Vikicev Specijalac o Ponorima Rata

Rat je skupa lekcija. Mnogo naucis ali i previse platis. Ovaj blog je posvecen Odredu Specijalne Policije RMUP "Bosna" (poznatim kao "Vikicevi Specijalci"), herojstvu bosanskog borca i mojim kolegama - Vikicevim specijalcima.

28.07.2009.

Srbi, Poturice i Genetika

Kaze jedan komentator iz susjedne Srbije kako sam ja valjda ili Hrvat ili Poturceni Srbin. Kako god okrenes mora da sam Srbin jer su Hrvati pravoslavni Srbi. Ako sam Turcin onda sam Poturceni Srbin. Hmmm. Jel' to bas ide tako. Cini se onda da bi mi onda pradjeda trebao biti Hogar Strasni. A evo kako ta jednacina ide dalje .
Izvor: iGenea

19.08.2008.

Radovane, Radovane, zemlja ti se radovala

"Pade" i Karadzic.

Sa jedne strane drago mi je jer ce svi oni prepotentni
i arogantni idioti iz tzv. Republike Srpske koji su se
kleli u Karadjica i njegove ideje sada vidjeti svog idola
iza resetaka, osisanog i obrijanog po zatvorskom receptu.

Kraj jedne ideje, kraj jedne ludosti, kraj mitova i legendi,
kraj "mi i Rusi", kraj snova zasnovanih na krvi preklanih vratova,
kricima silovanih zena i vapaju djece.

Sa druge strane nema mi za sta biti drago. Nece ovaj
rascupani ego-manijak i nacionalisticki fanatik pomoci
sudjenjem i svojom zatvorskom kaznom desetinama hiljada
napacenih, izmucenih, ponizenih i unistenih ljudskih dusa.

Pomoglo bi bar malo da mu u lice pljune neko iz tzv. Republike
Srpske kao sto je Nijemac nedavno odsjekao Hitlerovoj lutci glavu.

Ako se pitate zasto sam ovako ozlojedjen, podsjetite se ovdje.

12.04.2008.

Srbija je izgubila rat

Pozdrav dragi citaoci.

Procitajte molim vas zanimljivu o ohrabrujucu analizu polozaja Srbije i strategije izolacije od strane zapadnih zemalja, prventstveno USA.

Rat je zavrsen, a Srbija je izgubila

Sad je na nama da ne dopustimo da se ova paljansko-banjalucka podgrupa u BiH u potpunosti izolira i pacificira.

Cujemo se ponovo.

24.08.2007.

Nastavlja se uskoro

Evo me nazad. Spremam sljedeci post da nastavim gdje sam stao.

Pozdrav svima.

13.05.2007.

Ziv sam

Oteo me posao evo vec nekoliko mjeseci ali obecavam povratak u narednih sedam dana.

Ako nista napisati cu koliko je moguce u narednih par mjeseci a onda cemo se pozdraviti dragi moji prijatelji.

14.03.2007.

Rasulo


Tisina.

Lisce lagano sumi na proljetnom vjetru.
Nista se drugo ne cuje osim povremenog prigusenog
zveketa opreme ili dosaptavanja.

Utisa se ratiste kao da se nikad nista nije dogodilo.

Ponovo mi prolaze kroz glavu recenice
koje sam procitao u cuvenoj americkoj knjizi
o teoriji ratovanja "Covjek pod vatrom".

Tisina, tisina, tisina.

Onda se cuje zvuk lopate.

Nastavlja se ukopavanje.

Ja uzimam malo vode da pokvasim usta suha od nervoze.
Gladan nisam.
Nervoza mi kao i uvijek potisnula apetit.

Naslanjam se na drvo da se odmorim.
Zatvaram oci i slusam sumu.
Kroz kapke mi prodire svjetlost.
Odmaram se.
Prolazi tjeskoba.

Nastavljam da kopam.
Nadam se da cemo imati prilike da se ukopamo kako treba.
Znam da ce svaki napad biti jaci i jaci i da ce
sto se vise budemo branili oni vise gruhati.
Znam kako je bilo na Zuci, kako je bilo u Azicima,
kako je bilo na Igmanu i kako je bilo na svakom
rejonu koji smo odlucno branili a oni odlucno trebali.

Slike:

Jedan nosi torbu punu cuturica i gubi se iz vida.

Drugi se sa mitraljezom prebacuje se prema vrhu kote.

Dvojica pricaju i pokazuju prema njihovoj teritoriji.

Z.M., zamjenik komandira jednog od
vodova prica o onome sto je vidio.


...

Opet kao nozem prereza zvuk mitraljeza.
Jednog mitraljeza, mozda dva, tri, ko ce ga znati.

Saginjem se instinktivno u moj rov.
Svidja mi se kako sam ga iskopao.
Cini mi se da ce me zastiti od ove vatre.
Mitraljezi deru po nama.

Izgleda ih ima dosta.
Gledam oko sebe i vidim kolege kako se bacaju u rovove.
Jedan se dere "drzi ovaj pravac na oku, ovuda ce
napasti."

Ja drzim cestar na oku a u usima mi zuji od uzbudjenja.
Usta su mi ponovo suha.

Pred sobom opet vidim kako mitraljez sisa granje.
Gledam u cestar, ocekujem figure. Pred ocima mi nisan.
Samo vidim grmlje ispred sebe i tamne obrise nisana.
Hladna i vlazna zemlja mi hladi grudi i butine;
mirise mi u nosu na svjeze iskopanu zemlju i pokidano korijenje.

Pred ocima mi ore mitraljez.
Prsti kamenje i zemlja.
Pitam se je li me vidio.
Pitam se jesam li zakovan vatrom i
hocu li mocu dejstvovati ako mi ispadnu pred oci.

Osjecam da hocu.

To me smiruje.

Onda mi opet dolaze mracne misli.

Sta ako mi neko podje prilaziti s ledja.

Ma ne moze biti, strmo je i nasi tu stranu vide.

A sta ako nam pridju sa boka?

Mitraljezi mi ne daju da dugo razmisljam.

Siluju mi usi zvukom.

Ja samo sjedim i bez obzira sto u dusi gorim
drzim onaj sumarak na nisanu.


O onda cujem buku, glasove.

Dolaze?

Dolaze sa strane?

Sa boka?

O ne, upravo ono od cega sam najvise strepio.

Cujem ponovo viku, dozivanje.

Ne micem glavu sa kundaka ali krajickom oka
potpuno na desno vidim samo obrise jednog
ili dvojice vojnika kao nam promakose gotovo iza ledja.

Ne mogu da pucam jer znam da je tamo bila grupa iz armije.
Strah me je da bih mogao njih greskom povaljati.

Rukama pokazujem jednom od vodje grupa da gleda tamo.
On me glupan gleda sa podozrenjem.
Valjda misli da se ja prepao.

Ja mu namjerno napravim mrsku facu da zna da
me nije strah nego da je nesto u pitanju.

Djaba. On ne konta.
A ona dvojica sto sam ih ja spazio
i ko zna koliko jos su vec promakli.

Mitraljezi i nasi i njihovi sada oru bukvalno
po duzini linije.

Ja ne vidim nikoga. Necu da pucam u prazno.

U jedinici su inace bile dvije vrste specijalaca -
jedni brzi na obaracu sto vole da rokaju
i drugi sto vole da prvo navuku neprijatelja pa da onda raspale.
Ja sam bio u ovoj drugoj kategoriji.

Obuka me je naucila da je svaki
hitac u prazno signal neprijatelju gdje sam
i sta imam. Toga sam se i pridrzavao.
Pucaj samo ako sta vidis - ako znas zasigurno
odakle dolazi vatra ili ako komandir naredi zastitnu vatru.

Oni sto vole da rokaju imali su drugu filozofiju.
Pucaj da im pokazes zube.
Pucaj da im pokazes da ih cekamo na "noz" i da imamo "svega".

Cetnici su uvijek racunali da idu na golu i bosu
armiju i da ih u rovovima ceka izglednjela i iscrepljena,
papovkama i tandzarama naoruzana vojska koja.

Zato su ovi moji, "brzi na obaracu" voljeli da im sastave par
tromblona svako malo i da im saspu par rafala
iz naseg arsenala.

Iskreno, ovo je bio jedan primjer gdje vojne knjige
i nauka nisu imale kompletan odgovor sta treba raditi.
Naucih da je i jedan i drugi pristup
imao prednosti i da su ili jedan, ili drugi ili
obadva pristupa imali svoju dobru primjenu
u razlicitim situacijama (Igman, Zuc, Vitez, ...)



Uskoprcamo smo se.
Ne znamo vise tacno sta se dogadja.

Sa nelagodom osjecam da vatra vise ne dolazi samo
ispod nas nego cini mi se i sa strane.

Pokusavao sam da iz glave odagnam zastrasujucu
rijec - okruzenje.

Onda i bez mog trazenja dodje vijest.

Pali smo u okruzenje.

Cetnici su uspjeli istjerati Armiju sa naseg
boka i sad su nas fakticki stavili u gotovo potpuno okruzenje.
Sa lijeve strane je ponor i minsko polje,
ispred nas oni, sa desne strane oni
a s ledja ogromno, kilometarsko minsko polje i
brisani prostor.

Kriza!
 
Kroz glavu mi prolaze najcrnje misli:
Zaglavljivanje u minskom polju ili na ovoj usranoj koti.
Ranjen, raznesene noge puzam u krvi.
Zarobljavaju me.
Muce me. Rezu mi ruke, noge, kopaju oci kao onom momku na Zuci.
Znas sta su oni u stanju da urade sa zarobljenicima.
 
Jos sam mlad.

Necu da umrem. Necu da me zarobe.

Ne mogu da vjerujem da su mi napokon dohakali.

Je li ovo kraj?

Gledam u lica drugih da se ohrabrim.
Vidim iste reakcije zebnje.

Cudesno, zebnja u ocima drugih me hrabri.

Sjecam se rijeci mog dobrog druga M i kolege iz jedinice
"Nema samoubistva i predaje jarane.
Ja cu da rokam dok mi se mrda mali prst na ruci."

Ohrabrujem se tim rijecima.
(I dan danas se sjetim tih rijeci.
Hrabre me kad upadnem u nevolju ili u krizu.)

Nema predaje! Boriti se dok disem!

Vidim onog jednog naseg mitraljesca kako se spusta niz
kotu sa ustima mitrljeza prema zemlji.

Kakava steta.

Tako mocno oruzje a on ga ovako klatara i to po dubini okruzenja.

Ja mu prilazim i hocu da preuzmem oruzje i da ga izvedem na celo
okruzenja da podrzavam izvlacenje.

On se buni; vidim da se prepao.
Mene sad njegov strah iritira.
Psujem ga i hocu da mu otmem oruzje da ga ja koristim.

On se buni. Ne da.

Derem se na njega:

"Sta places onda. Idi prema njima i pokrivaj izvlacenje."
 
Na polozaju nize od nas vidim grupu kolega koji su vec poceli da se organizuju.
Oni ce da ostanu licem prema neprijatelju da pokrivaju izvlacenje drugih.

Ukupno mozda desetak, dvadesetak ljudi.

Vidim iza drveta jednog od onih vjecitih svalera kako stisce pusku i gleda ispred sebe.

Divim mu se.

Taj se nikad nije busao u prsa nikakvim glupostima.
On je ganjao zenske ali je to radio na svoj racun.
Nije puno pricao o tome i nije davio k'o oni drugi "trofej"
svaleri koji su mi samo isli na zivce.
Ovaj je samo gledao svoj posao.

Nije puno ni pricao o oruzju,
nije se furao niti je djelovao da ga rat i ratni
posao uopste zanimaju. Nikad nije nosao uniformu po gradu osim kad je
bio direktno na terenu. 

A eno ga sada stao medju prvim da podrzava izvlacenje.
(podrzavati izvlacenje znaci ostati zadnji i vatrom pokrivati
neprijatelja dok se ostatak jedince ne izvuce.
Ova bi grupa pokupila sav belaj na sebe ako bi sta krenulo na zlo)

Ja ohrabren ovom grupom odlucih da ostanem i da preuzmem na sebe jedan prostor
i da ga pokrivam. Imao sam oruzje koje je kako tako moglo pomoci.

Onda me opet malo spopadose pogresne misli. O moj prokleti mozak koji
uvijek radi, smislja i analizira razne kombinacije.

Pada mrak.

Nemamo vodica za minsko polje.

U okruzenju smo.

Nismo u rovovima.

Ako nas sada napadnu artiljerijom napraviti ce nam pravi belaj ...




U sljedecem nastavku: Bez vodica

01.03.2007.

"Ovo nas 'Mig' sastavi"

Prijeteca tisina.

Neprijatelj zna da smo na koti.

Mi znamo da ce nas danas napasti.

Bacili smo se na posao i ukopavamo se. Oni lijenji skupljaju balvane, kamenje, grane da prave nasute bunkere umjesto da se ukopavaju.
E lijencine. Mi malo "savjesniji" ukopavamo se koliko je to moguce.

Priblizava se podne. Ja ga u ovoj sumi ne osjecam. Pod razudjenim
granjem i visokim bjelogoricnim drvecem je hladnjikavo i sunce se slabo vidi.Ne mozes sa sigurnoscu reci je li jutro, podne ili poslijepodne.Da nemam sat na ruci ne bih znao.

Momak iz armije koji je sa nama kao veza i takticki vodic objasnjava srpsku taktiku na ovom pravcu.

Srbi su ovu kotu smatrali vaznom i uvijek su isli u kontra-napad cim bi je nasi zauzeli.

Kontra-napad je bio prilicno jednostavan:

Razvali artiljerijom, razvali jos vise, pa jos vise pa onda navali pjesadijom.
Ako pjesadije ne moze mrdnuti razvali opet artiljerijom. I tako u krug dok je ne vrate.

Meni se ucini po njegovim rijecima da su nasi ovu kotu
do sada uzimali na kredit bez pokrica.

Na isti kredit be pokrica na koji su nasi isli zauzimati mnoge druge vazne polozaje.

Zasto kazem bez pokrica?

Taktika Armije BiH bila je zasnovana na iznenadjenju, pozrtvovanju i strucnosti udarnih jedinica koje su se po JNA naslijedju jos onako socijalisticki zvale "izvidjacko-diverzantske".

Ove jedinice bile su udarna moc nasih operacija. Pod okriljem iznenadjenja ove bi jedinice najcesce noc uoci operacije prosle iza ledja neprijatelja i u cik zore napali ih s ledja. Neprijatelj bi se u panici i bunilu razbjezao cesto ostavljajuci trag mitraljezom pokosenih tijela.

Linija bi se tako probila, nasi bi zauzeli njihove polozaje, cesto, ako je u sumi,  napredovali duboko na nove pozicije.

I to je bio kredit...


Problem ovakve taktike bio je nedostatak "pokrica" za ovaj kredit.

Mi smo stavljali najbolje udarne jedinice kao "kaparu". To nije bio problem.   
Problem je bio sto cesto nismo imali dobru glavnicu da odgovorimo na srpski kontra-udar koji se uvijek, i po pravilu sastojao od masovne artiljerijske pripreme, oklopno-mehanizovanog proboja i upotrebe nekih zivotinjskih jedinica a la "Panteri" koji su oprezno i bez velikog pozrtvovanja ali uz blisku podrsku "Praga" i tovar mitraljeza probijali i vracali linije koje us drzale nase teskom artiljerijskom i tenkovskom vatrom iztraumirane i desetkovane regularne armijske trupe.

Ja sam ovo zvao Mladicevom taktikom.
Bez velike pameti, bez velike ratne mudrosti - jednostavno taktika razbijaca, gazije, jaceg.
Mladiceva taktika bila je odlika njegove licnosti - prepotentan, nasilnik i kavgadjija. Medju svojim Srbima uzivao je reputaciju velikog vojskovodje.
Ta reputacija davala mu je priliku da na bazi jednog telefonskog poziva pokupi od svojih generala i pukovnika najbolje i svjeze artiljerijske i tenkovske trupe i baci ih na bilo koju liniju u krizi - kad hoce, kako hoce i gdje hoce.

I tako je nas kredit bez pokrica bio suocavan sa financijskom policijom koja je imala i snage, i volje i mogucnosti da nam konfiscira imovinu.

Tako je Mladic sa svojom "finansijskom policijom" uglavnom i konfiscirao imovinu kako je htio.

Jel' se mogao Mladic zaustaviti?
 
Naravno. Prvo, Mladic je bio kabadahija dok je Armija ratovala na dva fronta.
Kad su se HVO i Armija ujedinili to kabadahijstvo je prestalo.
Drugo, Mladica je efektivno i u vise navrata zaustavila i potukla Hrvatska Vojska, HVO a kasnije u '95 i Armija BiH.

Kako?

Jednostavno. Na isti nacin na koji dobro istreniran majstor borilackih vjestina zaustavi zapijenjenog razbijaca -
preciznom, zilavom i dobro istreniranom akcijom.
Mladic i mladicevci su se od kraja '94-te i kasnije kao morski talasi o stijenje razbili o hrvatske ili bosanske dobro opremljene, dobro obucene, i u ratu ogrezele i osvete zeljne trupe.

Ali sta je trebalo ranije uraditi pa da bi se u ovim operacijama kada nije bilo takve opreme i obuke stvorilo ovo pokrice za operacije?

Trebali smo:

- Imati odlucan, obavezan i temeljan pristup obezbjedjenju i ukopavanju novo-zauzetih linija - za to nam nije trebala ni americka ni iranska pomoc, ni dolari, ni marke nego samo dovoljno krampa i lopata. Sta je kostalo zahtijevati temeljno ukopavanje, izgradjivanje bunkera i zemunica cim bi se linija zauzela.
I tako kopati i kopati sve dok se ne izgradi linija odbrane
koja je mogla podnijeti artiljerijsku pripremu.

