Vikicev Specijalac o Ponorima Rata

Rat je skupa lekcija. Mnogo naucis ali i previse platis. Ovaj blog je posvecen Odredu Specijalne Policije RMUP "Bosna" (poznatim kao "Vikicevi Specijalci"), herojstvu bosanskog borca i mojim kolegama - Vikicevim specijalcima.

29.12.2006.

Bajram Serif Mubarek Olsun

Svim vjernicima muslimanima zelim sretan Kurban Bajram.

25.12.2006.

Sretan Bozic

Svim koji slave zelim Sretan Bozic.

22.12.2006.

Nocna mora

Puna pripravnost.
Moramo da ostanemo u spavaonicama, niko ne smije da napusti zgradu.
Komandir voda objasnjava da se sutra polazi na polozaj.

Objasnjava situaciju.

Idemo u operaciju kod Kladnja. Nas zadatak je da ovladamo kotom
sa koje Srbi vatrom kontrolisu cestu Zenica-Tuzla na ovom pravcu.
Otvaranjem asfaltne ceste olaksao bi se protok robe na ovom strateskom pravcu.

Bio sam malo pospan pa se ne sjecam tacno sta nam ono komandir voda sve ono
naprica. Nekakvi bunkeri sa otvorima na cetiri strane, snajper je prijetnja,
mitraljezi, PAM i PAT pokrivaju prilaze.
Niti imamo kartu terena jos, niti plan napada tako da se nisam previse upirao.
Naucio sam da se ne sekiram dok ne dobijem pravi razlog da se sekiram.
Ne znamo jos nista, tek cemo sutra na terenu dobiti detalje o operaciji
tako da cu se sutra onda sekirati.

Oh, a kad spomenu minsko polje onda mi se dobro otvorise usi.

Kaze juce je na tom terenu vodic kroz minsko polje izgubio nogu.

"Staaa?!"

Svi se zijanismo.
Kako bolan vodic kroz polje da izgubi nogu.
To nisam nikad prije cuo.
Naravno da znam za gubitke od mine;
kod nas je raje u jedinici izginulo od mina ali to je bilo na
iznenadjenje ne kad se probijalo kroz ocisceni prostor.

Ako vodici tamo gube noge sta onda vojska treba da ocekuje?

Komandir nam objasni da je taj prostor paklen sto se tice mina.
Sve je zasuto minama.
Prstenasto minsko polje oko kote je kilometrima siroko,
nacickano svim mogucim vrstama mina.
Plan je da nasi nocas zavrse razminiranje jedne staze kroz minsko polje
kroz koje ce nas vodica sutra provesti.

Bez vodica nema prolaska. 

A sta ako i nas vodic izgubi nogu ili pogine u sred minskog polja?

Te me misli zaokupise pred spavanje. Skoro mi oduzese san.

Naporan visednevni put ipak mi donese san. San koji nisam zelio.

Sanjam sumu.

Sanjam kolonu vojnika. Ovi se moji klebere k'o budale.
Ne znam sta im je smjesno. Idemo nekuda isto kao da idemo na izlet.

Ne razumijem zasto su svi tako opusteni. Nose puske kao da idemo u lov
ili na pecanje, a ne kao da smo u razvoju.

Ja gazim po liscu, zemlji koja se tek pod nasim nogama utabava u stazu.
Po zemlji grancice i lisce krckaju pod mojim nogama.

Odjednom mi pod cizmom puce nesta kao petarda.

U sljedecoj sceni vidim sebe u necijem krilu. Ili me neko nosi.
Moje veliko golo stopalo visi. Ne cini mi se krvavo ali opet nekako
slomljeno visi. Onda vidim krv sa strane.

Kontam, koje su mi sanse da ostane.
Ako su mi kosti smrvljene morace rezati.

U tom trenutku osjecam i da mi je ruka nastradala.

U cudnoj rezignaciji pitam se hoce li i nju rezati.

Budim se iz kosmara.

Ne osjecam se dobro.

Sanjati ovakav san pred operaciju nije dobro.
Odagnavam sujevjerje, trazim racionalan razlog za ovakav san.
Prije nego sto cu zaspati cuo sam zabrinjavajucu pricu o minskom
polju kroz koje nam valja proci. To me smorilo.

