Vikicev Specijalac o Ponorima Rata

Rat je skupa lekcija. Mnogo naucis ali i previse platis. Ovaj blog je posvecen Odredu Specijalne Policije RMUP "Bosna" (poznatim kao "Vikicevi Specijalci"), herojstvu bosanskog borca i mojim kolegama - Vikicevim specijalcima.

17.10.2006.

Novi svijet


Ovaj izlazak na teren stvarno je bio potpuno drugaciji od proslog.

Kada smo zadnji put izlazili iz Sarajeva islo se u sitne zimske sate.

Ovaj put izlazili smo kroz tunel u po bijela dana po lijepom vremenu.
Kamionima do Dobrinje do platoa pred tunelom.

Onda u mjesavini civila, vojnika i civilo-vojnika (citaj: svercera) dodjosmo na red da prodjemo. Hvala Bogu pa smo valjda imali takav status da dobijemo prioritet pri prolasku. Nije se jednom dogadjalo armijskim jedinicama da gladni i umorni moraju cekati dok se "logisticki" materijal prevuce u Sarajevo (citaj: roba za prodaju od kojeg je dio prihoda isao nekome na visokom polozaju).

Ovaj put prolazak kroz tunel bio je mala maca.

Na ulasku su nas cekala kolica u koja smo utovarili sav MTS (materijalno-tehnicka sredstva, stari JNA izraz za opremu, municiju i oruzje).

Kroz tunel smo bukvalno protrcali noseci samo licno, lako naoruzanje.

Nije bilo onog paklenog lupanja glavom od potporne grede,
hodanja u polu-cucnju natovaren sa cetrdeset kila opreme,
padanja u blato. Nije bilo one standardne torture kroz koju je svaki
vojni prolaznik do sada prolazio.

Pred izlazom u tunel doceka nas pravo sijelo. Sverceri u crnim koznim jaknama
i maskirnim pantalonama, nane u dimijama, vojnici na dopustu cekaju da udju nazad u Sarajevo, razna roba slozena oko ulaza tunela ceka da bude prevezena.
Prava Katanga.

Mi bez zastoja nastavismo prema Hrasnici. Nasa se komanda nije obazirala
ni na tunel, ni ko je oko tunela ni kakva je Katanga u pitanju.
Ocigledno su imali neki svoj "red letenja" u vidu.

Produzismo pravo u Hrasnicu.
Pjesice, standarnim putem kojim smo zadnji put marsirali po zimi i po noci.
Ovaj put u po' bijela dana.

Hrasnica vrvi. Prolaze kamioni, kombiji, ljudi mile na sve strane.
Ne mogu prepoznati da je ovo ono isto mracno, zatvoreno i smrznuto naselje pod
Igmanom u kojem su nam zavrnuli naftu i u kojem smo zaledjeni u onoj vrazijoj skoli cekali sa neizvjesnoscu gdje ce nas dalje baciti.

Hrasnica je izgledala kao novi svijet. Sve snabdjeveno, radnje se presipaju robom, vojska hoda okolo obucena u najnovije zapadne uniforme, vozila tutnjaju
k'o da im je rafinerija preko brda.

Mi cekamo na prevoz. Punimo boce vodom. Vruce je.
Ja se u Hrasnici nalazim sa nekim poznanicima. Neki su Fikrini udarni vojnici,
neki su logisticari. Poznato je da Fikro zbog blizine Sarajeva i ostalih strateskih vojnih i logistickih lokacija imao izuzetno dobro opremljenu brigadu
ali ovo sto cujem posebno me radova.


Jos od uspostave federacije niko nije bio siguran jel' to stvarno stima ili ne stima. Niko jos nije bio na terenu da potvrdi da je ovo stvarno prekretnica rata. Ono sto cuh ispuni me nadom.

Fikrini koji su prateci razne komandire i delegacije
vec obisli federaciju uzduz i popreko obradovase me.

Saznah da Amerika ozbiljno i uspjesno pritiskuje Hrvate da saradjuju.

