Vikicev Specijalac o Ponorima Rata

Rat je skupa lekcija. Mnogo naucis ali i previse platis. Ovaj blog je posvecen Odredu Specijalne Policije RMUP "Bosna" (poznatim kao "Vikicevi Specijalci"), herojstvu bosanskog borca i mojim kolegama - Vikicevim specijalcima.

16.07.2006.

Flashback zima '92/93

Sjecam se kako sam poslije rata pricao sa nekim stranim vojnicima
i kako su mi oni opisivali njihove opasnije akcije.

Oklopna pratnja, artiljerijska podrska, helikopteri.

Sistem veze, pun ruksak municije i granata, laserski nisani,
nocni uredjaju, satelitski sistemi veze.

Napada se neprijateljski komandni centar. Prvo ide nevidljivi
sa par laserski navodjenih bombi, pa onda lovac-jurnik sa jos kojom za direktnu podrsku.

Pa onda kad se "razidje prasina" ide se u zauzimanje.
Ako zapne iza ledja je helikopter.

Ake ne zapne onda ce se "pocistiti"
neprijateljska pjesadija.


Da to je pjesadijska akcija, ali ni nalik na rat kakav smo mi ratovali.


Vecina ljudi koji nisu bili u ratu sa nama borcima Armije BiH i MUP-a na
kljucnim ratistima u ranim danima rata kada nije bilo ni opreme ni oruzja
nema predstave kakvim se nadcovjecanskim naporom branilo Sarajevo ...





Kako sam razmisljao o zimi provedenoj na viteskom
ratistu kroz glavu mi je stalno prolazio sada relativno smireni front u Azicima i teska zima '92/'93 kada smo se svi borili da sacuvamo svaki pedalj tog ugrozenog ratista.


Ono sto mi je od svega ostalo u sjecanju sa Azica je osjecaj
potpune nemoci.

Zamislite najvecu zavalu u kojoj se covjek moze u ratu naci.

E tako, pa jos malo gore.

Svako je ratiste u Sarajevu bilo grozno na svoj nacin.

Na jevrejskom groblju su se u pocetku rata vodile borbe
gotovo prsa u prsa.

Na Dobrinji su snage mjesecima bile u potpunom okruzenju,
bez dovoljno municije, pod stalnom vatrom i oklopno-pjesadijskim napadima.

Zuc je za vrijeme cetnickih ofanziva bila bombardovana danima i bez bez prestanka. Rovovi su znali biti raskopani od granatiranja.

...

Problem stupsko-azickog fronta bio je da se tamo sve to
na poseban nacin sastavilo.

Sjecam se jedne nocne "posjete" tom frontu
(jer je po danu bilo opasno prilaziti polozaju).

Golf nas je u suludo brzoj voznji, da izbjegne mogucu vatru iz Nedjarica, prevezao preko opustosenih ulica oko Alipasinog i "Zore" do prilaza Stupu.

Onda se kao oprezna zvijer lagano privukao logistickoj bazi koja je bila zadnja sigurna tacka za prebacivanje na azicki front.

Zgrada u mraku, pokrivena velikim betonskim plocama da je zastite od stalnog bombardovanja minobacacima i haubicama iz Nedjarica, Ilidje, Rajlovca, ...
Nebo iznad baze tamno sivo, povremeno obasjano, kao da sijeva.
Da sijeva, ali od granata koje padaju po liniji pred nama.

Uvijek kad bih usao u tu bazu zavidio bih ljudima koji su u njoj sluzili.
Oni su radili tek na rubu provalije u koju smo mi morali bacati.


Iz baze se moralo ici pjesice paralelno sa prugom jer je daljnja voznja bila previse opasna. Ta cesta je sa jedne strane bila je na oku strijelaca iz
pravca Rajlovca I Dogloda a sa druge strane - preko puta ceste i pruge mogli su nas cuti cetnici iz Nedjarica kojima bi to bio dobar povod da bace koju minobacacku granatu.

Cesta je bila siroka, dobro osvjetljena mjesecinom.
Morali smo se kretati brzo i u siroko razudjenoj koloni
jer bi samo jedna granata na tako otvorenom
prostoru bila dovoljna da podere citav vod.

Nasi polozaji u Azicima bili su veoma nepovoljni.
Drzali smo klin koji je sa lijeve strane imao rijeku, prugu i Nedjarice.
Sa prednje strane imao si njihove polozaje naslagane po dubini od Otesa, Energoinvesta ...
Sa desne strane oni su drzali razudjena naselja i
ravnicu odakle su mogli tuci kako su htjeli.

Moja jedinica, vecinom momci iz druge cete,
drzala je sami vrh fronta na krajnjem desnom uglu -
najdalji polozaj od relativne sigurnosti pozadine.

Polozajima se prilazilo kroz lunapark transeja, prolaza izmedju kuca, slabasnih zaklona od spere i tenkovskim granatama iskopanih rupa u kucuma.

Momci iz nase jedinice bili su smjesteni u poluzaklonjenoj kuci.
Nasa je vojska inace birala kuce koje se nisu mogle vidjeti sa prednjih srpskih polozaja
jer ako se kuca mogla vidjeti sa njihovih polozaja
znao si da ce ta prije ili poslije 'popiti' koju tenkovsku granatu.

Azici su u to doba bili kriminalno ukopani. Plitki, siroki rovovi nasumice
poredani bez nekog stvarnog plana.
Cinilo se da se niko nije udostojio da izplanira kako da se
najbolje postave ili kako da se najbolje zastite linije
i vojnici na ovom tesko ugrozenom ratistu gjde je
vojska glavom placala gotovo svaki dan.

Osjecao sam se u Azicima kao da to ratiste nema "babu".
Stari grad branjen lokalnim stanovnistvom, jalijasima,
mahalasima, i u borbi ogrezlim zelenim beretkama ukopavao se
i utvrdjivao do te mjere da su linije na Trebevicu postale
neprobojne.
Takodje na Zuci, Dobrinji, Hrasnom Brdu i Sokolju.

Ovdje u Azicima linije su branili momci iz Novog Grada i Novog Sarajeva,

Branili su se najbolje kako su mogli ali oni iznad njih cini mi
se nisu pridavali jednaku paznju organizaciji odbrane kako su to cinili drugi komandiri.

A kada bi krenuo napad svi bi se mi sjetili koliko je paznje posveceno odbrani Azica.

U narednim postovima zajedno cemo vratiti vrijeme trinaest godina unazad da po stoti put ili po prvi put prozivimo zvuke, mirise i osjecaje bosanskog vojnika koji se tih hladnih dana mrznuo u zaledjenim rovovima pod kisom granta i metaka i pod stalnom prijetnjom nemilosrdne ofanzive.

U sljedecem izdanju: Dva okvira protiv dva tenka

Vikicev Specijalac o Ponorima Rata
<< 07/2006 >>
nedponutosricetpetsub
01
02030405060708
09101112131415
16171819202122
23242526272829
3031


Navigacija Blogom

Linkovi o odredu "Bosna" (Vikicevim)

Izabrani Materijal

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
693530

Powered by Blogger.ba