Mora da sam zato spavao.

Ustajem i oblacim se.
Uniforma, zastitna oprema, oruzje.
Silazimo niz stepenice pred spavaonicu.

Tu cemo se okupiti i pravac bitka.

U sljedecem izdanju: U brda i planine

19.12.2006.

Specijalne jedinice Republike Bosne i Hercegovine na okupu

Dorucak u kasarni. Standarne stvari - caj, frtalj kruha, feta.

Onda se idemo okupiti ispred spavaonice
i vidjeti "stal' ce dalje bit'".
(ako se ko jos sjeca ove fraze iz ja mislim
Sipadove reklame iz osamdesetih)

Tako se i okupismo u parkicu uz stazu koja vodi
iz spavaonice prema kupatilima.

Dok smo tako cekali neko pokaza prema siroj stazi
koja je vodila od igralista kroz kompleks
spavaonica u kojima smo mi boravili.

"Eno ga Karina."

"Kakva karina?"

"Karic ba. Vehbija sa pratnjom."

"Sprema se nesta zaj#bano jarane kad je karina dos'o."

Niko se specijalno ne pretrgnu sto tu vidimo
ovog generala bez karizme. Samo nam je bilo jasno da se
sprema nesta veliko jer je bivsi artiljerac
Vehbija bio drugi covjek u generalstabu.  

Iz nekog razloga, ove bivse jeneaovce niko nije volio.
Osim Talijana nijedan drugi bivsi oficir JNA u prvom korpusu
nije bio specijalno popularan.
A Vehbija nam nekako posebno nije nam lezao.
Neko ga nije mogao jer
je bio bivsi oficir koji je jos radio kao
glasnogovornik/predstavnik za stampu
kukanjceve Sedme armijske oblasti dok je moja
jedinica sa Zelenim Beretkama
i Jukom gonila SDS cetnike i snajperiste oko Sarajeva.
Neko ga nije mogao zbog Juke. Juka je bio
popularan medju mnogim Sarajlijama
pa i onim iz moje jedince sa Ali Pasinog.
Ja licno nisam volio vidjeti njegovu pratnju
koja je ukljucivala i njegovog sina.
On je po Sarajevu hodao u vijetnamci i sa M16
dok su moji i drugi ratnici iz Hrasnice, Sarajeva,
Konjica, Mostara, Tarcina i drugih mjesta u blatu i pod
granatama muku mucili da zaustave ofanzivu.
Jednostavno nisam volio vidjeti pratnju koja je
izgledala k'o najzaj#banije face na svijetu
a naoruzana k'o americka tajna sluzba
- sve u svrhu hladjenja muda nekom
bezveze generalu sto je do juce pricao ekavski
i slusao sta mu Blagoje Adzic "zapoveda".

Ja sam brate cijenio ublacenog, umornog mangupa iz Sarajeva,
seljaka od Konjica, sandzakliju iz Hrasnice, lisku iz Mostara,
mudzu iz Travnika sto je cekajuci u rovu pod treskom
granata smo instiktivno saginjao glavu, stezao pusku uz rame,
cekao neprijatelja na nisam i cuvao onaj rov
k'o da mu je ocev grob.
To je za mene bio ratnik, borac, Bosanac.
Porastao na piti i cevapima, mozda papak, mozda saner
ali zato jakog srca brate k'o da je izliven od celika.
A ne k'o ovi supci sto vole da dobro
izgledaju sa M16 jer "to zene vole".


(Raja su voljela Jovu Divjaka ali je on bio
marginaliziran od strane SDA orijentisanih politickih
i vojnih struktura.
Kao nije mu se moglo vjerovati.
Koliko znam on je bio zasluzan za prvu pravu
konsolidaciju linija odbrane na Hrasno Brdu.
Srbi su tu u rejonu Ozrenske i Milinkladske
pocetkom '92 izgubili gotovo citavu cetu.
(to je naravno prvenstveno bio rezultat odsudne
odbrane boraca iz tog rejona. )

Al' nema veze.