Na terenu je jos vladalo nepovjerenje medju jedinicama (sto je nakon onog krvavog rata u kojem sam i ja bio akter potpuno razumljivo).
Vojna saradnja je medjutim stimala.
Hrvati su ulagali svoje najbolje - tehniku, posebno artiljeriju i vezu, komandne
sposobnosti u koordinaciji operacija i obavjestajne elemente.
Armija je ulagala svoje najbolje - bjesomucnu pjesadiju zeljnu osvete.
Srbi su poceli osjecati rezultate te saradnje. Pokrenute se prve zdruzene operacije i prvi rezultati nagovjestavali su da Srbi nisu imali adekvatan odgovor za ovakvu novu vojnih snagu.
 
U Bosnu je pocela ulaziti ratna oprema. Ne ona standardna, jedva prosvercovana
od Hrvata izmoljena oprema koja se sastojala od par puskica i mitraljeza nego ozbiljna ratna oprema koju su u Bosnu upumpavali nasi istinski saveznici uz podrsku naseg najjaceg zastitnika - Klintonove Amerike.
 
Sad znam da je to sve bio dio plana. Hrvatima su Amerikanci obecali tehnicku pomoc, povlasteni vojni status i odrijesene ruke pod uslovom da ovi nama
pruze potrebnu pomoc i da otvore svoje luke i aerodrome za prebacivanje
vojne pomoci.
 
Pricao mi je tako Fikrin logisticar kako je on na stolu sada bas imao "ponudu" robe.
Na stolu mu je bio katalog sa TOW 2 ili 3 ne sjecam se tacno i drugim najsavremenijim raketama.
U pitanju je samo bilo izabrati opremu sa napovoljnijim omjerom cijene i efikasnosti.

Oh, to sam volio cuti. Poezija za moje usi - TOW, Strijele, Milan ...
Znam sam dobro njihove mogucnosti i koliko nam je takvo oruzje trebalo.

Znam kako su se cetnici busali u prsa, a nasi mahalasi to jos vise potpirivali,
kako osamdesetcetvortku ne moze nista od nasih sredstava unistiti.
Ni RB, ni OSA, ni Zolja pa cak ni Maljutka. (Maljutke su inace bile nafuravane kao da su fotonski torpedo. Ta fama o Maljutkama datirala je jos iz davnog Izraelsko-Arapskog rata kad su Egipcani na veliko iznenadjenje Maljutkama izbacili iz stroja masu izraelskih tenkova.
To ja bilo jako davno. Danas je "Maljutka" bila prilicno zastarjela, najefikasnija protiv transportera i slabije zasticenih T-55.
Osamdesetcetvorka, cak i samo sa lakom gumenom prevlakom mogla je izdrzati Maljutku.

Ja, ja, mogla je izdrzati Maljutku ali ne i "Strijelu", Milan ili TOW-2/3.
Ove su moderne protivoklopne rakete imale visestepene bojeve glave
sa izvucenim upaljacem tako da su bez problema probijale ne samo
slojeviti nego i reaktivni oklop debljine i do jednog metra.  

Kakvo je to recimo slatko iznenadjenje bilo na koridoru kada je Gradac, kao jedno od najvaznijih uporista u BiH, medju prvima dobio ove najnovije rakete
na domacem "trzistu". Pola oficira JNA nije znala ni izgovoriti njihovo ime
kako treba a oni ratom napaceni polu-naoruzani nahandreni jadnici odjednom su u svoj arsenal poceli primati ove najsavremenije "harpune".

Sjecam se pricao mi o tome jedan protivoklopnjak sa tog ratista.
Cetnici su znali da nasi tamo imaju Ose, Maljutke pa i kojeg Fagota (Spigota).
Naucili su se stititi od tih raketa, imali su dobru zastitu. Na tom ratistu  napadale su njihove najelitnije oklopne jedince koje su iz Banjaluke i Srbije opremane najboljom opremom i najboljim tenkovima.