- Bolje opskrbljivanje linija odbrane i bolju organizaciju komunikacija sa pozadinom - nase su linije bile tako izlozene, slabo uvezane i lose povezane sa pozadinom da si se kao vojnik odjecao kao zrtveno janje sjedeci u rovu na prvoj liniji.
Znao si da ako ko udari samo su ti Bog, par kolega i puska bili na pomoci.
Ni pojacanja ni snabdijevanja nego samo ti i tvoji nadati se celicni zivci. (e koliko su me zivaca kostale ovakve samoubilacke linije).
Zivci su, pod pritiskom tenkova i artiljerije, naravno ljudima znali i popustiti i tako bi i padale nase linije odbrane.


Sjecam se da sam prije rata citao vojnu knjigu o teoriji ratovanja (narucio je preko "Front" magazina) koje je analizirala razne uspjesne ratne strategije u modernim ratovima. Tako sam citao o uspjesnoj borbi Sjevernog Vijetnama.
Oni su se izmedju ostalog uspjeli suprostaviti nadmocnijem neprijatelju jer su koristili prirodu i zaklone u svoju korist.
Njihov je kompleks tunela mogao skloniti i zastiti citavu diviziju (do 15,000 ljudi) od americkog "nadolazeceg groma".
(Istina je, takodje, i da su oni imali jaku logisticku podrsku iz Kine)

I mi smo se da smo bili bar malo savijesniji i organizovaniji mogli sacuvati od prilicno nesofisticirane i kabadahijske strategije "mladicevog" ratovanja.
Tamo gdje smo se znali utvrditi (bar sto sam ja znao) - Zuc, Gradacac, Trebevic, ... Srbi nisu prosli.

   
Dobro, da ustanem sada iz svoje pozicije generala-foteljasa i da se vratim u '94.

Sjedim tako u frisko iskopanom klececem rovu i gledam ispred sebe. Savijen koliko je to moguce zabio sam se u rov i gledam u prostor ispred sebe.
Poznat osjecaj iscekivanja napada i neugode.
Stomak mi se stisnuo od nervoze, dlanovi mokri, disem uzudjeno.
Oko mene su kolege, svi prilicno fokusirani na pravac ispred nas.

Onda cujem minobacace. Plop, plop, plop. Nista. Ne cujem zvizduk.
Ne cuje se od sustanja drveca i opcenito zelenog pokrova nad nama.

Onda tresak. Znatno slabiji nego kad bi granata ljuljnula negdje na gradskom ratistu.
Drvece i mokra zemlja ocigledno imaju svoj zastititni efekat.
Ne mogu tacno utvrditi po zvuku gdje su ove granate odletile ali cini mi se da su ili ispred nas ili na desno.

Onda jos. Pojacavaju tempo. Granate padaju svuda.
Nijedna blizu nas.

Nisam naucio na ovakvu nepreciznu vatru. I dalje se drzim zaklona za svaki slucaj.
Onda ide jos. Ovaj put po koti.
Vidim sivi dim kako se dize ispred nas.

Pitam se je li sve u redu sa nasima. Ni ne znam gdje su sve nasi rasporedjeni.
Cujem ih kako se dozivaju i zaj#bavaju. Ocigledno je sve u redu.

U nedoumici sam. Pitam se je li mozda za ove lokalne momke ovo stvarno artiljerijska priprema.
Za nas u Sarajevu ovo je zafrkancija.
U poredjenju sa Azicima gdje su mi granate lupale metar od rova ovo je Disneyland.
Opet razmiljam - ovo je mozda samo zagrijavanje.
Hoce da nas rasutom vatrom okupe sve na jedno mjesto,
zbiju u rovove pa da onda saspu iz svih cijevi po koti.

Jos uvijek padaju granate.

Nastavljamo da kopamo.

Odjednom cujem glasan, zvizduci i susteci zvuk iznad glave.
Cini mi se kao de se nebo cijepa. Saginjem se instiktivno pod ovim prijetecim i nepoznatim zvukom - ne znam hoce li nas sad sastaviti kakva krmaca ili aerosolna bomba po glavi.

Onda cujem trasak. Bukvalno me pomjera u rova. Cini mi se kao da se cijela kota
podigla i spustila par centimetara.

Sta je ovo?

Cime nas ovo potrefise?

Cujem jednog kolegu dole nize kako gotovo ubijedjen spominja da je ovo bio napad MIG-om i da su nam spustili "krmacu".

Ke ce ga znati. Mozda.

Sjedim sam i gledam u grmlje ispred sebe. Kontam - evo me opet k'o na viteskom
ratistu u prilici da iskusim ratne metode o kojima su drugi mogli gledati samo
na "Slikom na Sliku". To ti je ona opasna i izazovna privilegija kad si u ovakvoj jedinici - sto drugi gledaju na televiziji: spaljena srednjobosanska sela, elitne islamisticke brigade, hvo-ove ustasoidne jedinice u crnom, cetnike
u direktnom pjesadijskom napadu u rovove, helikoptere, bojlere, migove ili sta je to vec - mi imamo prilike dozivjeti uzivo. I ko zna sta jos, ako prezivimo.

Onda naidje kolega da me obidje. Pita me jesam li cuo ono cudo.
Kako da nisam.

Kaze gadjaju haubicom 203 milimetara nas stab.

Aaaa. To mi vec zvuci blize istini.

Jao, kakva eksplozija. Nije ni cudo. To zrno je veliko, cini se, ko bojler.
Moraju ga posebno utovarati u cijev.
Znam da su Hrvati jako voljeli te haubice i da su imali koju na srednjobosanskom ratistu. Ogromno orudje, na osam tockova. Bilo je i namijenjeno u ovu svrhu kao divizijsko artiljerijsko oruzje za unistavanje visokovrijednih vojnih ciljeva kao sto su stabovi, operativne fortifikacije, pozadinske tacke od interesa i vece koncetracije trupa.

Haj fala Bogu pa im mi nismo bili tako vrijedni. Cini mi se da je par ovih granata moglo iscupati pola kote iz zemlje. A mozda su se i bojali podbacaja.


U trenutku se paralizovah, pretrnuh.
Kresteci zvuk prosu mi se oko glave.
Ne znam o cemu se radi, znam samo da mi mozak instiktivno zakljucuje da je u pitanju napad.

Izostreni sluh i maciji refleksi specijalca orijentisu me u pravcu vatre.
Zustro oko i cvrsti misici rade koordinirano.
Stiscem svoje pouzdano i sofisticirano oruzje na rame, naslanjam oko na nisan, otvaram vatru i neprijateljska vatra prestaje.

Ma kakvi!
Tako to ide samo na filmu i blogerskim pricama za malu djecu.

Jedino sto u ovom trenutku osjecam je uzbudjenje, tjeskoba i nagon da prezivim. Ruke mi trnu, stomak mi se stisnuo a glava mi se osjeca potpuno gologlavom pod ovom vatrom.

Uopste ne znam ni odakle dolazi vatra.

Ocigledno je mitraljez u blizini jer meci samo sipaju i prascu oko mene.
Iz iskustva znam da kad je mitraljez blizu meci u rafalu su jos u grupi i dovoljno brzi da probijaju zvucni zid - odatle i prastanje.

Gledam u travu i granje ispred sebe i cekam samo da mi cetnik ispadne.
Onda pocinjem razmisljati hoce li mi suknuti bombu ili me drzi na nisanu pa ce da me ukine.
Onda se sjetim iz borilackih vjestina da nije dobro u glavi preuvelicavati neprijatelja - samo ces se vise isprepadati, i onesposobiti se za efektivnu borbu.
I dobro mi to razmisljanje dodje.
Opustih se malo, smirih se, i kao do velim sebi uradi najbolje sto znas skoncentrisah se na prostor ispred sebe.

Ne vidim neprijatelja.
Samo mogu dokuciti pravac iz kojeg dolaze jer vidim odprilike
iz kog pravca sijece mitraljez. U stvari mitraljezi.

Mitraljez dere, mozda se sad njihova pjesadija privlaci.

Onda zacuh muziku. Sa polozaja vise mene zapara nas mitraljez, onda jos jedan.
Ona cujem i drugu vatru. Oni ih vide, ja ih ne vidim ali je dobro da bar neko od nasih dere a ne da sjedimo ovako u mraku i samo primamo vatru.
A nas mitraljez masala dere. Imaju municije pa ne stede. Sjecam se svih nasih mitraljezaca i kako su se dobro natovarili redenicima kad smo izlazili na kotu.

Jedino sto ne znam je sta nasi mitraljesci vide ili ne vide.

Mozda vide stotine vojnika kako jurisaju na nase polozaje, a mozda vide manju grupu pa je sada rasturaju i cijepaju nasom vatrom sa povlastenog polozaja.

Neprijateljska se vatra utisa. Onda prestade.

Ja sjedim u rovu i dalje cekam.

Cekam i cekam i cekam. Bole me oci od blejanja u cestar.

Vidim da par nasih ljudi poce hodati po koti. Izgledaju opusteno.
Ja se lagano i oprezno privukoh da pitam sta ima.

Kaze mi zamijenik komandira jednog od vodova da nas je napala manja grupa.
Mozda su bili izvidjaci ili mozda njihova jurisna jedinica.
Svaki od njih imao je po sijac sto objasnjava vatrenu moc sto nam je sipala nad glavama. Jedan sijac je dovoljan da zakuje citavu cetu a zamisli tek kad ih oni tolike natrpaju. Koliko se sjecam u jednoj grupi su bili cetvorica sa sijacima. Drugim rijecima 2800 metaka u minuti ako se bas raspojasaju.
 
U sljedecem izdanju: Rasulo

O M-84 ili ti "Sijacu (smrti)"
Prvo da javno izrazim svoje gadjenje ovim kretenskim
nadimkom. K'o da je neko citao "Zagor"-a pa onda po nekom vracu dao ime mitraljezu.
Inace ako je suditi po nadimcima koji su davani oruzjima onda smo mi najveci cobani na svijetu ("sarac","garo" (ovaj mi je nadimak jos i simpatican), "sejac smrti", "ciganka", "kasikara", ...)

Sijac je unaprijedjena kopija ruskog PK mitraljeza. Kalibra je 7.62x54. Da se ne bi ko zabunio standardni 7.62 metak koji se koristio za automatsku pusku bio je kalibra 7.62x39.
Sijacevm metak 7.62x54 znatno je duze i sire cahure dajuci zrnu vecu brzinu i probojnu moc. (Taj se isti metak takodje koristi u ruskom snajperu SVD "Dragunov".)  
Efektivan domet mu je oko 600 metara, najvise do kilometra. Brzina vatre (teoretska) je oko 700 metaka u minuti. (sjecate se sarca i 1200 metaka u minuti. Ludilo.)
Bivsa JNA i Crvena Zastava su sa M-84, slicno kao i sa automatskom puskom, izgradili znatno unaprijedjeno oruzje u poredjenju sa originalnim ruskim PK.
Celik je bio bolji, drvo kvalitetnije i cinilo se da je sam mitraljez bio kvalitetnije uradjen. Na njega se mogla montirati kvalitetna zrakova optika sto ga je pretvaralo u jos ubojitije oruzje. To znamo i po broju zrtava cetnickog terora u Sarajevu. Sto su ljudi cesto smatrali da je u pitanju snajper
u stvari je bio sijac sa optikom koji je sipao po raskrscima i terorisao nevine gradjane.
Mi smo u ceti imali nekoliko mitraljeza ukljucujuci i sijac i originalni ruski PK. Imali smo i sarca i americki M-60 pa cak jedno vrijeme i Ultimax.
Od svih tih oruzja M-84 sa optikom cinio mi se kao najprikladniji za uslove i nacin borbe koji smo vodili u devedesetim.
Bio je izuzetno precizan, sa tempom vatre koji je, za razliku od sarca, omogocavao dobru kontrolu vatre po cilju.
Imao je jako i brzo zrno, znatno razornije od Ultimaxovog
ili M-60.
Bio je prikladan za prenos jer je bio relativno lagan, sa rucicom i sa prikladnim kutijama za municiju koje su se mogle zakaciti.
Iako tezak kad natovaren mogao se nositi pa cak i ako treba rukovati a la "Rambo" s ruku (sto je vojnicki gledano glupost
jer tako samo rasipa oko cilja).  
Bio je pouzdan i lagan za odrzavati, vrlo jednostavan za rasklopiti, sklopiti, ocistiti i podmazivati.
Ruska verzija bila je malo cini mi se napravljena od "tanjeg",
"masovna potrosnja" celika ali je imala dobar otvoreni kundak koji se moga dobro obuhvatiti za preciznije gadjanje i kontrolu vatre. "Zastavina" osamdesetcetvorka bila je izuzetno kvalitetno napravljena vise po ugledu na zapadna oruzja uradjena od vrlo kvalitetnog celika.

16.02.2007.

Prica k'o sa Zuci

Sa livade, nase linije razvija, pokrenusmo se prema planini.
 
Podsjeca me nasa kolona na kolone iz partizanskih filmova.
Svako ima drugaciju uniformu, neki nose mitraljeze na ledjima,
neki raketne bacace.
Vodic na celu kolone ima bijele vunene carape preko pantalona.
Pravi lola.
 
Penjemo se stenjuci pod naporom opreme koju vucemo sa sobom.
Svaki od nas nosi
viska. Neko je zaduzio samar sa granatama, neko viska raketa,
neko ekstra municije za mitraljeze.
 
Nakod pola sata uspona dobismo malu pauzu. Sjedosmo u cestaru na
mokru travu da se odmorimo.
Gledam ovaj prelijepi blagi cestar oko sebe. Zeleni raj.
Svijetlo zelena trava, razudjeno granje, sunce probija kroz lisce
koje nas brani od neprijateljskog pogleda.
 
U ovom zelenom raju na travi lezi vojska sa puskama i mitraljezima
pod nogama. Rakete ne spustamo na zemlju da se ne ukvase od mokre trave.
 
Cini mi se da nikad vise poslije ovog rata (ako ga prezivim)
nikada vise necu moci gledati ovakvu lijepu prirodu istim ocima.
Prividjati ce mi se, pretpostavljam, sarene uniforme,
crne celicne cijevi i kundaci kako
vire izmedju grmlja. Pricinjati ce mi se od sustanja lisca da
nam se to pokusava neprijatelj privuci na iznenadjenje.
 
Pokret!
 
Izbismo na vrh brijega uz kojeg smo se pod okriljem lisca penjali.
 
Nesto otvorenog prostora, pa suma, grmlje i staza.
 
Prodjosmo pored isturenog komandnog mjesta.
Stoji par oficira armije.
Ja ih nesta specijalno i ne zagledam.
Stapski tipovi me nikad nisu oduzimali od uzbudjenja.
 
Izgledaju lagano zaposleni.
 
Ovdje nas vodic zaustavi i vrlo ozbiljno, gotovo naredjivackim glasom
upozori da se sad poredamo u strogu kolonu jedan po jedan.
 
Upozorava nas da se sada primicemo koti i da cemo na prilazu
proci kroz dugacko minsko polje.  Moramo se cvrsto pridrzavati
kolone i ni za zivu glavu stati bilo gdje drugo osim po stazi.
 
Nemam predstave kako izgleda to minsko polje.
Zamisljam zice i prepreke i nanose zemlje (iako znam da tako ne izgleda).
 
U koloni jedan po jedan polako ulazimo u to minsko polje.
U pitanju je siroka i dugacka livada koja se svija prema koti.
Livadom prolazi uska staza koja predstavlja (bar se tako nadamo)
bezbjedan prolazak kroz minsko polje.
 
Kako prolazim kroz ovo polje gledam oko sebe. Livada ko livada.
Ovakva kakva jeste predstavlja prijetnju na poseban nacin.
Cini mi se kao da hodam po tankoj gredi iznad bazena sa piranama.
Svaka vlat trave, grmic mozda kriju nagaznu minu, poteznu, odskocnu
ili ko zna kakvu kombinaciju iz djavolje baste.
 
Neki me moj ludi mangupluk u glavi provocira ludim mislima.
Na primjer dokle bi mogao pretrcati po ovoj livadi.
 
Ono sto me zaista brine je nas prilaz na polozaj. Ovo je vojnicki ocajna pozicija.
Prava sehitska, masala.
 
Kota je pokrivena djelomicno sumom i djelimicno ogoljena od bombardovanja.
Jedini prilaz koti je ova stazica kroz minsko polje.
Mozes zamisliti kako je ovo povoljna odbrambena tacka za pojacanja
kad ovdje krene napad i artiljerija po ovoj
livadi. Drugim rijecima, nek ti je Bog na pomoci kad se zakuha.
 
Prosli smo kroz minsko polje i sada smo na samoj koti.
 
Kota ima svoje centralno uzvisenje odakle se prilicno dobro
vidi prilaz sa srpskih linija. Sa lijeve je strma strana uz koju nema ni
prilaska ni silaska.
Sa desne strane je blagi nagib te razvni prilaz.
To je prostor kojim se moze ocekivati proboj.
 
Naredjenje dolazi da se odmah pocinjemo ukopavati jer je za ocekivati
zestoku artiljerijsku pripremu i kontranapad.
 
Takodje nas uvjeravaju da je u Kladnju Alija i da prati operaciju
i da je Kemo s njim da se pobrine da necemo biti zavaljeni.
 
Mozda.
 
U ovim trenucima ja radije gledam gdje i kako da se sto bolje ukopamo.
 
Kazu nam "lokalni" da Srbi znaju ovu kotu zestoko orati. Cujem
poznatu pricu kako su je do sada nasi nekoliko puta uzimali ali da su
ih svaki put znali poskidati artiljerijom.
 
Gledam oko sebe i primjecujem poznate tragove te srpsko (mozes reci
tradicionalno rusko-crveno armijske) taktike.
 
Pejsaz je dobro poznat sa sarajevskog ratista.
Kota 850 prizor: drevece sa pokidanim stablima k'o da ih je neko
odgrizao.
 