Pocesmo se okupljati uz juzni rub kasarne.
Dole, nize od nas vidim poznate svijetlo-smedje
kombinezone sa crnim prslucima. Jedan nosi minobacac 60mm
na ledjima. Drugi ima Milkor ("nitroglicerinku") na grudima.
Poznata ekipa. Laste!
Nasi kolege iz MUP-a, jedinica posebne namjene
Centra Sluzne Bezbjednosti (CSB) Sarajevo.
Pozdravljamo se. Znamo se dobro sa ratista.
Zdruzile su nas situacije u kojim ti zivot visi o koncu.

Malo dalje manja grupa u crnim uniformama i
sa M16 i sijacima. Neki imaju crne trake oko glave.
Crni labudovi!
Takodje nasi stari poznanici.
Momci koje sam vidio u akciji i koje sam
takodje izuzetno cijenio.

Uz spavaonicu stoji desetak momaka u maskirnim uniformama.
Neko kaze da su to "Ose". Nisam se stigao upoznati sa
njima tako da nisam to nikad potvrdio, ali
ko god da su svidjalo mi se kako izgledaju.
Ozbiljni, izgledaju iskusni.
Nekad mozes prepoznati ratnika po izgledu.
Imaju neku ozbiljnost i zrelost u izgledu.

A nekad, ko ova moja banda, izgledaju k'o kolumbijska narko-mafija
naoruzana do zuba, spremni da te ubiju ako namignes krivo.
Svaki drugaciju uniformu, drugacije oruzje, drugaciji sljem,
jedan bilder, drugi nema pededeset kila, onaj jedan k'o planina,
onaj treci metar i zilet, jedan lud k'o duga, ovaj drugi samo suti,
jedan samo provaljuje, jednom oko probodeno pa izgleda ko Herr Flick.
Da te strah uhvati.
(i taj Herr Flick je jos, masala, nasao zenu u Tuzli.)


Tu je i jedinica specijalne namjene drugog korpusa.
Pa jos i specijalna jedinica MUP-a Tuzla koje je bila ustrojena
po ugledu na nasu jedinicu. Njima Vikic zakletva.

Tu je i jedna muslimanska jedinica.
Ne mogu reci je li sedma ili neka druga.
Samo ih primjecujem po zelenim oznakama na unformama.
To su oni sto klanjaju sebi dzenazu prije borbe
i sto pjevaju ilahije kad idu u napad pod granatama.
Kad njih vidis znas da tu nema zaj#bancije.

Gledam tako ove trupe a srce hoce da mi eksplodira
od ponosa sto imam cast da budem dio ove velicanstvene ekipe.
Beton prijatelji. Pravi beton!


Srbi imaju Lune, Nore, Game, M-84-vorke i Orkane.

Hrvati imaju gardijske brigade HV-a i strucno probranu opremu.

A ovo je jedino specijalno oruzje sto Bosna ima.
Ali zato ova pjesadija zna da udari. A kad udari, onda te i zaboli.
Onako, do jaja.

Uzivam u prizoru.
Mjesaju se smedji kombinezoni i nocni nisani,
njemacki snajperi sa sijacima, pancirni sljemovi
i zelene marame sa zlatnim arapskim slovima,
kratko osisani specijalac u crnom prsluku,
i heklerom na prsima prica sa momkom u maskirnoj
unifromi i sa zelenim grbom na ramenu,
plavokosi "svedjan" sa zuckastim G3 na ramenu
i crnomanjasti momak sa crnom M16 i u crnom kombinezonu se rukuju,
razgleda se oruzje, jedan navija nitroglicerinku
da vidi kako to radi, nas Milivoj Klaftovic se sepuri sa pamovkom,
drugi tamo gledaju gdje je zatvarac na M16, pokazuju se pistolji.

Prica se gdje se bilo od kad smo se zadnje sreli,
sta ima sad na ovom ili onom ratistu gdje smo zajedno bili.
Sta je palo a sta se uzelo.

Dobra ekipa.
Nema nadmetanja, napuhavanja, ufuravanja.
Ovo je izabrana ekipa - ne nekakvi balavci pa da se sad tu prepucavamo.
Nismo mi stavili glavu u torbu da bi jedni drugima nabijali komplekse
nego da se nesto ucini kako treba.
Ovo je zaj#bano breme i mi ga zajedno nosimo.

