako silovali po kucama).

Odjednom ovaj jedan stade pored onih klupa na prilazu skoli i rece:

"Slusaj sad paljbe".

"Kakve ba paljbe?"

Kaze:
 "Veceras nas Bozic. Slavi se."

Kad stvarno tamo tamo negdje iz pravca Pofalica sasu vatra isto k'o da
se Chuck Norris ukazao.

Stekcu rafali, tutnji.

Ja se razumijem u oruzje pa slusam pomno cime i kako pucaju.

Majko mila!

Dobro sto se cuje pucnjava, nego sto se cuje rafalna paljba iz automatske, pa cak i koji rafal iz mitraljeza (brrrrr, brrrrrr), pa jos tutnji nesta k'o eksplozije.

Ja slusam ovu pjesadiju iz Pofalica u nasem mirnom i bezazlenom Sarajevu, stotinjak metara iznad kasarne "Marsal Tito" i stanice policije
na "Vojvode Putnika" pa kontam nece ovo na dobro.

Ovi pravoslavni Bozici slute na neki debeli belaj.


Eto, zato ih ne cestitam jarane. Nekako mi ove uspomene od prije petnaest godina ne daju.