Cudno "osisano" i osiromaseno grmlje od eksplozija i detonacije.
Blijede se rane od gelera po kori drveca.
 
Pocinjemo da slazemo stabla i da se ukopavamo. Dole u ravnom dijelu
jedna nasa ekipa hoce da se ubaci u vec iskopane rovove.
Nisam siguran da mi se svidja ta ideja.
Pripremljen a napusten rov je vise zamka nego zaklon.
Staro je vojno pravilo da se napusteni rov nikada ne preuzima
jer dobro organizovana vojska skida
koordinate ne samo neprijateljskih polozaja nego i vlastitih
tako da u slucaju povlacenja moze lakse kazniti a mozda
i istjerati one koji su preuzeli te polozaje.
 
 
 
Krajickom oka primjecujem cetvoricu u maskirnim uniformama sa
mitraljezom kako nam prilaze s ledja.
 
Uzimam ih na nisan.
 
Kroz nisan primjecujem da nose "Sarca"* i dugi zlatni redenik.
 
Ne znam da li da pucam.
 
Dolazi jedan kolega da nam javi da ne pucamo ako vidimo pokret iza ledja.
To se armijske jedinice prebacuju na nase lijevo krilo.
Tu smo ranjivi te da nas zastite od okruzenja tu ce nam braniti bok.
 
Meni ovi sto ih vidjeh kroz nisan ne ulijevaju povijerenje.
Prvo, samo ih je cetvorica. Ne vidim nikakve dodatne opreme po njima
osim tog "Sarca". Nacin kako hodaju, nacin na koji nose ovaj puskomitraljez
i municiju i opcenito njihovo ponasanje ne unose mi pouzdanje.
 
Cak sta vise, mogu reci da mi unose i nemir i zebnju u ishod ove operacije.
 
U sljedecem izdanju: "Ovo nas 'Mig' sastavi"
 
*"Sarac" je nadimak za najmasovniji JNA puskomitraljez kalibra 7.9
koji je inace bio potpuna kopija cuvenog njemackog mitraljeza MG-42
iz drugog svijetskog rata.
Nadimak je dobio po zlokobnoj vatrenoj moci.
Tempo vatre originala bio je 1200 metaka u minuti (20 u sekundi!).
Kao puskomitraljez, na dvonoscu, pucao je previse brzo da
bi bio dovoljno precizan, zahtijevao je
mijenjanje cijevi i JNA verzija se znala zaglavljivati (zatvarac, vodjica).
Kao mitraljez, na stabilnom tronoscu i sa dalekometnim nisanom,
bio je pravo zlo.
Jedan ovakav mitraljez sa dobro uvjezbanom posadom, strijelcem
i pomocnikom koji je znao dobro
mijenjati cijevi i "hraniti" redenik mogao je drzati zakovanu
citavu pjesadijsku cetu.
Ja sam imao prilike jedno vrijeme rukovati ovim oruzjem i
uz napomenu da je bio tezak k'o tuc
i "divlji" za rukovati zbog tempa vatre moram reci da je ovo
bilo jedno strahobalno oruzje.

03.02.2007.

Kako je prodata Bosanska Posavina

Za one koji nisu naisli na ovaj clanak, molim vas procitajte.

www.nacional.hr/articles/view/31061

18.01.2007.

U Brda i Planine

Izduvni gasovi sagorjele nafte iritiraju mi nozdrve. 

Bivsi JNA TAM kamioni presarani u maskirne boje Armije BiH rade kao satovi
U drugom korpusu cini se dosta toga radi kao sat - kasarne, gradovi, kamioni.
Nadam se samo da se to odnosi i na vojne operacije.
 
 
Mi cekamo pred kamionom na ugodnom, sunacnom jutarnjem suncu.
 
Ovako lijep dan u trenucima neizvjesnosti budio je u meni nostalgiju na
osnovnu skolu.
Sjetio bih se kako sam kao dijete sjedio u ucionici i kroz prozor
posmatrao mlado drvece lipa kako se povija na hladnjikavom
proljetnom vjetru.
Sjedio sam u razredu i zavisno od vrste casa cekao
kad ce kraj dana pa da na miru idem kuci.
Bio sam dobar ali nedisciplinovan ucenik. 
Nikada problem ili bezobrazan ali jednostavno
tezak za obuzdati.
Volio sam skolu radi raje i druzenja.
Ucio sam sa lakocom ali sam taj talenat zloupotrebljavao
pa sam ucio samo onoliko koliko je bilo dovoljno da se prodje  
vrlodobrim ili odlicnim.
Vecinu vremena provodio sam druzeci se, na svojim 
hobijima, pricanjem i crtanjem na casu.
Mislim da su me ucitelji i nastavnici smatrali bistrim, dobronamjernim
ali neobuzdanim mangupom.    
Ti su me mangupluk, neobuzdanost i zelja za avanturama i doveli
u ovu jedinicu (naravno u ratu).
 
Sad sam se ovako pred polazak u ovu zaj#banciju
osjecao kao taj djecak u osnovnoj skoli sto je cesto znao
ici glavom bez obzira.
Oscjecao sam se k'o kad bi me znali uhvatiti u nekom belaju pa
bih zaglavio kod direktora.
Tek bi mi onda udarilo u glavu da sam presao granice vlastite
tolerancije i onoga sto sam bio sam u stanju pregurati preko vlastitih 
ledja.
 
Stojeci tako pred kamionom sjecao sam se tih bezbriznih
dana; mislim da sam patio za njima.
Zelio sam da opet budem bezbrizno dijete koje je raslo u zemlji
pionira, crvenih marama, plavih ili bijelih kapa, slikovnica "Desant na Drvar"
lektira, stare dobre "Druzbe Pere Kvrzice", "Nikoletine Bursaca",
titovih slika na celu ucionice, novembarskih priredbi
za Dan Republike i novogodisnjih bezbriznih zabava.
Zelio sam bolno da se vratim u vrijeme kad mi je jedina
briga bila kontrolni iz matematike.
...
 
 
Proljece je pa nije previse toplo. Cekamo na utovar.
Samo se onako kiselimo cekajuci.

Na meni mozda desetaksa torbom dvadeset kila opreme.
 
Ipak sam laksi nego na Vitezu. Hem nije zima, hem nisam
vise budala pa da nosanafuravajuce  gluposti koje ti nikad u stvari
nizasta ne trebaju.
 
Sto se opreme tice treba samo
municije, i rucnih bombi k'o bombona,
zavoj po mogucnosti,
definitivno tariguz,
tilenol (tylenol) iz humanitarne protiv bolova, prehlade i kaslja
ako te sta ufati u rovu ili gdje u kakvoj rupi
duboko u neprijateljskoj teritoriji. 
 
Zvone metalna vrata, otvaraja se karoserija.
Hvatam se za metalnu rucku, penjem se.
 
Kabina topla, grijalo je sunce.
Sjedam na klupu.
 
Puska medju nogama, drzim je sa obadvije ruke kod cijevi.
Torba pod klupom.
 
Gledam oko sebe. Svi su prilicno ozbiljni. Par ih se na
silu smije, pokusavaju da djeluju opusteni. Psuju nesta
bezveze i na silu. U svakom slucaju osjeca se napetost.
 
Kamioni napustaju krug kasarne. Gledam prema ovoj
urednoj kasarni i prema nasoj spavaonici i samo
osjecam zelju da vidim ove svijetle fasade ponovo,
ziv i zdrav.
 
Kamion promice izmedju visokih zgrada, onda kroz Tuzlu
pa prema periferiji. 
 
...
 
Ulazimo u brdovite predijele.
Cini se da idemo u istom pravcu iz kojeg smo i dosli. 
 
Cesta se prazni, pocinje da vijuga.
Ulazimo u gustu bosansku sumu.
Tipican bosanski krajolik koji mi nikada
nije previse grijao srce. 
 
Cesta okruzena visokim brdima, gotovo planinama.
Strme posumljene strane brda zatvaraju kanjon
oko ceste tako da je mracno iako je jutro.
Ne vidi se sunce, samo prosjek neba.
 
Kasnije sam, poslije rata, ovaj nas bosanski krajolik poceo kriviti
za brojne probleme vezane uz mentalitet naseg naroda i
uz primitivizam koji nas drzi zakovane uz grobove proslosti.
 
U ravnici, bogatoj i otvorenoj, dijete se rodi od malih nogu gledajuci
sunce. Pred njim je zemlja koju treba obradjivati da bi se prehranio.
Svoj zivot provede radeci na toj zemlji ali i gledajuci siroke prostore
i sunce. Sjetim se tako onda Dordja Balasevica.
 
Uz more dijete se rodi zapahnuto ugodnim mirisom mora, suncem
i toplinom. More te hrani, sto ribama a sto onim sto vole iz gudura da
dolaze da se dive tvom moru. Ostaje ti samo da se hladis u moru
i da ganjas one sto se skinu u bikinije (ili jos i dalje) da bi takodje 
namakale u tom moru.
 
A u nasim vrletima dijete se rodi ili na golom, surovom kamenu 
gdje nema nicega nego koza i ovaca da ih muzes i koljes
ili se rodi u brdima, uvijek u polumraku, u teskom zivotu
gdje ti okolina vise uzima nego daje.
Tu je i vuk i medved, los susjed.
Uvijek ti treba neko oruzje. Ili da lovis, ili da bi se odbranio.
 
E tako gledam ova strma bosanska brda i planine za koje se
svi tako bjesomucno borimo pa se pitam vrijedi li to.
Mozda bolje da mi ovdje naselimo dalmose ili ravnicare
a mi da se borimo za njihovu teritoriju.
 
Vijugaj, krivudaj, eto nas u Kladanju.
 
Kladanj me onako malo iznenadi. Ljepsi je nego sto sam ocekivao.
Kad se nesto zove po kladama
(koje su cesto bile subjekat degradirajucih sala i poslovica npr. "Um caruje, snaga klade valja.")
onda je bilo ocekivati da je Kladanj glup, dosadan i obican k'o klada.
 
Kladanj je medjutim bio u redu. Kroz mali grad je prolazila rijeka uz koju se pruzao
zbijeni grad sa tipicnom mjesavinom bosanskim cetvrtastih kuca, dzamija i novogradnji.  
Nas konvoj stade uz rijeku da se odmorimo. Par momaka izleti do najblizeg granapa (prije
ce biti standa) da kupi malo hrane i osvjezavajucih pica.
Tu smo takodje, cini se, dobili instrukcije u kom pravcu da se dalje krecemo.
 
Nakon pauze od mozda pola sata natovarsimo se opet u kamione i pravac ovaj put
u zestoka brda. Sjecam se da nas istresose pred nekakvu livadu vise koje je bila
cini mi se skola ili dom. Tu nas smjestise da cekamo naredjenja za pokret.
 
Ovo je sada bila fakticki nasa operativna linija razvoja i tu smo dobili instrukcije
sta dalje da radimo.
 
Armija je uspjela ovladati kotom odakle su Srbi navodili artiljeriju
na dionicu puta prema Tuzli. Kota je sada zauzeta ali su potrebne
pozdane snage da je zadrze. U prosloti nasi su znali uzimati ovu kotu
ali su je i svaki put gubili. Sa nase strane bilo je jako tesko slati pojacanja,
minsko polje oko nje bilo je gotovo kilometar siroko. 
Srpski kontranapad sastojao se uglavnom od bjesomucne tuce artiljerijom
ta pjesadijskog napada. Pjesadijski napadi mogli su se odbiti
ali je problem bio los takticki polozaj te masovna artiljerijska priprema.
 
Nas zadatak sastojao se u tome da mi sada izadjemo na kotu, ukopamo se
i da tamo izdrzimo sve kontra napade.
 Sa nase desne strane  trebala je izaci Armija koja bi nam branila bok. 
Mi smo fakticki bili sehidi koji su, kao vec prekaljeni u masovnim
artiljerijsko-pjesadijskim bitkama oko Sarajeva, trebali izdrzati
sve napade i kontranapade i zadrzati kotu po svaku cijenu.
Nas polozaj naravno zavisio je od podrske Armije sa boka i iz pozadine.
 
Pred polazak na samu kotu cuh komandira jednog od vodova kako govori
svojima " ... kad se izadje tamo nema povlacenja. Ko se pokusa povlaciti ja
cu mu pucati u ledja."
 
Odgovor jednog od vojnika bio je jos bolji:
 
"Daj ba ..., pusti se te suplje price. Eto te k'o cetnik sada." 
 
U sljedecem izdanju: Prica k'o sa Zuci
10.01.2007.

Umjesto cestitke

Sikter efendija me upita kako to da ne cestitah pravoslavni Bozic.

Haj' bas da objasnim.

Prvo, nikad ga nikom prije nisam ni cestitavao.
 Od sve moje prave raje Srba svi su bili ateisti i nikome nije zapinjalo oko pravoslavnog Bozica. Islo se na katolicku ponocku radi neke nase raje katolika i to je to.

Imam takodje babu koja se pod stare dane kad je Slobo postao mraka sjetila da je pravoslavka pa je ona neko vrijeme k'o nesta slavila.

Kad je napokon shvatila da joj je njena familija drugih vjera i nacija vaznija od Slobe onda sam i poceo pomisljati da joj cestitam ali se ona ved do tada i ohladila od proslave pravoslavnog Bozica. Sta ces partizanska krv se nikad ne stisava.

A eto sjecam se ja oko pravoslavnog Bozica par tmurnih i zloslutnih epizoda.

Jedna je bila bas za ponocnu bozicnu liturgiju  '91.  Nas najbolji jaran inace novopeceni velikosrbin i ultrapravoslavac skonta mene i naseg jarana (labavog) katolika da idemo s njim na ponocnu liturgiju u pravoslavnu crkvu preko puta Doma JNA.

Haj dobro.

Meni liturgija bi bas super.
Onako u mraku, u crkvi u kojoj nikad prije nisam bio pjevaju se procesijske pjesme, sarajevska pravoslavna gospoda i gospodje u bundama mole se dostojanstveno, pale svijece,
cuju se molitve, procesijske pjesme, - sve mi djeluje onako onako posebno, bizantijski.

Medjutim primjetim ja tu i neke mladje bagre.  Haj dobro.

 Dodje kraj liturgiji. Ljudi se rukuju, cestitaju.
 
 I mi se onako iskreno izcestitamo :

"Hristos se rodi!"  - "Vaistinu se rodi!"

pa izadjosmo na ulicu.

Kad tamo, ponoc je, mladi podivljali cetnici pocese se derati.

"Ovo je Srbija!"
"Slobo, Slobo salji nam salate. Ne treba nam mesa klacemo Hrvate."

Pa udarise po cetnickim pjesmama. Urlaju, pjene, prljaju nase dobro Sarajevo svojim podivljalim nacionlistickim urlicima.
Drotovi ih samo gledaju.
Ne smiju im nista. Znaju da su ovo garant djeca njihovih novih sefova postavljenih od strane SDS-a.

Grozno se covjek osjeca. Vidim da ih se ona pravoslavna gospoda stide.
Nekima godi, gledaju ih sa simpatijama.
Onom mom jaranu velikosrbinu prvo smjesno. Onda kako oni nastavise da urlaju on im dreknu da prestanu prljati Bozic, "Hristov rodjendan".

Oni nista.
Jedan onako gutav, kratko osisan samo mu uspaljeno dobaci
"Ovo je Srbija brate!"


Epizoda 2, Pravoslavni Bozic '92, tri mjeseca prije rata:

Setam Grbavicom sa nekim jaranima tamo od Shoppinga pa pored skole. Potrefi se opet da su ova dvojica zakleti Srbi,
jednom kasnije u dede nasli automat u stanu a ovaj drugi kasnije otisao u cetnike na Grbavici (ne u koljace nego one sto tu krali i otimali, i mozda malkice onako silovali po kucama).

Odjednom ovaj jedan stade pored onih klupa na prilazu skoli i rece:

"Slusaj sad paljbe".

"Kakve ba paljbe?"

Kaze:
 "Veceras nas Bozic. Slavi se."

Kad stvarno tamo tamo negdje iz pravca Pofalica sasu vatra isto k'o da
se Chuck Norris ukazao.

Stekcu rafali, tutnji.

Ja se razumijem u oruzje pa slusam pomno cime i kako pucaju.

Majko mila!

Dobro sto se cuje pucnjava, nego sto se cuje rafalna paljba iz automatske, pa cak i koji rafal iz mitraljeza (brrrrr, brrrrrr), pa jos tutnji nesta k'o eksplozije.

Ja slusam ovu pjesadiju iz Pofalica u nasem mirnom i bezazlenom Sarajevu, stotinjak metara iznad kasarne "Marsal Tito" i stanice policije
na "Vojvode Putnika" pa kontam nece ovo na dobro.

Ovi pravoslavni Bozici slute na neki debeli belaj.


Eto, zato ih ne cestitam jarane. Nekako mi ove uspomene od prije petnaest godina ne daju.

09.01.2007.

Kakav glupan

Napisao sam stranice i stranice postova, sacuvao ih elektronski
i sve ih onda izgubio.

Zato dragi moji citaoci moram sada da to sve nanovo napisem. Nece biti previse tesko jer me je pisanje dobro podsjetilo tako da cu sada lakse sve ponovo napisati.

Ocekujte me uskoro.

29.12.2006.

Bajram Serif Mubarek Olsun

Svim vjernicima muslimanima zelim sretan Kurban Bajram.

25.12.2006.

Sretan Bozic

Svim koji slave zelim Sretan Bozic.

22.12.2006.

Nocna mora

Puna pripravnost.
Moramo da ostanemo u spavaonicama, niko ne smije da napusti zgradu.
Komandir voda objasnjava da se sutra polazi na polozaj.

Objasnjava situaciju.

Idemo u operaciju kod Kladnja. Nas zadatak je da ovladamo kotom
sa koje Srbi vatrom kontrolisu cestu Zenica-Tuzla na ovom pravcu.
Otvaranjem asfaltne ceste olaksao bi se protok robe na ovom strateskom pravcu.