Tako su u napad sada kretali tenkovima oblozenim dodatnim celicnim plocama
koje bi aktivirale kumulativno punjenje prije nego sto bi raketa udarila u sam
oklop i tako prerano rasprsivali kumulativni mlaz. Jos bi oklop oblagali
gumama i tartanom koji bi dodatno razblazivao kumulativno dejstvo.
Ovakvi tenkovi bili su nedodirljivi za oruzje koje smo mi imali.
Pretovareni i spori, sa ogranicenom vidljivoscu bili bi laka meta
za oruzje koje mi nismo imali.

Da, za ono oruzje sto smo samo mogli sanjati prije nego sto su proradili putevi kroz Hercegovinu, pa do Ploca, Rijeke, Splita gdje su mogli slijetati avioni i doplovljavati brodovi nasih saveznika koji su se godinama pripremali da pomognu malom Davidu da vrati Golijatu i da ga jos pri tome onako za raju spuca koljenom u jaja.

A kad su dosle rakete ...

Sjecam se price o toj nezaboravnoj epizodi. Mozda je to sve samo bila prica
ali cu je ispricati kako sam je cuo od onih koji su bili tamo.
Mozda je to sve bila prica (koju sam otvorenih usta gladno upijao i pamtio svaki detalj) ali joj u korist govori cinjenica da
"sa Gradačca bijele kule, Zmaja od Bosne"
zastava sa "sest liljana vezenih u zlatu" nikad nije skinuta.

Kaze momak da su u rano jutro primjetili pokret njihovih oklopnih snaga.
Tutnjavu, crni dim tenkovskih izduvnih gasova koji kuljaju iz tenka kad ovaj prelazi u napadno nastupanje.

Cetnici su poceli tuci po njihovim dobro utvrdjenim linijama vrlo teskim paketom sto je bio standard za koridorsko ratiste - "ognjevima", "norama", 155-icama.
Onda su navrli oklopom - ojacanom oklopno mehanizovanom cetom:
osamdesetcetvorkama, pedesetpeticama, bevepeovima i pragama.
Dobro zasticenim i dodatno ojacanim oklopom specijalno pripremljenim da izdrzi
"ubode" osa i zolja.

Ovaj napad koji je u svakom pogledu treba biti zastrasujuci prosao je drugacije
nego bilo koji do tada.

Umjesto bjesomucne vatre tenkova po nasim polozajima, pakao zavlada na njihovoj strani.


Jedna po jedna letjele su kupole tesko ostecenih tenkova, transporteri su nestajali u plamenu. Iz poljane, dizali su se stubovi dima iz unistenih oklopnjaka.

Iz sumaraka i sa blagih, travom zasticenih nasipa posade modernih
navodjenih protivoklopnih raketa trece generacije bukvalno su razarale ovu
tesku oklopno-mehanizovanu cetu kad divljac za odstrijel.

Za rakete trece generacije zavareni, tartanom pojacani oklop nije predstavljao nikakav izazov. Svaka raketa imala je izvuceni upaljac koji bi prvo aktivirao kumulativno pred-punjenje koje je sa lakocom probijalo vanjski oklop sacinjen od zavarenih ploca, guma i tartana.
(U stvari prava svrha ovog predpunjenja bila je da aktivira reaktivni oklop i tako eliminise tu mocnu zastitu ovako opremljenog tenka.)

Celik i tartan koji su uglavnom koristeni u svrhu dodatne zastite
bili su sasa za ovakvu tandemsku, vise-stepensku bojevu glavu.
U djelicu sekunde, nakon aktiviranja pred-punjenja aktivirala bi se
i glavna bojeva glava, njeno kumulativno punjenje.
Svrha izvucenog upaljaca bila je da pomogne da se formira jak kumulativni mlaz
iz glavne bojeve glave znatno prije nego sto bi ova dosla u dodir sa oklopom.