Pricaju nam ovi momci sto zive van sarajevskog
obruca o saradnji sa Hrvatima.

"Ulazi svega prijatelju.
Navlaci se za federaciju svakakvih cuda, ne bi vjerovao.
Bice velikog belaja."


Spekulise se gdje se ide.

Neko kaze da ce se otvarati dionica kod Kladnja.

Neko spominje udar prema Zvorniku.

Neki spominju Majevicu, Koridor.

Nas komandir poziva komandire vodova na razgovor.
Eto ga. Pocinje.

U sljedecem izdanju: Nocna mora

15.12.2006.

Samo da se na brzinu vidi u kakvom su stanju pomracenog uma neki nasi komsije

Ovo je ostavio jedan od komentatora.
Tipicna pojava.
Jedan od mnogih.

Ovaj trend zivotinjskih komentara po internetu primjetio sam ja vec odavno.
Recimo, odem ja tako nekad na neki hrvatski online magazine da procitam vijesti iz politike ili sporta (jer Hrvati imaju dobre online magazine).

Tako sam znao ako ima kakvih komentara uz clanak da k'o budala kliknem na njih misleci da cu naci sta pametno da procitam.

Ma kakvi!

Uvijek ovakvi idiotluci. Buka, bolesni umovi, velika slova ...


Evo samo da navedem par stvari. (vidi citave komentare nize u tekstu)

Slusajte frajeru poruka:

"Zbog silovanja jednog od najvecih srpskih junaka"
???

"Slava Tigru Arkanu"
(Arkan je ba davno ubijen. I to od ruke brata Srbina)

"Bice Srbija do Zagorja"
Ma ne pitaj. Preko Zagreba, Sljemena pa sve do Marije Bistrice!

"Dize se zastava Srbije iznad Knina i Jadova"
???

Prepis komentara:

EVO ME OPET OVDE JER SAM BIO NA NEDAVNOM PROTESTU SRPSKIH RADIKALA ISPRED AMERICKE AMBASADE U BEOGRADU ZBOG SILOVANJA JEDNOG OD NAJVECIH SRPSKIH JUNAKA DOKTORA VOJISLAVA SESELJA!
AKO DODJU NA VLAST JEBACEMO VAM MAJKU GOVNA USTASKA, SABICEMO VAS U VASEM ZAGORJU PA SE JEBITE SA NJEMCIMA!
K L A C E M O USTASE MAJKU IM JEBEM!
S R B I J A
S R B I J A
S R B I J A
S R B I J A
RADICE CETNICKI BATALJONI!!!



S R B I J A DO ZAGORJA! KOLJI USTASU!
SRBIJO MAJKO MILA NEK SI CETNICKE BATALJONE PORODILA!
SJEKIRE IMAJU DA RADE PO USTASKIM GLAVAMA!!!
SRBIJO MAJKO MILA NEK SI CETNICKE BATALJONE PORODILA!
K L A C E M O VAS GOVNA USTASKA!
SRBIJO MAJKO MILA NEK SI CETNICKE BATALJONE PORODILA!
S L O B O D A SESELJU, VELIKA SRBIJA DO ZAGORJA!
SLAVA TIGRU ARKANU!
SRBIJO MAJKO MILA NEK SI CETNICKE BATALJONE PORODILA!


SRBIJO MAJKO MILA NEK SI CETNICKE BATALJONE PORODILA!!!
SLOBODA SESELJU!
KOLJI USTASU!
VELIKA S R B I J A DO ZAGORJA!
S L A V A TIGRU ARKANU!
SRBIJO MAJKO MILA NEK SI CETNICKE BATALJONE PORODILA!!!
SLOBODA SESELJU!
KOLJI USTASU!KOLJI USTASU!!!
SRBIJO MAJKO MILA NEK SI CETNICKE BATALJONE PORODILA!!!
SLOBODA SESELJU!
KOLJI USTASU!
VELIKA S R B I J A DO ZAGORJA!
S L A V A TIGRU ARKANU!