Bio sam malo pospan pa se ne sjecam tacno sta nam ono komandir voda sve ono
naprica. Nekakvi bunkeri sa otvorima na cetiri strane, snajper je prijetnja,
mitraljezi, PAM i PAT pokrivaju prilaze.
Niti imamo kartu terena jos, niti plan napada tako da se nisam previse upirao.
Naucio sam da se ne sekiram dok ne dobijem pravi razlog da se sekiram.
Ne znamo jos nista, tek cemo sutra na terenu dobiti detalje o operaciji
tako da cu se sutra onda sekirati.

Oh, a kad spomenu minsko polje onda mi se dobro otvorise usi.

Kaze juce je na tom terenu vodic kroz minsko polje izgubio nogu.

"Staaa?!"

Svi se zijanismo.
Kako bolan vodic kroz polje da izgubi nogu.
To nisam nikad prije cuo.
Naravno da znam za gubitke od mine;
kod nas je raje u jedinici izginulo od mina ali to je bilo na
iznenadjenje ne kad se probijalo kroz ocisceni prostor.

Ako vodici tamo gube noge sta onda vojska treba da ocekuje?

Komandir nam objasni da je taj prostor paklen sto se tice mina.
Sve je zasuto minama.
Prstenasto minsko polje oko kote je kilometrima siroko,
nacickano svim mogucim vrstama mina.
Plan je da nasi nocas zavrse razminiranje jedne staze kroz minsko polje
kroz koje ce nas vodica sutra provesti.

Bez vodica nema prolaska. 

A sta ako i nas vodic izgubi nogu ili pogine u sred minskog polja?

Te me misli zaokupise pred spavanje. Skoro mi oduzese san.

Naporan visednevni put ipak mi donese san. San koji nisam zelio.

Sanjam sumu.

Sanjam kolonu vojnika. Ovi se moji klebere k'o budale.
Ne znam sta im je smjesno. Idemo nekuda isto kao da idemo na izlet.

Ne razumijem zasto su svi tako opusteni. Nose puske kao da idemo u lov
ili na pecanje, a ne kao da smo u razvoju.

Ja gazim po liscu, zemlji koja se tek pod nasim nogama utabava u stazu.
Po zemlji grancice i lisce krckaju pod mojim nogama.

Odjednom mi pod cizmom puce nesta kao petarda.

U sljedecoj sceni vidim sebe u necijem krilu. Ili me neko nosi.
Moje veliko golo stopalo visi. Ne cini mi se krvavo ali opet nekako
slomljeno visi. Onda vidim krv sa strane.

Kontam, koje su mi sanse da ostane.
Ako su mi kosti smrvljene morace rezati.

U tom trenutku osjecam i da mi je ruka nastradala.

U cudnoj rezignaciji pitam se hoce li i nju rezati.

Budim se iz kosmara.

Ne osjecam se dobro.

Sanjati ovakav san pred operaciju nije dobro.
Odagnavam sujevjerje, trazim racionalan razlog za ovakav san.
Prije nego sto cu zaspati cuo sam zabrinjavajucu pricu o minskom
polju kroz koje nam valja proci. To me smorilo.

Mora da sam zato spavao.

Ustajem i oblacim se.
Uniforma, zastitna oprema, oruzje.
Silazimo niz stepenice pred spavaonicu.

Tu cemo se okupiti i pravac bitka.

U sljedecem izdanju: U brda i planine

19.12.2006.

Specijalne jedinice Republike Bosne i Hercegovine na okupu

Dorucak u kasarni. Standarne stvari - caj, frtalj kruha, feta.

Onda se idemo okupiti ispred spavaonice
i vidjeti "stal' ce dalje bit'".
(ako se ko jos sjeca ove fraze iz ja mislim
Sipadove reklame iz osamdesetih)

Tako se i okupismo u parkicu uz stazu koja vodi
iz spavaonice prema kupatilima.

Dok smo tako cekali neko pokaza prema siroj stazi
koja je vodila od igralista kroz kompleks
spavaonica u kojima smo mi boravili.

"Eno ga Karina."

"Kakva karina?"

"Karic ba. Vehbija sa pratnjom."

"Sprema se nesta zaj#bano jarane kad je karina dos'o."

Niko se specijalno ne pretrgnu sto tu vidimo
ovog generala bez karizme. Samo nam je bilo jasno da se
sprema nesta veliko jer je bivsi artiljerac
Vehbija bio drugi covjek u generalstabu.  

Iz nekog razloga, ove bivse jeneaovce niko nije volio.
Osim Talijana nijedan drugi bivsi oficir JNA u prvom korpusu
nije bio specijalno popularan.
A Vehbija nam nekako posebno nije nam lezao.
Neko ga nije mogao jer
je bio bivsi oficir koji je jos radio kao
glasnogovornik/predstavnik za stampu
kukanjceve Sedme armijske oblasti dok je moja
jedinica sa Zelenim Beretkama
i Jukom gonila SDS cetnike i snajperiste oko Sarajeva.
Neko ga nije mogao zbog Juke. Juka je bio
popularan medju mnogim Sarajlijama
pa i onim iz moje jedince sa Ali Pasinog.
Ja licno nisam volio vidjeti njegovu pratnju
koja je ukljucivala i njegovog sina.
On je po Sarajevu hodao u vijetnamci i sa M16
dok su moji i drugi ratnici iz Hrasnice, Sarajeva,
Konjica, Mostara, Tarcina i drugih mjesta u blatu i pod
granatama muku mucili da zaustave ofanzivu.
Jednostavno nisam volio vidjeti pratnju koja je
izgledala k'o najzaj#banije face na svijetu
a naoruzana k'o americka tajna sluzba
- sve u svrhu hladjenja muda nekom
bezveze generalu sto je do juce pricao ekavski
i slusao sta mu Blagoje Adzic "zapoveda".

Ja sam brate cijenio ublacenog, umornog mangupa iz Sarajeva,
seljaka od Konjica, sandzakliju iz Hrasnice, lisku iz Mostara,
mudzu iz Travnika sto je cekajuci u rovu pod treskom
granata smo instiktivno saginjao glavu, stezao pusku uz rame,
cekao neprijatelja na nisam i cuvao onaj rov
k'o da mu je ocev grob.
To je za mene bio ratnik, borac, Bosanac.
Porastao na piti i cevapima, mozda papak, mozda saner
ali zato jakog srca brate k'o da je izliven od celika.
A ne k'o ovi supci sto vole da dobro
izgledaju sa M16 jer "to zene vole".


(Raja su voljela Jovu Divjaka ali je on bio
marginaliziran od strane SDA orijentisanih politickih
i vojnih struktura.
Kao nije mu se moglo vjerovati.
Koliko znam on je bio zasluzan za prvu pravu
konsolidaciju linija odbrane na Hrasno Brdu.
Srbi su tu u rejonu Ozrenske i Milinkladske
pocetkom '92 izgubili gotovo citavu cetu.
(to je naravno prvenstveno bio rezultat odsudne
odbrane boraca iz tog rejona. )

Al' nema veze.

Pocesmo se okupljati uz juzni rub kasarne.
Dole, nize od nas vidim poznate svijetlo-smedje
kombinezone sa crnim prslucima. Jedan nosi minobacac 60mm
na ledjima. Drugi ima Milkor ("nitroglicerinku") na grudima.
Poznata ekipa. Laste!
Nasi kolege iz MUP-a, jedinica posebne namjene
Centra Sluzne Bezbjednosti (CSB) Sarajevo.
Pozdravljamo se. Znamo se dobro sa ratista.
Zdruzile su nas situacije u kojim ti zivot visi o koncu.

Malo dalje manja grupa u crnim uniformama i
sa M16 i sijacima. Neki imaju crne trake oko glave.
Crni labudovi!
Takodje nasi stari poznanici.
Momci koje sam vidio u akciji i koje sam
takodje izuzetno cijenio.

Uz spavaonicu stoji desetak momaka u maskirnim uniformama.
Neko kaze da su to "Ose". Nisam se stigao upoznati sa
njima tako da nisam to nikad potvrdio, ali
ko god da su svidjalo mi se kako izgledaju.
Ozbiljni, izgledaju iskusni.
Nekad mozes prepoznati ratnika po izgledu.
Imaju neku ozbiljnost i zrelost u izgledu.

A nekad, ko ova moja banda, izgledaju k'o kolumbijska narko-mafija
naoruzana do zuba, spremni da te ubiju ako namignes krivo.
Svaki drugaciju uniformu, drugacije oruzje, drugaciji sljem,
jedan bilder, drugi nema pededeset kila, onaj jedan k'o planina,
onaj treci metar i zilet, jedan lud k'o duga, ovaj drugi samo suti,
jedan samo provaljuje, jednom oko probodeno pa izgleda ko Herr Flick.
Da te strah uhvati.
(i taj Herr Flick je jos, masala, nasao zenu u Tuzli.)


Tu je i jedinica specijalne namjene drugog korpusa.
Pa jos i specijalna jedinica MUP-a Tuzla koje je bila ustrojena
po ugledu na nasu jedinicu. Njima Vikic zakletva.

Tu je i jedna muslimanska jedinica.
Ne mogu reci je li sedma ili neka druga.
Samo ih primjecujem po zelenim oznakama na unformama.
To su oni sto klanjaju sebi dzenazu prije borbe
i sto pjevaju ilahije kad idu u napad pod granatama.
Kad njih vidis znas da tu nema zaj#bancije.

Gledam tako ove trupe a srce hoce da mi eksplodira
od ponosa sto imam cast da budem dio ove velicanstvene ekipe.
Beton prijatelji. Pravi beton!


Srbi imaju Lune, Nore, Game, M-84-vorke i Orkane.

Hrvati imaju gardijske brigade HV-a i strucno probranu opremu.

A ovo je jedino specijalno oruzje sto Bosna ima.
Ali zato ova pjesadija zna da udari. A kad udari, onda te i zaboli.
Onako, do jaja.

Uzivam u prizoru.
Mjesaju se smedji kombinezoni i nocni nisani,
njemacki snajperi sa sijacima, pancirni sljemovi
i zelene marame sa zlatnim arapskim slovima,
kratko osisani specijalac u crnom prsluku,
i heklerom na prsima prica sa momkom u maskirnoj
unifromi i sa zelenim grbom na ramenu,
plavokosi "svedjan" sa zuckastim G3 na ramenu
i crnomanjasti momak sa crnom M16 i u crnom kombinezonu se rukuju,
razgleda se oruzje, jedan navija nitroglicerinku
da vidi kako to radi, nas Milivoj Klaftovic se sepuri sa pamovkom,
drugi tamo gledaju gdje je zatvarac na M16, pokazuju se pistolji.

Prica se gdje se bilo od kad smo se zadnje sreli,
sta ima sad na ovom ili onom ratistu gdje smo zajedno bili.
Sta je palo a sta se uzelo.

Dobra ekipa.
Nema nadmetanja, napuhavanja, ufuravanja.
Ovo je izabrana ekipa - ne nekakvi balavci pa da se sad tu prepucavamo.
Nismo mi stavili glavu u torbu da bi jedni drugima nabijali komplekse
nego da se nesto ucini kako treba.
Ovo je zaj#bano breme i mi ga zajedno nosimo.

Pricaju nam ovi momci sto zive van sarajevskog
obruca o saradnji sa Hrvatima.

"Ulazi svega prijatelju.
Navlaci se za federaciju svakakvih cuda, ne bi vjerovao.
Bice velikog belaja."


Spekulise se gdje se ide.

Neko kaze da ce se otvarati dionica kod Kladnja.

Neko spominje udar prema Zvorniku.

Neki spominju Majevicu, Koridor.

Nas komandir poziva komandire vodova na razgovor.
Eto ga. Pocinje.

U sljedecem izdanju: Nocna mora

15.12.2006.

Samo da se na brzinu vidi u kakvom su stanju pomracenog uma neki nasi komsije

Ovo je ostavio jedan od komentatora.
Tipicna pojava.
Jedan od mnogih.

Ovaj trend zivotinjskih komentara po internetu primjetio sam ja vec odavno.
Recimo, odem ja tako nekad na neki hrvatski online magazine da procitam vijesti iz politike ili sporta (jer Hrvati imaju dobre online magazine).

Tako sam znao ako ima kakvih komentara uz clanak da k'o budala kliknem na njih misleci da cu naci sta pametno da procitam.

Ma kakvi!

Uvijek ovakvi idiotluci. Buka, bolesni umovi, velika slova ...


Evo samo da navedem par stvari. (vidi citave komentare nize u tekstu)

Slusajte frajeru poruka:

"Zbog silovanja jednog od najvecih srpskih junaka"
???

"Slava Tigru Arkanu"
(Arkan je ba davno ubijen. I to od ruke brata Srbina)

"Bice Srbija do Zagorja"
Ma ne pitaj. Preko Zagreba, Sljemena pa sve do Marije Bistrice!

"Dize se zastava Srbije iznad Knina i Jadova"
???

Prepis komentara:

EVO ME OPET OVDE JER SAM BIO NA NEDAVNOM PROTESTU SRPSKIH RADIKALA ISPRED AMERICKE AMBASADE U BEOGRADU ZBOG SILOVANJA JEDNOG OD NAJVECIH SRPSKIH JUNAKA DOKTORA VOJISLAVA SESELJA!
AKO DODJU NA VLAST JEBACEMO VAM MAJKU GOVNA USTASKA, SABICEMO VAS U VASEM ZAGORJU PA SE JEBITE SA NJEMCIMA!
K L A C E M O USTASE MAJKU IM JEBEM!
S R B I J A
S R B I J A
S R B I J A
S R B I J A
RADICE CETNICKI BATALJONI!!!



S R B I J A DO ZAGORJA! KOLJI USTASU!
SRBIJO MAJKO MILA NEK SI CETNICKE BATALJONE PORODILA!
SJEKIRE IMAJU DA RADE PO USTASKIM GLAVAMA!!!
SRBIJO MAJKO MILA NEK SI CETNICKE BATALJONE PORODILA!
K L A C E M O VAS GOVNA USTASKA!
SRBIJO MAJKO MILA NEK SI CETNICKE BATALJONE PORODILA!
S L O B O D A SESELJU, VELIKA SRBIJA DO ZAGORJA!
SLAVA TIGRU ARKANU!
SRBIJO MAJKO MILA NEK SI CETNICKE BATALJONE PORODILA!


SRBIJO MAJKO MILA NEK SI CETNICKE BATALJONE PORODILA!!!
SLOBODA SESELJU!
KOLJI USTASU!
VELIKA S R B I J A DO ZAGORJA!
S L A V A TIGRU ARKANU!
SRBIJO MAJKO MILA NEK SI CETNICKE BATALJONE PORODILA!!!
SLOBODA SESELJU!
KOLJI USTASU!KOLJI USTASU!!!
SRBIJO MAJKO MILA NEK SI CETNICKE BATALJONE PORODILA!!!
SLOBODA SESELJU!
KOLJI USTASU!
VELIKA S R B I J A DO ZAGORJA!
S L A V A TIGRU ARKANU!



SPREMTE SE SPREMTE CETNICI,
KOLJACINA DO ZAGORJA,
PADACE VAM GLAVE USTASKE,
NEK JE SAMO KOLJACINA
U BOJ ZA SRPSTVO
KOLJITE NOC DVA,
NEK JE SAMO SA SRECOM
STO U ZAGORJE STIZE NOGA CETNICKA
DIZE SE ZASTAVA SRBIJE
IZNAD KNINA I JADOVA
PA KO JE VISE NE VOLI
E SADA CE SAMO BITI NASA!
SRBIJO MAJKO MILA NEK SI CETNICKE BATALJONE PORODILA!!!
SLOBODA SESELJU!
KOLJI USTASU!
VELIKA S R B I J A DO ZAGORJA!!!!


SRBIJO MAJKO MILA NEK SI CETNICKE BATALJONE PORODILA!!!
SLOBODA SESELJU!
KOLJI USTASU!
VELIKA S R B I J A DO ZAGORJA!
S L A V A TIGRU ARKANU!
SRBIJO MAJKO MILA NEK SI CETNICKE BATALJONE PORODILA!!!
SLOBODA SESELJU!
KOLJI USTASU!
VELIKA S R B I J A DO ZAGORJA!
S L A V A TIGRU ARKANU!
SRBIJO MAJKO MILA NEK SI CETNICKE BATALJONE PORODILA!!!
SLOBODA SESELJU!
KOLJI USTASU!
S R B I J A!!!
S R B I J A!!!



Pa sta je ba ovo?

Mogu li se Srbi sami otarasiti ovakvih idiota? Stvarno bi bio red - za njih samih.
 
Svaki put kad se nesta spomene oko rata na internetu se samo cuju ovakvi glasovi.

Jos meni dos'o frajer na post o "Kupusu i Mesu" i prdjenju u spavaonici da pise o Srbiji i Hrvatskoj.

Ne kontam majke mi?!


Nadam se da ne smatrate da sam se ja nesta k'o upalio na ovaj komentar.

Ma kakvi.

Ja se samo ne mogu cudu nacuditi da ima ovakvih kretena koji misli da
su nesto pametni kad pisu ovakve kretenluke.

Valjda maloumni ili sta li im je.

Mozes misliti kako ovaj izgleda i kakva mu je buka u glavi kad ovako pise.

Komentar na sliku: Seselj je meni Tito. Gledaj samo kako mu je otisla subara u krivo, a PM (puskomitraljez) mu stoji ko misu kupace gace.
Drzi PM za nogare mjesto za drsku, onako muski k'o da mu je olovka u ruci. Pravi junak, ratnik, j#bo on mater svoju bolesnicku.
Lako je takvom organizovati jedinice za pokolj starih, zena i djece.
Sto nisi kad dosao Vikicu i Kemi i njihovim pulenima da se malo obracunas. I ti i  tvoja bolesnicka , bradata stoka sto samo zna klati i silovati, majku li vam j#bem.