Kumulativni mlaz usijanog metala zabijao se u za moderne standarde
relativno slabo tijelo ovih oklopnjaka, ulazio u kupolu,
tijelo tenka ili motor i tamo izazivao paklenu stetu koja bi
tenkove i njihovu posadu trenutno izbacivala iz stroja cesto uz spektakularne
efekte visetonske kupole koja je letjela u zrak ili usijanog mlaza aktivirane municije koji je kuljao kroz otvor komandnog mjesta.  

Ovo je bio zadnji veliki pokusaj proboja oklopnog sredstvima. Od tog dana
Srbi su odlucili da cuvaju zauzeto umjesto da grabe dalje.
Rakete su imale prilicno ubjedljiv efekat na tok rata na tom ratistu.

Osjecao sam se odlicno znajuci sa su protivoklopne posade na Igmanu i Sarajevskom polju sa hrasnicke strane sada posjedovale ove rakete.
Znao sam takodje i da ovo oruzje sada ulazi u Sarajevo (sto sam kasnije i potvrdio sa Izvrsnog Vijeca jer su nasi "isprabali" ove rakete po ukopanim
Gvozdikama oko Vraca i podnozja Trebevica).

Znao sam da je doslo novo doba.

...

U Hrasnicu dodje mali kamion po nas. Kad vidjeh ovaj kamion prvo pomislih da
se neko sa nama zaj#bava.
Kako ces zgurati osamedesetak glavonja u ovog malog tamica? Cime, bagerom?

Onda nam rekose da je taj kamion samo za MTS.
Na Igman, bar na ovaj dio direktno iznad Hrasnice uzverati cemo se pjesice
da izbjegnemo put i visoki rizik od direktnog pogotka koji voznja kamionom uz tu opasnu cestu nosi.

Pred nama stajase uspon strmom stazom usjecenom uz planinu koja me podsjeti na prosjek za ski lift osim sto mi se ovaj uspon cinio devedeset stepeni strm.
Srecom bez puno opreme, uspon bi nesto laksi nego sto sam ocekivao.
Samo na par mjesta morao sam se hvatati za korijenje da se ne svaljutam
nazad u Hrasnicu. Negdje pri vrhu staze uspon postade tako strm da mi se cinilo
mi je zemlja pred licem, ne ispod mene. Dzaba ti sva alpinisticka obuka, hvataj se granja i rupa u zemlji. (Ne mogu reci, obuka je ipak bila dobra. I danas se sjetim alpinisticke mudrosti (valjda Gafine) i kako se za dobro veranje uvijek moraju traziti pozicije gdje imas oslonac na tri ektremiteta.)

Na jednom dijelu staze zastah da se malo odmorim.

Pogledah iza sebe.

Kakav pogled!

Pred mojim ocima, sa podnozja Igmana, puklo Sarajevo.

Rasprostrlo se kao cilim preko dolina i brda.

Sarajevsko polje, aerodrom, Dobrinja, Lukavica, Mojmilo, Vraca.
U daljini se vidi uze Sarajevo, Hum, Kosevo, obronci Trebevica,
Starog Grada sve do Faletica.

Samo jedna misao pri pameti - kakav lijep grad.

Cini se cijelo. Ne vide se rane i oziljci, ne vide se linije razdvajanje.

Kao da nije rat.

Kakva steta!

Misle mi prekinu boja moja cuturice iz koje sam cugao vodu.
U krpu umotana, vojna SMB cuturica.
Ih, kako nije rat! Tek je poceo cini se.

Jos malo uspona pa izadjosmo na plato.
Nekima dusa u nosu.
Ja sam bio u redu.
Nisam puno nosio.

Tu nas cekaju kamioni. Pocinje sljedeca etapa puta.

U sljedecem izdanju: Neprijatelj-prijatelj

Vikicev Specijalac o Ponorima Rata
<< 10/2006 >>
nedponutosricetpetsub
01020304050607
08091011121314
15161718192021
22232425262728
293031


Navigacija Blogom

Linkovi o odredu "Bosna" (Vikicevim)

Izabrani Materijal

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
693528

Powered by Blogger.ba