SPREMTE SE SPREMTE CETNICI,
KOLJACINA DO ZAGORJA,
PADACE VAM GLAVE USTASKE,
NEK JE SAMO KOLJACINA
U BOJ ZA SRPSTVO
KOLJITE NOC DVA,
NEK JE SAMO SA SRECOM
STO U ZAGORJE STIZE NOGA CETNICKA
DIZE SE ZASTAVA SRBIJE
IZNAD KNINA I JADOVA
PA KO JE VISE NE VOLI
E SADA CE SAMO BITI NASA!
SRBIJO MAJKO MILA NEK SI CETNICKE BATALJONE PORODILA!!!
SLOBODA SESELJU!
KOLJI USTASU!
VELIKA S R B I J A DO ZAGORJA!!!!


SRBIJO MAJKO MILA NEK SI CETNICKE BATALJONE PORODILA!!!
SLOBODA SESELJU!
KOLJI USTASU!
VELIKA S R B I J A DO ZAGORJA!
S L A V A TIGRU ARKANU!
SRBIJO MAJKO MILA NEK SI CETNICKE BATALJONE PORODILA!!!
SLOBODA SESELJU!
KOLJI USTASU!
VELIKA S R B I J A DO ZAGORJA!
S L A V A TIGRU ARKANU!
SRBIJO MAJKO MILA NEK SI CETNICKE BATALJONE PORODILA!!!
SLOBODA SESELJU!
KOLJI USTASU!
S R B I J A!!!
S R B I J A!!!



Pa sta je ba ovo?

Mogu li se Srbi sami otarasiti ovakvih idiota? Stvarno bi bio red - za njih samih.
 
Svaki put kad se nesta spomene oko rata na internetu se samo cuju ovakvi glasovi.

Jos meni dos'o frajer na post o "Kupusu i Mesu" i prdjenju u spavaonici da pise o Srbiji i Hrvatskoj.

Ne kontam majke mi?!


Nadam se da ne smatrate da sam se ja nesta k'o upalio na ovaj komentar.

Ma kakvi.

Ja se samo ne mogu cudu nacuditi da ima ovakvih kretena koji misli da
su nesto pametni kad pisu ovakve kretenluke.

Valjda maloumni ili sta li im je.

Mozes misliti kako ovaj izgleda i kakva mu je buka u glavi kad ovako pise.

Komentar na sliku: Seselj je meni Tito. Gledaj samo kako mu je otisla subara u krivo, a PM (puskomitraljez) mu stoji ko misu kupace gace.
Drzi PM za nogare mjesto za drsku, onako muski k'o da mu je olovka u ruci. Pravi junak, ratnik, j#bo on mater svoju bolesnicku.
Lako je takvom organizovati jedinice za pokolj starih, zena i djece.
Sto nisi kad dosao Vikicu i Kemi i njihovim pulenima da se malo obracunas. I ti i  tvoja bolesnicka , bradata stoka sto samo zna klati i silovati, majku li vam j#bem.

14.12.2006.

Izlazak u grad

Ja sam uvijek bio zaljubljen u grad.

Obozavao sam Sarajevo, pogotovo u proljece ili ranu jesen.

Obozavao sam Zagreb ljeti, Dubrovnik zimi,
Opatiju, Rijeku i Mostar u bilo koje doba.

Obozavao sam kada sunce u Sarajevsko predvecerje predje preko
austro-ugarskih fasada i obasja ih na poseban, topao nacin.

Po Vase Miskina guzva.

Prosao zimski smog, otoplilo, raja se sredila. 
Meni oci ispadaju da vidim curu na koju sam tada trzao.
Srce lupa, ja motrim k'o soko hoce li naici.

Isli smo zajedno u razred, tako sam je i upoznao.
Nadao sam se da je sretnem ovako na ulici jer razred jednostavno nije bio to.
U skoli si onako ogranicen standardnom rutinom, profesorima, nametnutom rajom.
Kada izadjes u grad svi su face, sloboda, oblacenje.
Cure sjaje, muskarci se onako pompezno smiju i prave vazni.
Meni to bilo super.

