Vikicev Specijalac o Ponorima Rata

Rat je skupa lekcija. Mnogo naucis ali i previse platis. Ovaj blog je posvecen Odredu Specijalne Policije RMUP "Bosna" (poznatim kao "Vikicevi Specijalci"), herojstvu bosanskog borca i mojim kolegama - Vikicevim specijalcima.

29.08.2006.

Kratak zivot regruta


Onda je dosla noc.

Noc za koju nisam znao da li vodi u jos gori dan ili u kojoj smo trebali placati za gubitke koje smo im mozda nanijeli protekli dan.
Kazem mozda jer nikada nisam u popunosti saznao sta se uistinu i u cijelini dogodilo prethodnog dana na frontu kad je pucala linija.
U haosu Azickog ratista izpresjecanog pjesadijskom i tenkovskom vatrom covjek cesto nije znao sta se dogadja ni
dvadesetak metara od vlastitog polozaja a kamoli na cijelom ratistu.

Te noci stavljeni smo u najvisu pripravnost. Svi pod oruzjem, natruntani k'o bumbari da izdrzimo ostri Sarajevski nocni minus cekali smo
naredjenje da se rasporedimo.

Onda je dosla borbena uzbuna - ocekivao se napad pa smo presli u rovove.

U ledenim rovovima docekala nas je kisa granata koje se zestoko odjekivale po zaledjenoj zemlji. Iznad glava sjevali su svjetleci meci te topovska vatra iz Prage sto je tukla iz pravca "Energoinvesta".

U dubini su se ponovi culi prijeteci zvuci tenkova i transportera.

Tenk je u gotovo redovnim intervalima negdje iz dubine
tukao po silosu ili po dubini naseg polozaja.
Na trenutak bi samo vidio mali bljesak, popracen jakom detonacijom, onda kratko sistanje a onda bljestavo svjetlo negdje lijevo ili desno od nas.

Svjetlo bi popratilo lupetanje gelera i komada odvaljene gradje po crijepovima i zaledjenoj zemlji oko nas. Kao da pada grad ...

Sjedili smo tako u rovu, mrzli se i cekali da "primimo" napad.
Minobacacke granate su nas neumorno tukle. Cini mi se da su
jace tukli prostor koji je cuvala Armija.
Zasto su ovako tukli to niko nije mogao reci.
To je bilo valjda ono sto je Mladic zvao artiljerijsko osmatranje,
da nam "razvuce pamet".
Mozda su artiljerijom otvarali prostor,
mozda su se svetili za gubitke, a mozda su nas zavaravali
i spremali napad na prostor na koji nisu toliko tukli.

Cula se takodje rafalna paljba.
Par nasih je ispaljivalo tromblone prema njihovim polozajima
da ih omete ako se u medjuvremnu pocnu prebacivati na liniju razvoja.

Ja sam osmatrao polozaj ispred sebe i ocekivao da ugledam njihove figure.
Tih dana jos nisam znao da oni nikada ne napadaju nocu ... prerizicno za njih.

...

Noc je prosla u iscekivanju novog napada koji se nikada ne dogodi.
Jutro nas je zateklo smrznute, gladne i zive.

Docepao sam se nase isturene baze nevjerujuci da je moguce da sam ponovo
u toplom i da ima hrane na raspolaganju.
Najukusniji krekeri, najukusniji sir i najukusniji
kikiriki puter iz lunch paketa.

...

U bazi nas je posjetio jedan od komandira Armijske jedinice koja kao i mi dodje iz grada na ispomoc nasim suborcima.

Pricali smo o jucerasnjem danu i pokusavasmo da uspostavimo kompletnu sliku sta se u sustini juce dogodilo.
Pokusavali smo da povezemo dogadjaje.

Od njega takodje cuh o potresnom dogadjaju vezanom za mladica kojeg sam poznavao od malih nogu.

Sjecam se ovog momka s pocetka rata.
Jos se tih dana igrao sa djecom iz ulice.
Bio je neobicno zreo za svoj uzrast ali u sustini jos uvijek dijete,
pogotovo kad gledam na to sve iz ove sadasnje perspektive petnaest godina kasnije.
Bio je iz jako dobre sarajevske porodice i od obrazovanih roditelja.
Roditelji su mu bili pitomi sarajevski Hrvati neoptereceni politikom i nacijom.
Krstili su sina, isli ponekad na misu ali kad je poceo rat drzali
su se podalje od zapjenjenih nacionalista i novopecenih katolika.
Oni su bili jednostavni ljudi posveceni porastanju svog jedinog sina.

Na njihovu nesrecu sin im je dosegao regrutski uzrast pocetkom rata.
On je bio u jednoj od prvih grupa koja je u ratu dobila zvanican vojni poziv za odsluzenje vojnog roka u ratnim okolnostima.
Obzirom da njegovi bezazleni roditelji nisu imali stelu da namjeste sinu sluzenje u recimo protivvazdusnoj odbrani 1. korpusa ili vatrogascima ovaj je mladic sa grupom slicnih
nezasticenih momamka rasporedjen u jedinicu po volji
i potrebama korpusa.

Na moje veliko iznenadjenje, nakon sto je ova grupa vojnika prosla regularnu pa onda i (odlicnu) specijalisticku pjesadijsku obuku u kasarni "Marsal Tito" rasporedjeni su u udarnu borbenu
jedinicu koju su u slengu zvali "sehitskom".
"Sehitske" jedinice, za razliku od drugih slicnih jurisnih jedinica,
slali su u akcije u kojima su visoki gubici bili ocekivani i gotovo neizbjezni.
(Da ne bi ko mislio da je ovaj momak bio zavaljen jer je bio Hrvat:
u toj jedinici sastav je uglavnom odgovarao etnickoj slici ratnog Sarajeva.
Tu su se borili ili dobrovoljci koji na pocetku rata nisu znali na sta ce ta jedinica izaci ili regruti bez stele kao sto je bio ovaj momak).

On je naravno bio jako ponosan na svoj borbeni raspored.
Pripadao je onom malom procentu boraca koji su citavu boracku karijeru trebali provesti u direktnoj borbi opremljeni i
obuceni za najzahtijevnija dejstva.

Te veceri u Azicima ovi su momci, kao i mi, dosli na ispomoc
te rasporedjeni u rovove da tamo docekaju cetnicki napad.
Pjesadijski se napad kao sto rekoh nikada nije dogodio.
Umjesto napada cetnici su zasuli minobacackim granatama po rovovima sveteci se za predjasnji dan.

Jedna od granata pala je direktno u rov koji je drzao moj mladi komsija.
Granata ga nije na mjestu ubila nego ga je tesko ranila otkinuvsi mu obadvije ruke u ramenu.

Krljvu sikcuci iz osakacenog tijela umro je par trenutaka
kasnije na rukama svojih kolega.

U sljedecem izdanju: Optuzujem

Vikicev Specijalac o Ponorima Rata
<< 08/2006 >>
nedponutosricetpetsub
0102030405
06070809101112
13141516171819
20212223242526
2728293031


Navigacija Blogom

Linkovi o odredu "Bosna" (Vikicevim)

Izabrani Materijal

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
693530

Powered by Blogger.ba