14.12.2006.

Izlazak u grad

Ja sam uvijek bio zaljubljen u grad.

Obozavao sam Sarajevo, pogotovo u proljece ili ranu jesen.

Obozavao sam Zagreb ljeti, Dubrovnik zimi,
Opatiju, Rijeku i Mostar u bilo koje doba.

Obozavao sam kada sunce u Sarajevsko predvecerje predje preko
austro-ugarskih fasada i obasja ih na poseban, topao nacin.

Po Vase Miskina guzva.

Prosao zimski smog, otoplilo, raja se sredila. 
Meni oci ispadaju da vidim curu na koju sam tada trzao.
Srce lupa, ja motrim k'o soko hoce li naici.

Isli smo zajedno u razred, tako sam je i upoznao.
Nadao sam se da je sretnem ovako na ulici jer razred jednostavno nije bio to.
U skoli si onako ogranicen standardnom rutinom, profesorima, nametnutom rajom.
Kada izadjes u grad svi su face, sloboda, oblacenje.
Cure sjaje, muskarci se onako pompezno smiju i prave vazni.
Meni to bilo super.

Pada nac, grad vrvi, ulice osvijetljene.
Gdje se ide?
Galerija, CDA, mozda Akademija, kasnije BB.
U Slogu nisam isao - nisam bio taj tip.

U Sarajevu sam znao svaku ulicu u centru napamet, svaki prolaz i ulaz.
Znao sam prodavacicu sto je naplacivala girice u restoranu u Titovoj
po imenu. 
Znao sam prodavaca palacinki po imenu i prezimenu. 
Znao sam kad bi promijenili knjigu u izlogu u
Svijetlosti ili Veselinu Maslesi.
Znao sam svaki kasetofon u izlogu Free Shop-a.


Zimi sam, kad bi snijeg tek napadao, znao hodati sam od Pozorisne Kafane
do Maestra samo da bih uzivao u netaknutom, svjezim snijegom
pokrivenom drvecu i stazi.

Onda dodje rat i sve to nestade u barbarskom razaranju.
Oni sto ne voljese Sarajevo polupase i pozatvarase sva
okna gradskog zivota.

Ostadose mi zazubice na zivot u gradu, pogotovo jer me rat zatece u
godinama stvorenim za izlaske i provod.

Mladost mi uzese cetnici kojima su valjda dvoglavi orao, dobar nacionalisticki
narodnjak i zemlja u kojoj se svi zovu slicnim imenima bili vazniji
od lijepog, kosmopolitskog grada, dobrih macaka i
koncerata u CDA ili Akademiji.

Al, hajde. Dodjoh i ja pomalo na svoje.

Tuzla majka!

Ne osjeca se rat. Izadjes na ulicu kad ono pice autobusi,
zene vuku cekere sa pijace,
ljudi u svijetlo plavim kosuljama vracaju se sa posla.
Tek tu i tamo koja uniforma.

Prolazimo pored kancelarija politickih stranaka: SDP, SDA, HDZ, neka srpska stranka (nije SDS, hvala Bogu) ... Kao da gledam Sarajevo prije rata.


Idemo pjehe u centar grada.

I dalje se ne mogu cudu nacuditi kako funkcionise grad.
Svidja mi se Tuzla.
Nije bas onako sarolika i lijepa kao Sarajevo ali je dobra.
Onako ziva i obasjana proljetnim suncem prija mi.

I tako mi tamo negdje uz sami centar grada nadjemo sebi neki kafic da
sjednemo i da se malo merakamo na suncu.

Sjednemo tu, uvalimo se fino u stolice i zakafenisemo.
Ja u stvari narucim kolu koja je u Tuzli bila pristupacna
(U Sarajevu su samo hohstapleri u to doba rata mogli sebi priustiti kolu).

Sjedimo mi tako, prijatelj i ja, pijuckamo kolu kad tamo u kaficu dvije
cure snimaju nas onako bas ocigledno.

Fine neke cure ali me ne izbise me iz cipela.
Drugo, znatno vaznije, ja sam imao svoje "poznanicu" u Sarajevu tako
da nisam bio motivisan da pecam zenske po Tuzli.
Dobro sad, sejtanu u meni ne bi bilo mrsko da kafenise sa nekim curama.
Uvijek sam vise volio zensko drustvo za izlaske nego musko.
Sta cu, znam - sejtan radi svoje, ne mogu pomoci.

I tako se ja suzdrzavam a moj ih jaran pozove da nam se pridruze.
Prva stvar sto izadje preko njihovih usana poslije upoznavanja bi:

"Jeste li vi Vikicevi specijalci iz Sarajeva?"

Ao, majko pa otkud im to?
Mi tek dosli, ja nisam siguran ni kako da se vratim nazad preko Gradine u kasarnu a ove mace vec znaju ko smo, sta smo i odakle smo.

Ja sam po prirodi uvijek bio oprezan sto se tice privatnih informacija
tako da ih ja presretnuh kontra pitanjem
odakle njima informacija da u Tuzli ima Vikicevih specijalaca iz Sarajeva.

One ce onako bezazleno:

"Bilo danas na radiju (na nekoj popularnoj tuzlanskoj radio postaji)."

Pa sta je ovo!

Ovo je gore nego nasa mahala gdje je svaka nana znala
kad ce deblokada.

Upoznas cure prvi dan u gradu a one vec imaju sve informacije.
Bas me zanima znadose li moj broj sluzbene knizice i mozda da nam
kazu gdje idemo u akciju jer mi to jos nismo znali.

U svakom slucaju moram reci da bez obzira ne neobicnost citave situacije
bi mi drago da smo nasli sebi vodice kroz grad.
Dogovorismo se da im se javimo pa ce nam oni navecer pokazati mjesta za
izlaske.
Da ne bi niko od nas izvisio, objasnismo im da kod nas javljanje nije garantovano ne zato sto necemo nego zato sto se moze desiti da ne mozemo.
Njima je ocigledno bilo drago sto nas upoznase tako da nije bilo problema.
Vodici su nam bili zagarantovani. Ja licno nisam imao nikakvih drugih namjera
ali kao sto rekoh godilo mi je da cemo imati zensko drustvo po gradu.
Biti samo sa mojim muskarcima nista mi nije znacilo.
Vidjao sam ih inace previse cesto - po spavaonicama, trpezarijama, rovovima,
bunkerima, kamionima, helikopterima, livadama ("trmeljinama"), gudurama,
cestama i gradovima tako da mi nije nista znacilo da gledam svoje glavonje
i po kaficima.

Ufatismo se nazad otprilike u pravcu iz kojeg smo dosli.
Nismo htjeli da pitamo kako nazad u kasarnu da ne bi odali gdje smo smjesteni
(iako se ne bih cudio i da je to bilo na radiju).
Nismo jos dobro poznavali Tuzlu.
Sjecam se da prodjosmo pored pijace.
Onda zalutasmo malo.
Prepoznasmo iz daljine nebodere nize kasarne tako da se uputismo u tom pravcu.
Onda prepoznasmo ulicu pa tako dodjosmo i do kasarne.

U spavaonici zatekosmo svalere kako pricaju svoje lovacke price.
Skontali ovu, skontali onu. Ova im dala broj telefona pa se hvale isto
k'o da su oslobodili Trebevic.
Ja i jaran se samo gledamo. Mi ne samo da imamo i telefone nego zagarantovan
izlazak a ovaj se raskokodakao sto mu je jedna zenska dala telefon.
Svaka cast, jesi tigar!

A sad da spomenem i sto se tice izlazaka opcenito u mojoj jedinici:
 
 
Pricao sam vec o mitovima i legendama vezanim za moju jedinicu
i sta je stvarno od toga istina a sta nije.

Jedan od mitova medju nekim ljudima bio je da Vikicevi k'o
mnogi drugi sminkeri po gradu u prslucima i sa motorolama
da bi skontali trebe.

Pogresno!

To nije bio slucaj i to iz dva razloga:

Prvo, to je bilo zesce ofiranje. Ko da smo mi bili takvi papci
pa da se furamo na nosenje ratne opreme po gradu.
Neki su nosili uniforme u grad. Nista specijalno i folerski kad znas da
za vecinu nije ostalo civilne gardarobe za nositi i kad se citav grad
sarenio od uniformi.

Jedini uistinu prepoznatljivi detalj bili su dobri pistolji (CZ99,Brno, Beretta,Glock,SigSauer,...) sa petnaest metaka
sto su landarali u onim sirokim "specijalskim" futrolama.

Drugo, momci su uspjesno ganjali zenske i prije rata tako da im nije trebala
uniforma da bi nasli zensku (iako nije bilo na odmet).
Moja su raja uglavnom nosala farmerice i majice po gradu.
Izgledali su dobro, imalu su samopouzdanje, sarm, iskustvo tako da
im nikakvi dodatni atributi nisu trebali.

Kao sto sam i prije spomenuo, bio je u prvoj ceti (R.M., znas sto posto o kome
pricam ali mu ne smijem spomenuti ni inicijale radi "porodicnih" razloga.)
jedan pravi, originalni svaler (to je onaj sto sam vec prije opisao sto je odnekle u Zenici uspio zgombati da cita "Erotiku" kad mi nismo mogli imati vise nego
dva tanka obroka dnevno.)

E taj je macak nosio farmerice, majice, starke i jedan modni detalj za oko vrata
(ne smijem reci sta je da ga javno ne provalim. Nije lanac.) na teren.
Frajer bi, cim bi stigli negdje odmah gledao kako da se presvuce i sredi pa
da ide ganjati "macad" kako ih je on zvao. Kralj!
Isao je na svaki teren, bio je u svakoj bici ali cim prestane frka (ili prije
nego li pocne) on bi hvatao svog pravog posla.
Ni furke, ni uniformi, pancira ili motorola nego fino, cistog
nepatvorenog svalerskog posla.

U sljedecem izdanju: Specijalne jedinice Republike Bosne i Hercegovine na okupu
03.12.2006.

Hvala vam - 200,000 post ide komentatorima

Dragi moji citatelji,

Bio sam van blog svijeta par sedmica.

Tako sam propustio vaznu cinjenicu da je ovaj blog "odbrojio" preko 200,000 posjeta.

Nevjerovatno. Nisam tako nesto ocekivao ni u snu kad sam tek pocinjao pisati blog. Ne da nisam smatrao da moja jedinica i tema ne zasluzuju tu pocast nego zato sto jednostavno nisam mogao vjerovati da ce se stvari tako odvijati.

Hvala vam u ime svih pripadnika mog odreda - zivih i onih koji vise nisu sa nama. Oni su zaista zasluzili ovu pocast.

Kao sto to vec vjerovatno znate ja jubileje na blogu uvijek posvecujum nekome. Ovaj jubilej posvecujem svojim virtuelnim prijateljima-citateljima na ovom blogu.

Posvecujem ga medju ostalim:
srebrenom machiavelli bosancu,
kolegi R iz cete, njegovoj seki iz sa,
drugim kolegama koji su uvijek dobrodosli ovdje kao u svoju kucu (VS3C,771,2ceta,prenj69,...),
umornom, div i blobu,
onom mahi mostarcu sto dobro crta,
onim sto su uzeli nadimke po svojim brigadama (jedan iz mase 101,44,...),
Bosancima-Hrvatima sto me nekad izbijaju iz cipela
ali koji su uvijek dobrodosli kod mene (HVO, baxter, etc...),
dragim gostima iz lijepe Hrvatske,
tetku naravno(SF-SN),
Sandzaklijama-saborcima-komitu (uvijek ste dobrodosli kod ovog Bosanca. Prolijevali ste krv za nas.),
lasti, dariosa, santi, bosanskom srcu,  kamenom, jednom tamo,
pretorijancu, kurtu, reni i katarini, bih. srcu, bih. patrii, IDC-u,
dobrinji, neral, kentu, susjedu/bbop-u, ilidzancu, saborcu,
starom, ibri tekovini, kosevu republici,sudki,roque-u,
cak i onome sikteru, dijaboli, pravoslavnom, bob rocku,
ilidzancu, rainbowu, i. begicu, prenju, jednom tamo, dsk-u,
MOME VELIKOM JARANU (onome sa kojim sam se prije rata naroljao pa smo onako pijani "pecali" uz Miljacku, sto se nismo vidjeli petnaest godina, sto jos cuva pisma iz rata),
corbi,mrz-u, renati, kosevu, zuki kaporu, devizi, borcu sa vlasica, iksu,
visokom,suertu,dobrom, muhadziru,camcu
mojoj majci koja redovno cita, i
svim anonimnim komentatorima koji znaju biti ljudi.

Interakcija sa vama, citanje vasih genijalnih komentara, i vasa vjerna podrska ucinili su me boljim covjekom u ovih zadnjih godinu dana,
pomogli su mi da se pomirim sa mojom prosloscu i ratom.

Povrh svega ostavili se kroz svoje komentare pravo blago na internetu.

(ako sam koga izostavio javite)


Dugo se nisam javljao ali ce to ubrzo da se promijeni.
Spremaju se postovi punom parom.

15.11.2006.

Kupus i Meso

Hajde raspakovasmo se. Prava vojnicka spavaonica.
Slicna onoj u Zenici samo znatno cisca, modernija i urednija.
Mislim da je u prostoriji bilo mjesta za jedan
kompletan pjesadijski vod.

Obzirom da su nasi vodovi bilo znatno manji nego klasicni pjesadijski vod
stade nas gotovo pola terena u jednu spavaonicu. 

Nakon raspakivanja i raspremanja dodjose da nam pokazu gdje je rucak.

Rucaaaak!

Ah, ispadose mi oci od gladi. Dobro su se sjetili.

Prodjosmo kroz redove objekata.
Ne mogu da se naucim na kasarnu koja izgleda kao "Marsal Tito" a da je cijela i citava.
Nema rupa od granata, nema izgorenih spavaonica, nema kratera od granata.

Mogu ti reci ovaj 2.korpus ako je suditi po ovoj kasarni je prava sila.
Obucena vojska, naoruzana, sve onako formacijski i po propisu.
Malo dosadno jer sam vise volio nas image kolumbijske mafije ali sam siguran
da bi se vecina boraca prvog korpusa rado nasla ovako utopljena i udomljena u uvozne maskirne uniforme.

Ide trpezarija. Niza zgrada. U njoj sve uglancano i uredno.
Oko nas stolovi. Raja stoje u redu sa tacnama. Prava JNA atmosfera.
Mi ocigledno nismo jedini.
Na ramenima oznake raznih brigada. Ocigledno je da se ovdje sprema neka opsezna
akcija kad je ovakav "izbor" jedinica.

Nailazim na kuhara sa tacnom. Kuhar onako arogantan i mrzovoljan samo
uzima tanjir, sipa baca tanir nazad pred mene. Drugi kuhar dodaje frtalj kruha.

Pogledam u tanjir. Ne mogu vjerovati. Dobro skuhani kupus i gromade
junetine k'o kasikara.

Tajac.

Meso.

Ima vise of dvije godine kako nisam okusio mesa kako treba (ne racunajuci
one mljevene leseve iz humanitarne).

Gledaj Drugog korpusa jaro kako hrani vojsku - kupus, govedina, svjez kruh.
Onako po seljacki skuhano ali valja brata. Sto su junad negdje zaplatila, k'o prije rata ...

Koji je ovo kontrast sa nasom ratnom kuhinjom.

Sta je danas? Riba.
Kakva riba? Ista k'o iz juce. (Mackerel pa preprzen)

Mozes misliti kako su se bosanci oduzamli za ribu. Obzirom da sam vazda volio
ribu na "ribne dane" sam znao pojesti po cetiri porcije.

Sljedeci dan:

Sta je danas? Leca.
Kakao leca? Pleskavica i supa od lece.

Joj mozes misliti vratnickih jalijasa naviklih na cevape kad udare po leci.
Sjedimo mi tako svi zajedno za stolom a ovi jalijaneri gledaju u lecu
isto k'o da si im pobio svu porodicu.
Jedan od jalijanera (valjda najhrabriji) odluci se da proba
pljeskavicu od lece.

E da mu vidis izraza. Isto k'o da si mu stavio govno u usta pa mora da
ga zvace. Drzi sve na vrh usta i zvace k'o drvo. Dodje mi da mu
pomognem pa da poguram malo nogama da mu lakse prodje.

On ce:

"Jarane dobra ova leca - k'o mozak"

Jasta jarane. Leca majka. Nema sta se nije moglo napraviti od lece - pita, corba/supa, pljeskavice, cevapi, kolaci.
Samo moras naci nekoga ko ce pristati da to sve pojede.
(Ja sam bio jedan od tih. Mogao sam bukvalno jesti drva u ratu.)

Onda dolazi velicanstveni dan:

Sta je danas?
Hagra.

Oho, koji jel' prdo?
Evo ovaj.

Jasta prdo. Sivo-smedji. Raja se naravno jagme.
Ja se onda sjetim onih par brdjana u mojoj spavaonici
pa mi padne mrak na oci.

Sjetim se tako jedne epizode u spavaonici vezane sa ovim grahom prdom.
Bilo je to jedne lijepe Novembarske veceri kad se umorna vojska spremala da spava.
Mene bas onako opalio zimski san, odoh ja prvi u vrecu.
Uvalim se tako u svoju vrecu u majici i dugim gacama i podjem da se grijem da zaspim (spavaonica naravno hladna k'o frizider).

Udje jedan od mojih kolega rutana u spavaonicu.
Niti se skida u nesta za spavanje nego onako pravo u pantolama
i jakni pruzi se na krevet.
Haj nek mu bude, sta je mene briga.

Onda skide svoje postovane cizme.