Pada nac, grad vrvi, ulice osvijetljene.
Gdje se ide?
Galerija, CDA, mozda Akademija, kasnije BB.
U Slogu nisam isao - nisam bio taj tip.

U Sarajevu sam znao svaku ulicu u centru napamet, svaki prolaz i ulaz.
Znao sam prodavacicu sto je naplacivala girice u restoranu u Titovoj
po imenu. 
Znao sam prodavaca palacinki po imenu i prezimenu. 
Znao sam kad bi promijenili knjigu u izlogu u
Svijetlosti ili Veselinu Maslesi.
Znao sam svaki kasetofon u izlogu Free Shop-a.


Zimi sam, kad bi snijeg tek napadao, znao hodati sam od Pozorisne Kafane
do Maestra samo da bih uzivao u netaknutom, svjezim snijegom
pokrivenom drvecu i stazi.

Onda dodje rat i sve to nestade u barbarskom razaranju.
Oni sto ne voljese Sarajevo polupase i pozatvarase sva
okna gradskog zivota.

Ostadose mi zazubice na zivot u gradu, pogotovo jer me rat zatece u
godinama stvorenim za izlaske i provod.

Mladost mi uzese cetnici kojima su valjda dvoglavi orao, dobar nacionalisticki
narodnjak i zemlja u kojoj se svi zovu slicnim imenima bili vazniji
od lijepog, kosmopolitskog grada, dobrih macaka i
koncerata u CDA ili Akademiji.

Al, hajde. Dodjoh i ja pomalo na svoje.

Tuzla majka!

Ne osjeca se rat. Izadjes na ulicu kad ono pice autobusi,
zene vuku cekere sa pijace,
ljudi u svijetlo plavim kosuljama vracaju se sa posla.
Tek tu i tamo koja uniforma.

Prolazimo pored kancelarija politickih stranaka: SDP, SDA, HDZ, neka srpska stranka (nije SDS, hvala Bogu) ... Kao da gledam Sarajevo prije rata.


Idemo pjehe u centar grada.

I dalje se ne mogu cudu nacuditi kako funkcionise grad.
Svidja mi se Tuzla.
Nije bas onako sarolika i lijepa kao Sarajevo ali je dobra.
Onako ziva i obasjana proljetnim suncem prija mi.

I tako mi tamo negdje uz sami centar grada nadjemo sebi neki kafic da
sjednemo i da se malo merakamo na suncu.

Sjednemo tu, uvalimo se fino u stolice i zakafenisemo.
Ja u stvari narucim kolu koja je u Tuzli bila pristupacna
(U Sarajevu su samo hohstapleri u to doba rata mogli sebi priustiti kolu).

Sjedimo mi tako, prijatelj i ja, pijuckamo kolu kad tamo u kaficu dvije
cure snimaju nas onako bas ocigledno.

Fine neke cure ali me ne izbise me iz cipela.
Drugo, znatno vaznije, ja sam imao svoje "poznanicu" u Sarajevu tako
da nisam bio motivisan da pecam zenske po Tuzli.
Dobro sad, sejtanu u meni ne bi bilo mrsko da kafenise sa nekim curama.
Uvijek sam vise volio zensko drustvo za izlaske nego musko.
Sta cu, znam - sejtan radi svoje, ne mogu pomoci.

I tako se ja suzdrzavam a moj ih jaran pozove da nam se pridruze.
Prva stvar sto izadje preko njihovih usana poslije upoznavanja bi:

"Jeste li vi Vikicevi specijalci iz Sarajeva?"

Ao, majko pa otkud im to?
Mi tek dosli, ja nisam siguran ni kako da se vratim nazad preko Gradine u kasarnu a ove mace vec znaju ko smo, sta smo i odakle smo.

Ja sam po prirodi uvijek bio oprezan sto se tice privatnih informacija
tako da ih ja presretnuh kontra pitanjem
odakle njima informacija da u Tuzli ima Vikicevih specijalaca iz Sarajeva.

One ce onako bezazleno:

"Bilo danas na radiju (na nekoj popularnoj tuzlanskoj radio postaji)."

Pa sta je ovo!

Ovo je gore nego nasa mahala gdje je svaka nana znala
kad ce deblokada.

