Vikicev Specijalac o Ponorima Rata

Rat je skupa lekcija. Mnogo naucis ali i previse platis. Ovaj blog je posvecen Odredu Specijalne Policije RMUP "Bosna" (poznatim kao "Vikicevi Specijalci"), herojstvu bosanskog borca i mojim kolegama - Vikicevim specijalcima.

15.11.2006.

Kupus i Meso

Hajde raspakovasmo se. Prava vojnicka spavaonica.
Slicna onoj u Zenici samo znatno cisca, modernija i urednija.
Mislim da je u prostoriji bilo mjesta za jedan
kompletan pjesadijski vod.

Obzirom da su nasi vodovi bilo znatno manji nego klasicni pjesadijski vod
stade nas gotovo pola terena u jednu spavaonicu. 

Nakon raspakivanja i raspremanja dodjose da nam pokazu gdje je rucak.

Rucaaaak!

Ah, ispadose mi oci od gladi. Dobro su se sjetili.

Prodjosmo kroz redove objekata.
Ne mogu da se naucim na kasarnu koja izgleda kao "Marsal Tito" a da je cijela i citava.
Nema rupa od granata, nema izgorenih spavaonica, nema kratera od granata.

Mogu ti reci ovaj 2.korpus ako je suditi po ovoj kasarni je prava sila.
Obucena vojska, naoruzana, sve onako formacijski i po propisu.
Malo dosadno jer sam vise volio nas image kolumbijske mafije ali sam siguran
da bi se vecina boraca prvog korpusa rado nasla ovako utopljena i udomljena u uvozne maskirne uniforme.

Ide trpezarija. Niza zgrada. U njoj sve uglancano i uredno.
Oko nas stolovi. Raja stoje u redu sa tacnama. Prava JNA atmosfera.
Mi ocigledno nismo jedini.
Na ramenima oznake raznih brigada. Ocigledno je da se ovdje sprema neka opsezna
akcija kad je ovakav "izbor" jedinica.

Nailazim na kuhara sa tacnom. Kuhar onako arogantan i mrzovoljan samo
uzima tanjir, sipa baca tanir nazad pred mene. Drugi kuhar dodaje frtalj kruha.

Pogledam u tanjir. Ne mogu vjerovati. Dobro skuhani kupus i gromade
junetine k'o kasikara.

Tajac.

Meso.

Ima vise of dvije godine kako nisam okusio mesa kako treba (ne racunajuci
one mljevene leseve iz humanitarne).

Gledaj Drugog korpusa jaro kako hrani vojsku - kupus, govedina, svjez kruh.
Onako po seljacki skuhano ali valja brata. Sto su junad negdje zaplatila, k'o prije rata ...

Koji je ovo kontrast sa nasom ratnom kuhinjom.

Sta je danas? Riba.
Kakva riba? Ista k'o iz juce. (Mackerel pa preprzen)

Mozes misliti kako su se bosanci oduzamli za ribu. Obzirom da sam vazda volio
ribu na "ribne dane" sam znao pojesti po cetiri porcije.

Sljedeci dan:

Sta je danas? Leca.
Kakao leca? Pleskavica i supa od lece.

Joj mozes misliti vratnickih jalijasa naviklih na cevape kad udare po leci.
Sjedimo mi tako svi zajedno za stolom a ovi jalijaneri gledaju u lecu
isto k'o da si im pobio svu porodicu.
Jedan od jalijanera (valjda najhrabriji) odluci se da proba
pljeskavicu od lece.

E da mu vidis izraza. Isto k'o da si mu stavio govno u usta pa mora da
ga zvace. Drzi sve na vrh usta i zvace k'o drvo. Dodje mi da mu
pomognem pa da poguram malo nogama da mu lakse prodje.

On ce:

"Jarane dobra ova leca - k'o mozak"

Jasta jarane. Leca majka. Nema sta se nije moglo napraviti od lece - pita, corba/supa, pljeskavice, cevapi, kolaci.
Samo moras naci nekoga ko ce pristati da to sve pojede.
(Ja sam bio jedan od tih. Mogao sam bukvalno jesti drva u ratu.)

Onda dolazi velicanstveni dan:

Sta je danas?
Hagra.

Oho, koji jel' prdo?
Evo ovaj.

Jasta prdo. Sivo-smedji. Raja se naravno jagme.
Ja se onda sjetim onih par brdjana u mojoj spavaonici
pa mi padne mrak na oci.

Sjetim se tako jedne epizode u spavaonici vezane sa ovim grahom prdom.
Bilo je to jedne lijepe Novembarske veceri kad se umorna vojska spremala da spava.
Mene bas onako opalio zimski san, odoh ja prvi u vrecu.
Uvalim se tako u svoju vrecu u majici i dugim gacama i podjem da se grijem da zaspim (spavaonica naravno hladna k'o frizider).

Udje jedan od mojih kolega rutana u spavaonicu.
Niti se skida u nesta za spavanje nego onako pravo u pantolama
i jakni pruzi se na krevet.
Haj nek mu bude, sta je mene briga.

Onda skide svoje postovane cizme.

Aoooj, dragi Tito sta je ovo 'vako.
Isto k'o da me je zapahnuo toplotni udar.
Samo sto udar ne przi od vrucine nego smrada.
 Smrdu mu noge isto k'o da nije skinuo cizme od kako se rodio.
Nekakav memljivi, vlazni smrad istrulog tvora.
Meni sve crvi i povracotina pred ocima od smrada.

Ja zabih nos u vrecu za spavanje - ne mogu izdrzati.

Onda drugi djikan, sto lezi izvaljen preko kreveta prde.
O majko sto rodi takvu guzicu.
Prvo sto puca k'o top, ne znam odakle mu takva snaga.
Drugo sto smrdi k'o otvor. Joj gadosti majko moja, sta me ovo snadje.
Jes' frajer prava ratna sila. Mogao bi samo svojom guzicom pobjediti cetnike.

Kontam u glavi: j#bem ti specijalnu jedinicu i ko me sastavi sa ovim torotanima.
Joj dje me snadjose ovi ovakvi. Mrzim vojsku majku li joj j#bem.

U mojoj me lamentaciji prekide priguseni zvuk "pah". Kad njezan sapat, odusak.

To onaj prvi sto je skinuo cipele da oslobodi svoje otrovne noge sad prde.

Tiho, njezno.

A onda nakon par sekundi nastupi horor koji se ne moze adekvatno rijecima opisati.

Bolan smrad prodre u moje nosnice.

Ne, taj se smrad ne moze opisati rijecima. Zasmrdi tako strahobalno i bolno da u meni samo nastupi tuga i nesreca. Place mi se od bola i teske sudbine.
U bolu pokusavam da zataknem nos u vrecu da neutralisem razarajuci smrad.
Ne pomaze.
Pri obodu vrece nailazim na tracak vlastitog mirisa (after shave).
Zabadam nos, udisem miris.
Jos gore! Mjesa se otrov sa mirisom parfema pa ti se povraca od ljigavog smrada.

Prolaze tako minute, otrov se polako razilazi, prezivio sam.

I onda mi reci da je hagra radost.
(sjetite se samo moje epizode na kamionu kad smo isli preko Igmana)

Vracaju mi se misli na kupus i meso.
Kupus zna isto tako biti zeznut u spavaonici ali je mala maca u porednju
sa pasuljem.

U sljedecem izdanju: Izlazak u grad