Aoooj, dragi Tito sta je ovo 'vako.
Isto k'o da me je zapahnuo toplotni udar.
Samo sto udar ne przi od vrucine nego smrada.
 Smrdu mu noge isto k'o da nije skinuo cizme od kako se rodio.
Nekakav memljivi, vlazni smrad istrulog tvora.
Meni sve crvi i povracotina pred ocima od smrada.

Ja zabih nos u vrecu za spavanje - ne mogu izdrzati.

Onda drugi djikan, sto lezi izvaljen preko kreveta prde.
O majko sto rodi takvu guzicu.
Prvo sto puca k'o top, ne znam odakle mu takva snaga.
Drugo sto smrdi k'o otvor. Joj gadosti majko moja, sta me ovo snadje.
Jes' frajer prava ratna sila. Mogao bi samo svojom guzicom pobjediti cetnike.

Kontam u glavi: j#bem ti specijalnu jedinicu i ko me sastavi sa ovim torotanima.
Joj dje me snadjose ovi ovakvi. Mrzim vojsku majku li joj j#bem.

U mojoj me lamentaciji prekide priguseni zvuk "pah". Kad njezan sapat, odusak.

To onaj prvi sto je skinuo cipele da oslobodi svoje otrovne noge sad prde.

Tiho, njezno.

A onda nakon par sekundi nastupi horor koji se ne moze adekvatno rijecima opisati.

Bolan smrad prodre u moje nosnice.

Ne, taj se smrad ne moze opisati rijecima. Zasmrdi tako strahobalno i bolno da u meni samo nastupi tuga i nesreca. Place mi se od bola i teske sudbine.
U bolu pokusavam da zataknem nos u vrecu da neutralisem razarajuci smrad.
Ne pomaze.
Pri obodu vrece nailazim na tracak vlastitog mirisa (after shave).
Zabadam nos, udisem miris.
Jos gore! Mjesa se otrov sa mirisom parfema pa ti se povraca od ljigavog smrada.

Prolaze tako minute, otrov se polako razilazi, prezivio sam.

I onda mi reci da je hagra radost.
(sjetite se samo moje epizode na kamionu kad smo isli preko Igmana)

Vracaju mi se misli na kupus i meso.
Kupus zna isto tako biti zeznut u spavaonici ali je mala maca u porednju
sa pasuljem.

U sljedecem izdanju: Izlazak u grad

06.11.2006.

Optimizam


Dobro utabani makadam prelazi u asfalt.

Asfalt!

Nema vise odbijanja guzice od tvrde klupe, njihanja i ljuljanja, truckanja.
Asfalt, blagodet za nazuljane guzice.

Normalna cesta. Prolaze auti, kamioni. U jednom trenutku prolazimo
pored autobuske stanice. Ne mogu vjerovati. Stalne linije sa Zenicom, Mostarom
i ... Hrvatskom.

Svasta, sjednes na autobus i odes u Hrvatsku. Za mene Sarajliju, koji nije
vise znao sta je slobodno kretanje a kamoli gradski prevoz ovo je bio potpuno nevjerovatan prizor.

Dalje niz cestu naidjosmo pored kontrolne tacke UNPROFOR-a.

Svedjani.

Svidja mi se sta vidim.

U centru kontrolne tacka je mala kockasta baza okruzena uredno poslaganim
vrecama sa pijeskom. Na tacci stoje svedski unproforci.
Starije face. Dobro izgledaju, kao pravi ozbiljni vojnici ne kao oni francuzi
po Sarajevu sto su mi uvijek izgledali kao da se zaj#bavaju.

Sto mi se posebno svidjelo je njihovo okruzenje. Okruzeni su bosanskom djecom.
Pricaju sa njima, srdacno se sale. Dijeca i civili hodaju pored njih i pricaju sa njima kao sa domacim.

Ovo je (meni) prvi put da vidim unproforce da su srdacni sa nasim narodom.
Navikao sam se na unproforce koji nas smatraju nekom podivljalom stokom,
koji nece da se mjesaju ili koji nas jednostavno ne vole.

U ovoj bazi nas je narod ocigledno dobrodosao i odnosi mi izgledaju dobri. To se
vidi i po njihovim licima.

Svidja mi se sta vidim.

Prolazimo krajevima koji izgledaju kao da ih nije dotakao rat. Priblizavamo se
Tuzli. Ovo je jedini dio Bosne koji ekonomski funkcionise i koji snabdijeva
ostatak Bosne materijalom (koliko je to moguce).

Ulazimo u zonu odgovornosti 2. korpusa. Sada smo u svijetu Majevice, Gradacca,
Koridora, ...

Ovdje Bosna izgleda divno. Ravnica, blagi brezuljci, industrija funkcionise,
vecinom utisci civilnog zivota.

Osjecam optimizam. Ovo sto vidim izgledao kao normalna drzava. Ne onaj patrljak normalnog zivota, post-apokalipticni svijet kojeg sam se nagledao po Sarajevu i po Srednjoj Bosni '93 nego normalan zivot. Rad, neoskrvnavljen pejsaz, slobodan protok.

Ulazimo u Tuzlu. Mene ovo posebno raduje jer je Tuzla bila pod kontrolom SDP-a
sto je meni kao mjesovitom odgovaralo. Tuzla je, cak i te gadne ratne 94-e, bila jedan od najtolerantnijih gradova u bivsoj Jugoslaviji. Kao i u Sarajevu u Tuzli su svi narodi zivjeli sa punim pravima, cak i bolje jer linija nije bila
blizu pa nije bilo ljudi progonjenih osvetom a i nije bilo Caca.

Ulazak u Tuzlu je nestvaran. Auti, semafori, autobusi. Ulice vrve civilima,
zene vuku cekere, tek tu i tamo pokoja uniforma.

Ocigledno je da ce nam Tuzla biti baza jer kamioni ulaze u centar grada.

Idemo kroz grad, prolazimo izmedju novogradnji, p enjemo se uz blago brdo.
Ovo mi kroz san izgleda poznato jer sam ja kao dijete, par godina star
bio u Tuzli.

Napustamo naselje, skrecemo lijevo. Ulazimo u veliki kompleks kasarni.

Duguljaste, dobro ocuvane zgrade. Slicno kasarni Marsal Tito samo razudjenije.

Kamioni nas uvode u kasarnu, vozimo se do jedne od zgrada.
Tu se istovaramo.

Pokazuju nam zgradu u kojoj cemo biti smesteni.

Prolaze me trnci. Ista ona u kojoj je moj otac sluzio prije ko zna koliko
decenija. Sjecam se samo kroz maglu zgrade, prilaza, moje majke i mene
kako ga ispracamo.

Zamislite koincidencije da je ova spavaonica sada moja polazna tacka za
ko zna sta. Moj otac bi se tada kao mladic vjerovatno oduzeo da mu je neko
u onoj ultra-mirnoj, sigurnoj Jugoslaviji i bezbojnoj JNA rekao da ce mu
sutra sin kao pripadnik specijalnih trupa u tajnoj ratnoj operaciji boraviti
u istoj kasarni u pripremi zadatka.


U sljedecem izdanju: Kupus i meso

26.10.2006.

Na putu zivota


Probudih se u Brezi.

Onako bunovan, nazuljane guzice, ukocenog vrata
gledam kroz ceradu.

Noc, iz vana dopire zuckasto svjetlo ulicne rasvjete.

Nasi kamioni poredani u koloni na ulici, pri trotoaru.

Ulica cista, grmlje uz ulicu uredno podsisano.
Izgleda Breza k'o Slovenija.

Naucio sam na apokalipticne prizore Sarajeva.
Unistene zgrade, zapustene, travom, rupama od granata i
komadima gradjevina pokrivene ulice, mrak, stalnu tutnjavu i pucnjavu.
Nocu nema svijetla, a pogotovo se ulicna rasvjeta ne moze zamisliti.


Svidja mi se gdje smo.
Neki silaze sa kamiona, odose pisati.

Meni se ne ide.
Nisam sta specijalno pio pa da imam materijala.

Naslanjam glavu na ruke, laktove na koljena pa da jos spavam.

U ratu sam naucio da spavam stojeci i sjedeci.
Daj mi samo nesta da se naslonim i
ja cu da pripajkim bez problema.

Jednom me je tako pocetkom rata uhvatio san na
nekakvoj bezveznoj, reda radi strazi.
Cetiri ujutro, zima. Ma sta zima, led, frizider.
Sanjam pec, toplu prostoriju. Sanjam da se umotam
u one damferske sive deke iz humanitarne pa da zapajkim.

Stojim tako na drvenoj verandi potpuno smrznut.
Prvo mi zima ne dade ali u cetiri ujutro
san nadjaca i glad i zimu.
Veranda otvorena ali je pokrivena krovicem koji
pridrzavaju potporne grede.

Kontam, ako bi se mogao nasloniti malo na jednu od ovih greda
mozda me i prenese.

Problem je sto mi je u rukama Hekler. Nema kaisa
pa ga moram stalno drzati u rukama.
A Hekler onako sav od metala pa po se ovoj zimi ohladio,
leden ko ledenica.
Ne mozes ga drzati u rukama.

Ako ga spustim pa naidje komadir jadna mi je majka.
Kemo je recimo tako prije rata znao hvatati raju kako spavaju
na strazi, uzimati im oruzje i onda ih kaznjavati oduzimanjem
od plate.

Sad mi se nema sta oduzeti ali bi me zato opalili nekakvom ljigavom
kaznom od koje se ne bi moglo zivjeti, recimo nocna straza do kraja rata.
A bila bi i nevidjena bruka da mi "skine" oruzje.
To bi bila najgora kazna.
Probudis se a Heklera nema.
Kako ces sad nazad u bazu. Sta da pitas? E raja, jel mi vidio ko automat.
K'o da automat ima noge pa da sam izvjetri. Provaljivali bi me do kraja zivota.


Tako ja skontah da nekako okacim Heklera na sebe.
Zagurah sprijeda prednji dio jakne duboko u pantalone da me zastiti od hladnog metala. Onda zagurah Heklera duboko u pantole, do okvira da ne ispadne.
Malo hladno po stomaku al' moze se.

Onda se naslonih glavom na gredu i tako me stojeci prenese ...



Sljedece cega se sjecam je kucanje po ledjima.
Gdje sam?
Ja to na ekskurziji, profesor me budi, zaspao na derneku, ...?

"Jel' to spavas na strazi?"

Mozak se budi, pocinje da radi brzinom svjetlosti.

"Sta ti je ba. Ko ce ovako zaspati, jos po zimi."

"Ja. Zaj#bana ova zima. K'o zainat."


Jasta. Ne moze covjek ni zaspati. Ne pitaj ...


Tako sam opet i na kamionu pripajkio.

Probudise me dzombe i gombanje po makadamu.
Pogledam kroz ceradu kao ono mi na nekakvom makadamskom
putu po kojem promet pici kao da je autobahn.

Sjecam se prolazi u suprotnom pravcu od nas
svijetlo plavi Citroen GX, tumba se i ljulja po makadamu,
za njim ide veliki sleper pun robe,
pa onda UNPROFOR-ov karavan kamiona.

Prasina po cesti, tutnje kamioni.
Povremeno se na okukama gdje je cesta slabije prohodna sklanjamo
jedni drugima.

Na par mjesta susrecemo terence Armije BiH.
Na jednom mjestu opet stoji UNPROFOR-ov transporter-tockas
sa kupolom i dugackim, vitkim topom.
Pored njega par vojnika.

Za mene su ovo neki novi unproforci.
Naucio sam do sada na Francuze, Pakistance, Egipcane, Ukrajince
te na Engleze kod Viteza.

Ovo su izgleda Svedjani.
Bas dobro izgledaju. Profesionalno, uredno, ozbiljno.


Mislio sam da je Igman najprometniji divlji put u BiH.
Ni blizu.

Ovaj je put na kojem smo sada definitivno najprometnija cesta
koju sam do sada vidio u ratu.
Vrvi, zivi - pravi "put zivota".

Drago mi je vidjeti da podrucja koja imaju slobodan pristup ovako zive.
Dodijala mi je ona sarajevska situacija u potpunom okruzenju,
ili ona grozna depresija uzrokovana totalnim beznadjem
rata u Srednjoj Bosni koju sam osjetio u Zenici
za vrijeme naseg terena i ofanzive na Vitezu.

Drago mi je vidjeti i kamione sa hrvatskim registracijama.
Nekako mi imponuje vidjeti one moderno dizajnirane
registracije sa hrvatskim grbom, uredne kamione
natovarene do vrha dobro poznatom robom - Kras, Gavrilovic, ...

Drago mi je da roba ide u nase slobodne gradove.
Nek bar neko osjeti malo zivota.
Da je bar nama malo ovakvog slobodnog prometa u Sarajevu.

Nisu bezveze cetnici postavili onakav obruc oko Sarajeva.
Tek sad shvatam kako se mi jos i dobro drzimo.
Zamisli samo da se u Sarajevo ovako
slobodno upumpava hrana, oprema, oruzje.
Ne zna se gdje bi nam bio kraj.

Nisu oni cetnici budale.
Opkoli Sarajevo, navuci Tudjmana na price o podijeli pa
da se zavadi sa sto se pred rat cinilo najprirodnijim saveznicima.

Mozes misliti kakav bi to rat bio da je Sarajevo otvoreno
ovako kao Tuzla i Zenica
te da nije bilo tuce sa Hrvatima.

Nisu cetnici budale ...

U sljedecem izdanju: Optimizam

24.10.2006.

Neprijatelj-prijatelj


Pocinje stara dobra trka oko utovara u kamion i ko ce zgrabiti bolje mjesto.

Sreca pa je kamion dobar.
Civilni ali prostran sa dobrom ceradom i sa dovoljno
mjesta da svi sjednemo.

Dobro, par ih se more smjestiti na gume.

Polazimo dobro poznatim putem oko Igmana.
Sad znas da ti samo treba ogromno
strpljenje jer k'o zna koliko ce ovaj put trajati.
Dosadasnje iskustvo nas je ucilo da je najkraci put trajao cesto i
preko cetrnaest sati.

Koliko ti je prije rata trebalo do granice sa Italijom ili Austrijom
sad ti je toliko trebalo do nekog satelitskog mjestasca u okolini Sarajeva.

Kako prolazi vrijeme u dosadnoj voznji preko Igmanskog makadama
voznja ti pocinje smetati. Kamion ide mozda dvadeset, trideset kilometara na sat. Svuda rupe. Prave dzombe.

Klupa no kojoj sjedis pocinje ti se zabadati u sarajevskim gladovanjem
smrsalu guzicu. Svaka ta dzomba podsjeti da imas kostiju pod guzicom.

Noge trnu od sjedenja u jednom polozaju.

Prolaze sati tako u monotoniji spore voznje izrovanim cestama,
odbijanju guzice od klupe, zveketanju pusaka kao da su od plastike
po podu kabine, truckanju sljemova.

Jos jedna vjezba mentalne izdrzljivosti policajca-specijalca:

Kako izdrzati na desetine sati sjedeci zakovan na jednom mjestu, truckajuci se
i udisuci zrak pomjesan sa prasinom i povremeno aromatiziran
izduvnim gasovima iz dizelskog motora. 

Nista specijalno, osim sto se covjek prebrzo podsjeti sta je u stvari teren -
vecinom abstraktna, neglamurozna patnja koja nema veze sa
borbom nego sa mizerijom improvizovanih i
zakrpljenih strateskih bosanskih komunikacija.

Silazimo sa Igmana.
Sada idemo u pravcu Srednje Bosne.
Ovaj put to je teritorija federacije, ne surovo popriste krvavog sukoba
bivsih saveznika.

Treba da po prvi put prodjemo kroz kiseljacku "opcinu".

Sjecam se prica iz Kiseljaka mog komsije sto je radio za Caritas.
Sjecam se njegovih dozivljaja sa regularnim
i "specijalnim" jedinicama HVO-a Kiseljak.
 
Pricao mi je dosta o njima. HVO Kiseljak bili su pravi vikendasi.
Imali su standardne HVO uniforme, oruzje, izgledali kao prava vojska
ali nisu bili prava vojska.
Vecinu rata proveli su cuvajuci linije koje
niko nije ugrozavao osim ono malo '93 od strane Armije BiH.
Srbi sa Ilidze su tuda prolazili kako su htjeli skroz tamo do sredine '94.

Kisljak je za razliku od Viteza imao srecu da je bio dovoljno daleko
od bilo kakve strateske komunikacije (za razliku od Viteza i doline Lasve)
i da je bio dovoljno blizu Ilidze koja je bila glavni vojni dzep na tom podrucju
koju niko nije realno ugrozavao.

Jedini koji su iz Kiseljaka ratovali bili su njihovi "specijalci" - Apostoli
i Maturice.
A i ovi su ratovali po pravom receptu "specijalnih" jedinica
iz bivse jugoslavije - Seseljevcima, Arkanovcima, Belim Orlovima
Drugim rijecima, ove jedinice su bile u stanju raditi sto niko drugi nije mogao,
Ovi "specijalci" bili su bolje opremljeni od standardnih prasinara,
obuka im je bila malo bolja,
unforme su im, ko po sablonu bile crne a duse i zadaci najcrnji.

Ti bi onako malo zapucali po nekoj jadnoj jedinici koja je drzala selo, rastjerali ih nekako samo da se domognu sela.

A onda bi pocinjali njihovi specijalni zadaci.
Zadaci koje su samo ovakve jedinice mogle izvrsiti.
Satjeraj civile u kuce, podrume. Izresetaj ih dobro, zene, djecu.
Baci koju bombu. Cuje se jos plac djece, stenjanje, krici novorodjencadi.
Nije dovoljno.
Baci nesta zapaljivo pa da "to" sve izgori.

Specijalni zadatak izvrsen.
Sef ce im kao nagradu podijeliti marke, pice, drogu, cigare, zene.
Moci ce takodje iz tih oskrnjavljenih kuca izvuci videorekordere,
kasetase, frizidere, stare televizore.
(Sjecam se jednog u starom komsiluku sto se prije rata u BiH vratio iz
Slavonije. Bivsi arkanovac. Napunio frajer kocu robom a ono sve
staro i iznoseno kao iz zalagaonice.)