Upoznas cure prvi dan u gradu a one vec imaju sve informacije.
Bas me zanima znadose li moj broj sluzbene knizice i mozda da nam
kazu gdje idemo u akciju jer mi to jos nismo znali.

U svakom slucaju moram reci da bez obzira ne neobicnost citave situacije
bi mi drago da smo nasli sebi vodice kroz grad.
Dogovorismo se da im se javimo pa ce nam oni navecer pokazati mjesta za
izlaske.
Da ne bi niko od nas izvisio, objasnismo im da kod nas javljanje nije garantovano ne zato sto necemo nego zato sto se moze desiti da ne mozemo.
Njima je ocigledno bilo drago sto nas upoznase tako da nije bilo problema.
Vodici su nam bili zagarantovani. Ja licno nisam imao nikakvih drugih namjera
ali kao sto rekoh godilo mi je da cemo imati zensko drustvo po gradu.
Biti samo sa mojim muskarcima nista mi nije znacilo.
Vidjao sam ih inace previse cesto - po spavaonicama, trpezarijama, rovovima,
bunkerima, kamionima, helikopterima, livadama ("trmeljinama"), gudurama,
cestama i gradovima tako da mi nije nista znacilo da gledam svoje glavonje
i po kaficima.

Ufatismo se nazad otprilike u pravcu iz kojeg smo dosli.
Nismo htjeli da pitamo kako nazad u kasarnu da ne bi odali gdje smo smjesteni
(iako se ne bih cudio i da je to bilo na radiju).
Nismo jos dobro poznavali Tuzlu.
Sjecam se da prodjosmo pored pijace.
Onda zalutasmo malo.
Prepoznasmo iz daljine nebodere nize kasarne tako da se uputismo u tom pravcu.
Onda prepoznasmo ulicu pa tako dodjosmo i do kasarne.

U spavaonici zatekosmo svalere kako pricaju svoje lovacke price.
Skontali ovu, skontali onu. Ova im dala broj telefona pa se hvale isto
k'o da su oslobodili Trebevic.
Ja i jaran se samo gledamo. Mi ne samo da imamo i telefone nego zagarantovan
izlazak a ovaj se raskokodakao sto mu je jedna zenska dala telefon.
Svaka cast, jesi tigar!

A sad da spomenem i sto se tice izlazaka opcenito u mojoj jedinici:
 
 
Pricao sam vec o mitovima i legendama vezanim za moju jedinicu
i sta je stvarno od toga istina a sta nije.

Jedan od mitova medju nekim ljudima bio je da Vikicevi k'o
mnogi drugi sminkeri po gradu u prslucima i sa motorolama
da bi skontali trebe.

Pogresno!

To nije bio slucaj i to iz dva razloga:

Prvo, to je bilo zesce ofiranje. Ko da smo mi bili takvi papci
pa da se furamo na nosenje ratne opreme po gradu.
Neki su nosili uniforme u grad. Nista specijalno i folerski kad znas da
za vecinu nije ostalo civilne gardarobe za nositi i kad se citav grad
sarenio od uniformi.

Jedini uistinu prepoznatljivi detalj bili su dobri pistolji (CZ99,Brno, Beretta,Glock,SigSauer,...) sa petnaest metaka
sto su landarali u onim sirokim "specijalskim" futrolama.

Drugo, momci su uspjesno ganjali zenske i prije rata tako da im nije trebala
uniforma da bi nasli zensku (iako nije bilo na odmet).
Moja su raja uglavnom nosala farmerice i majice po gradu.
Izgledali su dobro, imalu su samopouzdanje, sarm, iskustvo tako da
im nikakvi dodatni atributi nisu trebali.

Kao sto sam i prije spomenuo, bio je u prvoj ceti (R.M., znas sto posto o kome
pricam ali mu ne smijem spomenuti ni inicijale radi "porodicnih" razloga.)
jedan pravi, originalni svaler (to je onaj sto sam vec prije opisao sto je odnekle u Zenici uspio zgombati da cita "Erotiku" kad mi nismo mogli imati vise nego
dva tanka obroka dnevno.)

E taj je macak nosio farmerice, majice, starke i jedan modni detalj za oko vrata
(ne smijem reci sta je da ga javno ne provalim. Nije lanac.) na teren.
Frajer bi, cim bi stigli negdje odmah gledao kako da se presvuce i sredi pa
da ide ganjati "macad" kako ih je on zvao. Kralj!
Isao je na svaki teren, bio je u svakoj bici ali cim prestane frka (ili prije
nego li pocne) on bi hvatao svog pravog posla.
Ni furke, ni uniformi, pancira ili motorola nego fino, cistog
nepatvorenog svalerskog posla.

U sljedecem izdanju: Specijalne jedinice Republike Bosne i Hercegovine na okupu
03.12.2006.

Hvala vam - 200,000 post ide komentatorima

Dragi moji citatelji,

Bio sam van blog svijeta par sedmica.

Tako sam propustio vaznu cinjenicu da je ovaj blog "odbrojio" preko 200,000 posjeta.

Nevjerovatno. Nisam tako nesto ocekivao ni u snu kad sam tek pocinjao pisati blog. Ne da nisam smatrao da moja jedinica i tema ne zasluzuju tu pocast nego zato sto jednostavno nisam mogao vjerovati da ce se stvari tako odvijati.

Hvala vam u ime svih pripadnika mog odreda - zivih i onih koji vise nisu sa nama. Oni su zaista zasluzili ovu pocast.

Kao sto to vec vjerovatno znate ja jubileje na blogu uvijek posvecujum nekome. Ovaj jubilej posvecujem svojim virtuelnim prijateljima-citateljima na ovom blogu.

Posvecujem ga medju ostalim:
srebrenom machiavelli bosancu,
kolegi R iz cete, njegovoj seki iz sa,
drugim kolegama koji su uvijek dobrodosli ovdje kao u svoju kucu (VS3C,771,2ceta,prenj69,...),
umornom, div i blobu,
onom mahi mostarcu sto dobro crta,
onim sto su uzeli nadimke po svojim brigadama (jedan iz mase 101,44,...),
Bosancima-Hrvatima sto me nekad izbijaju iz cipela
ali koji su uvijek dobrodosli kod mene (HVO, baxter, etc...),
dragim gostima iz lijepe Hrvatske,
tetku naravno(SF-SN),
Sandzaklijama-saborcima-komitu (uvijek ste dobrodosli kod ovog Bosanca. Prolijevali ste krv za nas.),
lasti, dariosa, santi, bosanskom srcu,  kamenom, jednom tamo,
pretorijancu, kurtu, reni i katarini, bih. srcu, bih. patrii, IDC-u,
dobrinji, neral, kentu, susjedu/bbop-u, ilidzancu, saborcu,
starom, ibri tekovini, kosevu republici,sudki,roque-u,
cak i onome sikteru, dijaboli, pravoslavnom, bob rocku,
ilidzancu, rainbowu, i. begicu, prenju, jednom tamo, dsk-u,
MOME VELIKOM JARANU (onome sa kojim sam se prije rata naroljao pa smo onako pijani "pecali" uz Miljacku, sto se nismo vidjeli petnaest godina, sto jos cuva pisma iz rata),
corbi,mrz-u, renati, kosevu, zuki kaporu, devizi, borcu sa vlasica, iksu,
visokom,suertu,dobrom, muhadziru,camcu
mojoj majci koja redovno cita, i
svim anonimnim komentatorima koji znaju biti ljudi.

Interakcija sa vama, citanje vasih genijalnih komentara, i vasa vjerna podrska ucinili su me boljim covjekom u ovih zadnjih godinu dana,
pomogli su mi da se pomirim sa mojom prosloscu i ratom.

Povrh svega ostavili se kroz svoje komentare pravo blago na internetu.

(ako sam koga izostavio javite)


Dugo se nisam javljao ali ce to ubrzo da se promijeni.
Spremaju se postovi punom parom.

Vikicev Specijalac o Ponorima Rata
<< 12/2006 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
24252627282930
31


Navigacija Blogom

Linkovi o odredu "Bosna" (Vikicevim)

Izabrani Materijal

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
656347

Powered by Blogger.ba