A sve natpoljeno tudjim placem i vriskom djeteta.

Kao naprimjer u Stupnom Dolu.

Mracnjaci iz HVO-a imali su u planu da isprazne dijelove Srednje Bosne i
da je presele. Problem je bio sto niti je Armija htjela da "etnicki cisti"
taj prostor niti se ljudima islo.

Onda se kreativni duh bosanske ili hercegovacke bagre dosjetio.
 
Da bi osrdili Armiju BiH da nagrne na Vares morali su
pociniti neko grdno zlodjelo koje bi ne samo razjarilo Armiju BiH i nagnalo
na osvetu nego koje bi zbog surovosti tako uplasilo hrvatski svijet da bi
se ovi sami, bez previse guranja, uhvatili noge pred nastupajucom Armije BiH.

Na ulasku u Stupni Do svedski unproforci i grupa novinara na koju Rajic nije
racunao zatekli su nevidjen masakr.
Rajicevi su specijalci, "Aposotoli" iz Kiseljaka (ja apostola kukala ti majka)
upali u ovo selo i na nevjerovatan svirep nacin unistili stanovnistvo tog sela.

Njihov cilj bio je pociniti sto gnusniji zlocin koji nikoga iz Armije ne bi mogao ostaviti ravnodusnim.

Unproforci i novinari na ulasku u selo zatekli su prizor od kojeg se mnogi svjedoci nikada vise nisu psihicki oporavili.

Evo kako to opisuje Anthony Loyd u knjizi "My War Gone by I Miss It So":
(vlastiti prevod, str.151 , Penguin Press):

"Kapten se trese od bijesa: 'ovo je j#b#no sranje. ovo je gore od j#b#nog sranja. ovo je ...'

Rijeci mu se samo zagusise u grlu.

Nije bilo rijeci da se ovo opise.

Tijelo ne vece nego mala torbica nabodeno na bijelu cjevanicnu kost.

Druga polovina ispecena. Glava mu smrskana. Licem dole.

Dijete.

I sta da sad kazes?

j#b#m ti, j#b#m ti, j#b#m ti, j#b#m ti, i Is*** j#b#ni Kr***"


 (Boze me oprosti, ovo je autenticni prevod autorove psovke u trenucima nervnog rastrojstva)

 
Tada ne znadoh da su ovi "Apostoli" koji su drzali tu teritoriju kroz koju smo prolazili bili nasi novi "prijatelji".
Samo se sjecah rjeci mog prijatelja iz Caritasa Sarajevo.

Opisa mi "Apostole" k'o prave divljake, bandu.

Crne uniforme, crni seljacki sesiri sa sirokim obodom
(ne znam zasto su se sve ove seljacke jedinice furale na ove crne sesire),
krezavi, ogrezli, jako brzi na oruzju.
Njega su skoro streljali na punktu jer je imao sumnjivo ime.
Bolje receno nije imao potpuno prepoznatljivo hrvatsko-katolicko ime
za njihove skucene, nevjernicke mozgove.

A ovo su bili teske barabe.
 
"Vitezovi", "Apostoli", "Maturice",  "Kobre" bili su probrana bagra.

To je bio ista ekipa k'o sto se sjecam iz prica iz drugog svjetskog rata
kad mi je rodbina pricala kako su u ustase i cetnike isli najgori banditi i sljam,kako su u partizane isli zanesenjaci a kako su pametni ostajali kuci i sklanjali se od belaja
(ja bi onda u takvim okolnostima pripadao grupi glup i zanesenjak)

Tako je bilo i u ovom ratu.
Gradski banditi, psihopatski kriminalci isli su u "Arkanovce",
alkoholicari, poluljudi, mentalni slucajevi u "Seseljevce",
seoska bagra, propaliteti u "Apostole" ... Natakare im crne uniforme,
podijele dobro oruzje, nahrane ih, obuku, obecaju im dobar ulov, pljacku ako
dobro odrade posao i onda ih upuste na nebranjenja sela da uniste sve zivo.
I to su onda specijalci.
I onda ovaj narod sa njihove strane, nafilovan propagandom i naucio
na takvu vrstu specijalaca kad cuje za "Vikiceve" specijalce misle da smo
mi sad posebno dobri koljaci jer smo mi malo posebniji od njih.

Zadojeni mrznjom i okruzeni surovoscu, zlocinom, dehumaniziranim odnosom
prema "turcima" njihov narod nije nikad mogao shvatiti da smo mi bili i ostali
jedini specijalci koje je ova zemlja imali davno prije rata, davno prije
ove nesnosne mrznje.
Nisu valjda znali da je Vikic hodao po Skenderiji sa Magnumom
prije nego sto su raja znala sta je "Dirty Harry".
Da je ovakav policijski policijski odred uspostavljen u Bosni ne zato sto su
Bosanci voljeli da trose pare na policiju nego zato sto se u Bosni dogodio
najozbiljniji vojno-teroristicki upad u modernoj europskoj istoriji gdje je
iz vana ubacena pro-ustaska grupa pokusala napraviti vrlo ozbiljan dzumbus.

U tom trenutku Bosna a ni bivsa Jugoslavija nisu imali efikasnu jedinicu da se suprostavi ovakvoj vrsti neprijatelja.
Najblize sto su nasi imali bile su imitacije istocnih izvidjacko diverzantskih
vojnih formacija za posebna dejstva. Bez ikakvog prakticnog iskustva,
pogotovo ne protiv ovakvih dobro izvjezbanih i savremeno opremljenih snaga, obucavane po rigidnom ruskom stilu, zabetonirane u dinosaurski
armijski sastav ove jedinice nisu bile dobar odgovor.

Onda su vojno-politicke glavesine odlucile da oforme prvu pravu
specijalnu jedinicu za borbu protiv ovakvog neprijatelja.
Sreca po nas pa su za uzor uzeli GSG-9 a ne nekakve ruske padobranske
klipane kao sto je to JNA uradila.
Takodje su na celo postavili jednoh od najzeznutijih frajera u bivsoj Ju, karate prvaka Dragana Vikica, a ne nekakvog podobnog poltrona.
Pripadnici odreda pazljivo su izabrani, obucavani su dobro i prakticno i po
ugledu na slicne takve jedinice na zapadu (Njemacki GSG ili britanski SAS).
Mnogi pripadnici islu su na seminare vani, pogotovo prije rata kada je situacija
postajala sve kriticnija.   
U svijesti pripadnika odreda takodje je postojala onda "drotovska" odanost
sluzbi, redu, miru, postenju.
Nije bilo kradje, nije bilo prekoracenja duznosti, potrebe da se diraju civili
a i sto je najbolje za nas - nije bilo onog besmislene i bespotrebne JNA discipline (a la zatezanja kreveta, postrojavanja, mustranja).

Al' dzaba, nije znao svijet. Ne zna ni danas. Mnogi nikad ne naucise
sta jesu a sta nisu bili vikicevi specijalci.

 
I tako razmisljajuci o mojim domacinima, novostecenim apostolskim
"prijateljima", slicnostima i razlikama uhvati me san.
 
Nit' vidjeh ceste oko Kiseljaka niti havajaca bilo kakve vrste.
Cerada, truckanje, mrak, i tako me uhvati san.

Kad se probudih mi vec bijasmo sa one strane obruca oko Sarajeva.

Sada je vec medju rajom pocinjalo nagadjanje.
Treci korpus, drugi korpus, koridor. Pa onda divlje ideje o
desantnom upadu prema Banja Luci, Bihacu ...

U sljedecem izdanju: Na putu zivota

17.10.2006.

Novi svijet


Ovaj izlazak na teren stvarno je bio potpuno drugaciji od proslog.

Kada smo zadnji put izlazili iz Sarajeva islo se u sitne zimske sate.

Ovaj put izlazili smo kroz tunel u po bijela dana po lijepom vremenu.
Kamionima do Dobrinje do platoa pred tunelom.

Onda u mjesavini civila, vojnika i civilo-vojnika (citaj: svercera) dodjosmo na red da prodjemo. Hvala Bogu pa smo valjda imali takav status da dobijemo prioritet pri prolasku. Nije se jednom dogadjalo armijskim jedinicama da gladni i umorni moraju cekati dok se "logisticki" materijal prevuce u Sarajevo (citaj: roba za prodaju od kojeg je dio prihoda isao nekome na visokom polozaju).

Ovaj put prolazak kroz tunel bio je mala maca.

Na ulasku su nas cekala kolica u koja smo utovarili sav MTS (materijalno-tehnicka sredstva, stari JNA izraz za opremu, municiju i oruzje).

Kroz tunel smo bukvalno protrcali noseci samo licno, lako naoruzanje.

Nije bilo onog paklenog lupanja glavom od potporne grede,
hodanja u polu-cucnju natovaren sa cetrdeset kila opreme,
padanja u blato. Nije bilo one standardne torture kroz koju je svaki
vojni prolaznik do sada prolazio.

Pred izlazom u tunel doceka nas pravo sijelo. Sverceri u crnim koznim jaknama
i maskirnim pantalonama, nane u dimijama, vojnici na dopustu cekaju da udju nazad u Sarajevo, razna roba slozena oko ulaza tunela ceka da bude prevezena.
Prava Katanga.

Mi bez zastoja nastavismo prema Hrasnici. Nasa se komanda nije obazirala
ni na tunel, ni ko je oko tunela ni kakva je Katanga u pitanju.
Ocigledno su imali neki svoj "red letenja" u vidu.

Produzismo pravo u Hrasnicu.
Pjesice, standarnim putem kojim smo zadnji put marsirali po zimi i po noci.
Ovaj put u po' bijela dana.

Hrasnica vrvi. Prolaze kamioni, kombiji, ljudi mile na sve strane.
Ne mogu prepoznati da je ovo ono isto mracno, zatvoreno i smrznuto naselje pod
Igmanom u kojem su nam zavrnuli naftu i u kojem smo zaledjeni u onoj vrazijoj skoli cekali sa neizvjesnoscu gdje ce nas dalje baciti.

Hrasnica je izgledala kao novi svijet. Sve snabdjeveno, radnje se presipaju robom, vojska hoda okolo obucena u najnovije zapadne uniforme, vozila tutnjaju
k'o da im je rafinerija preko brda.

Mi cekamo na prevoz. Punimo boce vodom. Vruce je.
Ja se u Hrasnici nalazim sa nekim poznanicima. Neki su Fikrini udarni vojnici,
neki su logisticari. Poznato je da Fikro zbog blizine Sarajeva i ostalih strateskih vojnih i logistickih lokacija imao izuzetno dobro opremljenu brigadu
ali ovo sto cujem posebno me radova.


Jos od uspostave federacije niko nije bio siguran jel' to stvarno stima ili ne stima. Niko jos nije bio na terenu da potvrdi da je ovo stvarno prekretnica rata. Ono sto cuh ispuni me nadom.

Fikrini koji su prateci razne komandire i delegacije
vec obisli federaciju uzduz i popreko obradovase me.

Saznah da Amerika ozbiljno i uspjesno pritiskuje Hrvate da saradjuju.

Na terenu je jos vladalo nepovjerenje medju jedinicama (sto je nakon onog krvavog rata u kojem sam i ja bio akter potpuno razumljivo).
Vojna saradnja je medjutim stimala.
Hrvati su ulagali svoje najbolje - tehniku, posebno artiljeriju i vezu, komandne
sposobnosti u koordinaciji operacija i obavjestajne elemente.
Armija je ulagala svoje najbolje - bjesomucnu pjesadiju zeljnu osvete.
Srbi su poceli osjecati rezultate te saradnje. Pokrenute se prve zdruzene operacije i prvi rezultati nagovjestavali su da Srbi nisu imali adekvatan odgovor za ovakvu novu vojnih snagu.
 
U Bosnu je pocela ulaziti ratna oprema. Ne ona standardna, jedva prosvercovana
od Hrvata izmoljena oprema koja se sastojala od par puskica i mitraljeza nego ozbiljna ratna oprema koju su u Bosnu upumpavali nasi istinski saveznici uz podrsku naseg najjaceg zastitnika - Klintonove Amerike.
 
Sad znam da je to sve bio dio plana. Hrvatima su Amerikanci obecali tehnicku pomoc, povlasteni vojni status i odrijesene ruke pod uslovom da ovi nama
pruze potrebnu pomoc i da otvore svoje luke i aerodrome za prebacivanje
vojne pomoci.
 
Pricao mi je tako Fikrin logisticar kako je on na stolu sada bas imao "ponudu" robe.
Na stolu mu je bio katalog sa TOW 2 ili 3 ne sjecam se tacno i drugim najsavremenijim raketama.
U pitanju je samo bilo izabrati opremu sa napovoljnijim omjerom cijene i efikasnosti.

Oh, to sam volio cuti. Poezija za moje usi - TOW, Strijele, Milan ...
Znam sam dobro njihove mogucnosti i koliko nam je takvo oruzje trebalo.

Znam kako su se cetnici busali u prsa, a nasi mahalasi to jos vise potpirivali,
kako osamdesetcetvortku ne moze nista od nasih sredstava unistiti.
Ni RB, ni OSA, ni Zolja pa cak ni Maljutka. (Maljutke su inace bile nafuravane kao da su fotonski torpedo. Ta fama o Maljutkama datirala je jos iz davnog Izraelsko-Arapskog rata kad su Egipcani na veliko iznenadjenje Maljutkama izbacili iz stroja masu izraelskih tenkova.
To ja bilo jako davno. Danas je "Maljutka" bila prilicno zastarjela, najefikasnija protiv transportera i slabije zasticenih T-55.
Osamdesetcetvorka, cak i samo sa lakom gumenom prevlakom mogla je izdrzati Maljutku.

Ja, ja, mogla je izdrzati Maljutku ali ne i "Strijelu", Milan ili TOW-2/3.
Ove su moderne protivoklopne rakete imale visestepene bojeve glave
sa izvucenim upaljacem tako da su bez problema probijale ne samo
slojeviti nego i reaktivni oklop debljine i do jednog metra.  

Kakvo je to recimo slatko iznenadjenje bilo na koridoru kada je Gradac, kao jedno od najvaznijih uporista u BiH, medju prvima dobio ove najnovije rakete
na domacem "trzistu". Pola oficira JNA nije znala ni izgovoriti njihovo ime
kako treba a oni ratom napaceni polu-naoruzani nahandreni jadnici odjednom su u svoj arsenal poceli primati ove najsavremenije "harpune".

Sjecam se pricao mi o tome jedan protivoklopnjak sa tog ratista.
Cetnici su znali da nasi tamo imaju Ose, Maljutke pa i kojeg Fagota (Spigota).
Naucili su se stititi od tih raketa, imali su dobru zastitu. Na tom ratistu  napadale su njihove najelitnije oklopne jedince koje su iz Banjaluke i Srbije opremane najboljom opremom i najboljim tenkovima.

Tako su u napad sada kretali tenkovima oblozenim dodatnim celicnim plocama
koje bi aktivirale kumulativno punjenje prije nego sto bi raketa udarila u sam
oklop i tako prerano rasprsivali kumulativni mlaz. Jos bi oklop oblagali
gumama i tartanom koji bi dodatno razblazivao kumulativno dejstvo.
Ovakvi tenkovi bili su nedodirljivi za oruzje koje smo mi imali.
Pretovareni i spori, sa ogranicenom vidljivoscu bili bi laka meta
za oruzje koje mi nismo imali.

Da, za ono oruzje sto smo samo mogli sanjati prije nego sto su proradili putevi kroz Hercegovinu, pa do Ploca, Rijeke, Splita gdje su mogli slijetati avioni i doplovljavati brodovi nasih saveznika koji su se godinama pripremali da pomognu malom Davidu da vrati Golijatu i da ga jos pri tome onako za raju spuca koljenom u jaja.

A kad su dosle rakete ...

Sjecam se price o toj nezaboravnoj epizodi. Mozda je to sve samo bila prica
ali cu je ispricati kako sam je cuo od onih koji su bili tamo.
Mozda je to sve bila prica (koju sam otvorenih usta gladno upijao i pamtio svaki detalj) ali joj u korist govori cinjenica da
"sa Gradačca bijele kule, Zmaja od Bosne"
zastava sa "sest liljana vezenih u zlatu" nikad nije skinuta.

Kaze momak da su u rano jutro primjetili pokret njihovih oklopnih snaga.
Tutnjavu, crni dim tenkovskih izduvnih gasova koji kuljaju iz tenka kad ovaj prelazi u napadno nastupanje.

Cetnici su poceli tuci po njihovim dobro utvrdjenim linijama vrlo teskim paketom sto je bio standard za koridorsko ratiste - "ognjevima", "norama", 155-icama.
Onda su navrli oklopom - ojacanom oklopno mehanizovanom cetom:
osamdesetcetvorkama, pedesetpeticama, bevepeovima i pragama.
Dobro zasticenim i dodatno ojacanim oklopom specijalno pripremljenim da izdrzi
"ubode" osa i zolja.

Ovaj napad koji je u svakom pogledu treba biti zastrasujuci prosao je drugacije
nego bilo koji do tada.

Umjesto bjesomucne vatre tenkova po nasim polozajima, pakao zavlada na njihovoj strani.


Jedna po jedna letjele su kupole tesko ostecenih tenkova, transporteri su nestajali u plamenu. Iz poljane, dizali su se stubovi dima iz unistenih oklopnjaka.

Iz sumaraka i sa blagih, travom zasticenih nasipa posade modernih
navodjenih protivoklopnih raketa trece generacije bukvalno su razarale ovu
tesku oklopno-mehanizovanu cetu kad divljac za odstrijel.

Za rakete trece generacije zavareni, tartanom pojacani oklop nije predstavljao nikakav izazov. Svaka raketa imala je izvuceni upaljac koji bi prvo aktivirao kumulativno pred-punjenje koje je sa lakocom probijalo vanjski oklop sacinjen od zavarenih ploca, guma i tartana.
(U stvari prava svrha ovog predpunjenja bila je da aktivira reaktivni oklop i tako eliminise tu mocnu zastitu ovako opremljenog tenka.)

Celik i tartan koji su uglavnom koristeni u svrhu dodatne zastite
bili su sasa za ovakvu tandemsku, vise-stepensku bojevu glavu.
U djelicu sekunde, nakon aktiviranja pred-punjenja aktivirala bi se
i glavna bojeva glava, njeno kumulativno punjenje.
Svrha izvucenog upaljaca bila je da pomogne da se formira jak kumulativni mlaz
iz glavne bojeve glave znatno prije nego sto bi ova dosla u dodir sa oklopom.

Kumulativni mlaz usijanog metala zabijao se u za moderne standarde
relativno slabo tijelo ovih oklopnjaka, ulazio u kupolu,
tijelo tenka ili motor i tamo izazivao paklenu stetu koja bi
tenkove i njihovu posadu trenutno izbacivala iz stroja cesto uz spektakularne
efekte visetonske kupole koja je letjela u zrak ili usijanog mlaza aktivirane municije koji je kuljao kroz otvor komandnog mjesta.  

Ovo je bio zadnji veliki pokusaj proboja oklopnog sredstvima. Od tog dana
Srbi su odlucili da cuvaju zauzeto umjesto da grabe dalje.
Rakete su imale prilicno ubjedljiv efekat na tok rata na tom ratistu.

Osjecao sam se odlicno znajuci sa su protivoklopne posade na Igmanu i Sarajevskom polju sa hrasnicke strane sada posjedovale ove rakete.
Znao sam takodje i da ovo oruzje sada ulazi u Sarajevo (sto sam kasnije i potvrdio sa Izvrsnog Vijeca jer su nasi "isprabali" ove rakete po ukopanim
Gvozdikama oko Vraca i podnozja Trebevica).

Znao sam da je doslo novo doba.

...

U Hrasnicu dodje mali kamion po nas. Kad vidjeh ovaj kamion prvo pomislih da
se neko sa nama zaj#bava.
Kako ces zgurati osamedesetak glavonja u ovog malog tamica? Cime, bagerom?

Onda nam rekose da je taj kamion samo za MTS.
Na Igman, bar na ovaj dio direktno iznad Hrasnice uzverati cemo se pjesice
da izbjegnemo put i visoki rizik od direktnog pogotka koji voznja kamionom uz tu opasnu cestu nosi.

Pred nama stajase uspon strmom stazom usjecenom uz planinu koja me podsjeti na prosjek za ski lift osim sto mi se ovaj uspon cinio devedeset stepeni strm.
Srecom bez puno opreme, uspon bi nesto laksi nego sto sam ocekivao.
Samo na par mjesta morao sam se hvatati za korijenje da se ne svaljutam
nazad u Hrasnicu. Negdje pri vrhu staze uspon postade tako strm da mi se cinilo
mi je zemlja pred licem, ne ispod mene. Dzaba ti sva alpinisticka obuka, hvataj se granja i rupa u zemlji. (Ne mogu reci, obuka je ipak bila dobra. I danas se sjetim alpinisticke mudrosti (valjda Gafine) i kako se za dobro veranje uvijek moraju traziti pozicije gdje imas oslonac na tri ektremiteta.)

Na jednom dijelu staze zastah da se malo odmorim.

Pogledah iza sebe.

Kakav pogled!

Pred mojim ocima, sa podnozja Igmana, puklo Sarajevo.

Rasprostrlo se kao cilim preko dolina i brda.

Sarajevsko polje, aerodrom, Dobrinja, Lukavica, Mojmilo, Vraca.
U daljini se vidi uze Sarajevo, Hum, Kosevo, obronci Trebevica,
Starog Grada sve do Faletica.

Samo jedna misao pri pameti - kakav lijep grad.

Cini se cijelo. Ne vide se rane i oziljci, ne vide se linije razdvajanje.

Kao da nije rat.

Kakva steta!

Misle mi prekinu boja moja cuturice iz koje sam cugao vodu.
U krpu umotana, vojna SMB cuturica.
Ih, kako nije rat! Tek je poceo cini se.

Jos malo uspona pa izadjosmo na plato.
Nekima dusa u nosu.
Ja sam bio u redu.
Nisam puno nosio.

Tu nas cekaju kamioni. Pocinje sljedeca etapa puta.

U sljedecem izdanju: Neprijatelj-prijatelj

12.10.2006.

Ide se

Vracam film nazad u 1994-u.


Ovaj put odlazak na teren bio je potpuno drugaciji.

Nije bilo prevelike uzbune. Pripravnost je naravno bila proglasena
ali nije bilo hitnosti, sazivanja.
 
Dali su nam dovoljno vremena da odemo kuci, da pokupimo
i ponesemo sta nam treba.
Da se pozdravimo (i nazalost halalimo).
 
Noc smo onda proveli u bazi pakujuci se.
 
Sad sam vec imao dosta iskustva se terenima pa sam se
pakovao imajuci u vidu da je vaznije biti lak
i mobilan u borbi i marsu nego nositi
sve sto vojnik moze zamisliti kao potrebno.
Ne nosim zastitnu masku, durbine i ostale gluposti.
 
Ovaj sam put imao jako dobar mali ranac i opasace
tako da sam uspio na tijelo pritegnuti i natovariti svu kljucnu
borbenu opremu a da ne zvekece, pada i ne klopara pri kretanju.
To mi je bilo najvaznije.
Mi na teren nismo isli na kampiranje vec u borbu.
 
Drugo, bilo je proljece tako da nismo morali vuci zimsku
opremu bez koje se inace u Bosni nije moglo zimi prezivjeti.
 
Znali smo da se sprema nesta zestoko. Prvo smo imali dva mjeseca
specijalisticke obuke. Onda su nam dobro popunili arsenal.
Pa smo onda jos popunili redove mladim lavovima -
momcima, nekim samo sedamnaest
godina starim koji su bili spremni da se bore
(i koji su se kasnije stvarno pokazali lavovi).
 
Pa nas je onda i Alija postrojio.
 
...
 
Iz voda su na teren ponovo isli vecinom dobrovoljci.
 
Bilo je to vise na poziv u stilu:
 
"Mozes li ti?"
 
"Mogu!"
 
A nisu bas svi odgovorili da mogu.
 
Vitez i Kozingrad su definitivno ucinili svoje i jedan
dio jedinice poceo je razmisljati da okaci termin specijalac "o klin".
 
Tereni stotinama kilometara od Sarajeva na najvruca ratista
postajali su rutina za nasu jedinicu
i mnogi se nisu mogli pomiriti sa tim.
 
Nepisano pravilo bilo je da na teren idu samo oni koji hoce
jer je stres terena i borbe bio tako visok da si mogao
voditi samo one mazohiste u koje si se mogao 100% pouzdati.
 
...
 
Moj dobar prijatelj i ja ostali smo se pakovati cijelu noc.
Znali smo da ce biti vremena za spavanje kasnije na kamionu.
 
 
Inace se uvijek sjetim ovog prijatelja sa radoscu (a eto nemam pojma gdje je sada).
 
Bio je jako dobar specijalac, iskusan borac ali prvenstveno
dobar i neufuran covjek.
 
Imao je para prije rata, imao je para i u ratu.
Izgledao je dobro, pametan, htjele su ga zenske.
Uprkos svim tim atributima bio je pristupacan i otvoren
za druzenje i sa "malom" rajom.
Cijenio sam ga jer je kao i ja prihvatao ljude bez ogranicenja.
Nismo razdvajali ljude na gustere, djecu, nize cinove ...
 
 
Od njega sam takodje naucio jednu jako vaznu zivotnu lekciju,
vaznu tehniku u medjuljudskim odnosima.
 
On je imao posebanu tehniku za iznosenje istine i govor u lice.
 
On je znao jako dobro da ti kaze sve sta misli o nekom
tvom sranju ali je to cinio sa sarmom i sa osmjehom na licu.
 
Rekao bi sve sto se trebalo reci ali kroz salu tako da se
njegova uvijek cula, uvijek pikala ali nikada nije izazivala konflikt.
 
 
I dan danas petnaest godina kasnije, u miru, u svom poslu,
kad se nadjem u situacijama koje su
neprijatne ili koje su nafilovane sranjima sjetim se njega
i onda upotrijebim njegovu patentiranu sarmersku metodu.
 
Ta mi njegova metoda jos nikada nije zakazala. 
 
A sto se tice ufuranosti ...
 
Sjetim se jednog pravovaljanog komentara sto ga je na ovom blogu ostavio
dragi kolega specijalac iz 3. cete, saborac i vjerni citalac 
o ufuranosti nekih tipova iz moje Prve cete.
 
U pravu je. Bilo ih je.
 
Interesantno je da su vecinom ufurani bili oni koji su u
samoj borbi imali najmanje samopouzdanja.
To je bilo vise kao nepisano pravilo.
 
Sjecam se tako jednog malog misa sto je po gradu hodao
nacifran kao pravi specijalac onako po propisu -
vijetnamke pantalone utaknute u duboke americke cizme,
vijetnamka jakna, maskirni prsluk.
 Opojasan sirokim krteljskim pojasom sa kojeg je onako nonsalantno
visila neka dobra, moderna "devetka" sa
sarzerom od petnaest metaka.  
Ma nema, pravi specijalac.
 
A kad je doslo sada da sa ide negdje u ko zna
koju bosansku nedodjiju i na koliko dugo
nas se mali nacifrani specijalac onako hinjski usuta.
 
Sjedi na stolici, ne prica nista. Skroman, tih, ne vidi se.
 
Komandir voda pita: "..., Mozes li?"
 
On nesta mulja rijecima.
 
"Sta je bilo?"
 
"Ja, ... ovo,..., boli, ne znam, pritsce me, ..., steze, ... boli"
 
Komadir predje preko toga, pita mene.

"... mozes li ti na teren?"
Ja onako bez puno razmisljanja, postidjen ovakvim beskicmenjackim ponasanjem bivseg kolege samo odgovaram:
 
"Vazda!"
 
Znam da sebi mozda pisem smrtnu kaznu, znam da
cu se mozda sutra u bolnici
bez ruke ili noge kajati ali kad vidim oko sebe sve
ove moje dobre ljude spremne da
idu kako ja mogu odgovoriti na bilo kakav drugaciji nacin.
 
...
 
U ratu sam tako definitivno naucio da "pas koji laje ne ujeda"
i da su najbolji borci uglavnom bili normalni i smireni ljudi.
 
Istina je da macho faktor cinio svoje jer smo svi mi bili na
svoj nacin opijeni borbom i bitkama ali najbolji ljudi i
najbolji borci najmanje su se busali u prsa i kitili beretkama.
 
Sjecam se kako su se posjetioci u bazi znali cuditi kako
su "zvijezde" spota bili pristupacni i jednostavni momci.
Kako je recimo glavna zvijezda S.M., inace odlican
specijalac i vrhunski vojni strucnjak, u stvari bio potpuna cvaka
ali jako dobra raja ili kako je recimo meni posebno drag
M.M bio jedna neufurana dusa od covjeka
kojem su na pameti samo bili njegovi sin i zena
(a sad samo mogu zamisliti pritisak koji je on kao ozenjen covjek i 
otac mogao osjecati u ratu). 
 
I tako mnogi ...
 
Ono sto jos vecina ljudi i dan danas ne zna je da su pripadnici moje
Prve cete bili uglavnom stariji ljudi, neki cak prilicno stariji 
(kao npr. V ili D), mnogi ozenjeni i sa djecom.
 
U grad se, kad se moglo, izlazilo u civilu.
Niko se, osim par faca iz jednog "sportskog" voda,
nije furao na marinace i gluposti. Nosanje uniforme po
gradu smatralo se krajnje "ofiranje".
 
Mitovi o "podavanju" zenskih su takodje bili samo mitovi.
 
Ko je bio svaler prije rata i ostao je.
Ko je imao vezu i prije rata imao ju je i dalje.
Ko je imao drugih muka drzao ih se.
 
Istina je da je nama bilo malo lakse upoznati razne mace
ali tu nista nije bilo "garantovano".
 
A sad kad smo kod toga. 
Kako sam se samo nasladio nad mojim lokalnim svalerima to jutro pred polazak.
 
 
 
U mom vodu bila su dvojica, trojica tzv. samoproglasenih svalera
koji su non stop pricali o svojim "sportskim zgodicima" i "trofejima".
 
Kako "makose" ovu, te onu, te kako oni mogu pokupiti
svaku zensku samo ako namignu.

Znale su im u bazu dolaziti i njihove "numere" da nam se valjda malo pokazu (jer u nasem damferskom muskom brlogu normalna zena nije imala sta traziti).
Ja licno nikad nisam bio impresioniran takvom pricom a vala ni numerama.
 
Prvo, ta vrsta price bila je totalno degradirajuca po zene
a drugo kad bih vidio njihove "Serdzade i Merdzade" sto ih posjecuju
ostao bih prilicno ravnodusan prema njihovim mahalusanskim zgodicima.
 
Ja sam uvijek po tom pitanju drzao jezik za zubima.
Prvo, bio je rat i rat mi je prvenstveno bio na pameti
te mi nije bilo do brabonjanja i foliranja.
Drugo, to mi nije bila tema za razglasavanja.   
 
Dobro, nisam ni ja sada bio casna sestra;
uvijek sam onako zdravo volio zene ali sam takodje
odrastajuci u svojoj porodici uz zene koje sam postovao
stekao postovanje i integritet prema zenskom rodu.
Nisam mogao blatnjavo pricati o zenama do kojih
mi je bilo stalo ili koje sam volio.
To mi je bilo necasno.
 
Pred muskarcima, to je mozda izgledalo kao slabost.
Pred zenama, vjerujte mi - nije. Cak sta vise.
 
A znale su mi ove svalerske zvijezde stvarno ici
na zivce sa svojim ponasanjem.

Oni su kao bili face, pravi muskarci a svi mi ostali
bili smo neki jetimi koji nisu znali
sta su prave zenske i sta je pravi posao.
 
Haj dobro.
 
Ja sam u to toba vidjao jednu svoju predratnu poznanicu.
Divna cura, pametna, osvjescena, izuzetno zgodna i deset hiljada metara
iznad nezrelosti koje su moji svaleri inace bez kraja sipali i na njih palili mahaluse.
 
Ona je znala da idem na teren.
Naravno, nisam joj nista vise mogao reci - ni kada, ni odakle, ni gdje.
Ocekivao sam da ce moj odlazak i ostati na tome.
To je bilo normalno i za ocekivati.
Takav je jednostavno bio rat - uzimao ti je sto ti je i kad ti je bilo najsladje.
 
 
Sjedece jutro okupismo se pred bazom. 
Tu smo se trebali prozvati pa onde poci do Doma pa na kamion.
 
Oko mene se sve sareni od maskirnih uniformi,
sljemova, pusaka, bombi i naspanovanih specijalaca.
Zvekece oprema, tutnjaju cizme.
 
Onda niz ulicu, sa jutarnjim suncem u ledjima, vidim zensku figuru.
 
Dostojanstvena, zgodna. 
 
Svaleri naravno odmah kao psi lutalice dobacuju,
zagledaju, ocekuju rezultate.
Ocekuju osmjeh, simpatiju, da se uhvati na mamac "neodoljivog sarma".
 
Ona ih i ne registruje. Samo prolazi pored ove
grupe muskim hormonima nahuskanih ratnika. 
Priblizava se polako kroz guzvu prema grupi gdje sam ja stajao.
 
Ja se pravim cool. Samo se uvukao pod 
sljem sa svom svojom skalamerijom
na ledjima i cekam da mi pridje.
Neugodno mi od ove pocasti a srce mi veliko k'o Armija BiH.
 
Ona mi onako direktno prilazi, dolazi po mene.
Kaze mi da je htijela da me otprati prije nego sto se izvucemo na teren.
Osjecam se kao najpocasceniji muskarac na svijetu jer je ova super cura nasla i vremena i prilike samo za mene i upotrijebila je svoj cijenjeni um da me nadje u ovoj mrezi baza Prve cete oko Doma Policije.
Ona izgleda bolje nego ikada. Kao grom.
Posebno se sredila za mene.
 
 
Ja jedva registrujem okolinu od zadovoljstva i iznenadjenja.
Muti mi se malo u glavi i zuji u usima.
Preko njenih ledja ipak vidim zabezeknute svalerske face.
Ne mogu vjerovati svaleri da je ova dobra macka dosla da
otprati nikoga drugoga nego bas mene. 
Onog sto nikad ne prica o zenskima.

Ko bi sad to ocekivao, ha veliki j#baci?
 
Mi se malo izdvojismo, prohodasmo i onda
teskog srca ali dostojanstveno oprostismo.
Znamo obadvoje jako dobro sta teren moze da znaci.
 
Ona se vrati drugim putem da izbjegne onu
masu nekontrolisanih hormona i muskog mesa.
 
Ja se vratih u grupu. Kamion je vec bio spreman.
 
U kamionu me zatekose dvije vrste pogleda.
 
Svaleri me gledaju sa kombinacijom nevjerice i zavisti,
gotovo ponizenja.
 
Ostali, moja tiha raja, gledaju me sa
prijateljskim odobravanjem i podrskom.
Osjecam njihovu solidarnost - pomogao sam nama "jetimima" 
ne samo da izjednacimo nego da zabijemo pobjednicki gol "pravim muskarcima". 
 
Moj jaran, samo mi onako 
sandzackim naglaskom rece: "Dobra ti ta đevojka, ..."
 
Ja mu solidarno namignuh.
 
U sljedecem izdanju: Novi svijet

Stariji postovi